Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Prošlo je 26 godina od masakra u Četekovcu, Čojlugu i Balincima. Donosimo svjedočenja preživjelih

Tek nedavno podignuta je optužnica protiv 22 pripadnika pobunjenih Srba

ZADNJA IZMJENA: tra. 3, 2018
Foto: Screenshot

Nekoliko osoba koje su preživjele pokolj u Četekovcu, Čojlugu i Balincima, selima u zapadnoj Slavoniji, koji su počinile srpske snage početkom Domovinskog rata, 4. rujna 1991., svjedoci su tog zločina zbog kojeg je zagrebačko tužiteljstvo tek nedavno podiglo optužnicu. Ona tereti osam zapovjednika i 14 pripadnika srpskih paravojnih postrojbi.

Prvo u optužnici je ime Borivoja Lukića, komandanta bivše JNA, koji je lokalnim četničkim postrojbama naredio potpuno istrebljenje Hrvata u selima ispod Papuka. Od osam sati do 20 sati tog 4. rujna ubijeno je 20 civila i dva ratna zarobljenika. Telegram donosi svjedočenja preživjelih mještana i hrvatskih policajaca.

Četnici su došli iz šume i pucali po selima

“Napad na selo započeo je nešto prije osam sati. Četnici koji su došli iz šume počeli su paliti kuće. Moja kuća tada nije zapaljena ali mi je osam dana ranije zapaljen štagalj. Jedan susjed upozorio me da će početi napad na Balince, pa sam otišla u podrum. Kad su prestale borbe izašla sam i vidjela da kuće još gore. Idući dan ujutro otišla sam tražiti muža, koji je otišao u trgovinu u Četekovce. Dok sam hodala selom vidjela sam da je ubijen Ivan Biškupović iz Balinaca. Vidjela sam i da je zaklan Nikola Magdić, koji je ležao kod peći u svojoj kući. Vidjela sam brata i sestru, Mandu i Marka Rukavinu da leže ispred svoje kuće”, svjedočila je Ana Medved koja je vidjela tijela i ostalih svojih susjeda u tom malom selu sa svega 30 kuća.

Antun Lukac iz Balinaca još sredinom kolovoza 1991. primjetio je kako mještani srpske nacionalnosti podižu barikade. One su selo podijelile na pravoslavni i katolički dio. “Kao policajac sam bio na punktu u Četekovcu, nekih 600 do 700 metara od Balinaca. Tog 4. rujna oko devet sati započeo je minobacački napad na Balince. Ne znam odakle se pucalo, no kada sam stigao do punkta vidio sam da gori hrvatski dio Balinaca. Pješački napad počeo je sat vremena kasnije. Branili smo se iduća četiri sata, ali smo se tada morali početi povlačiti, pored Kraskovića u pravcu Mikleuša i Čačinaca. S nama su se povlačili i stanovnici Četekovca”, svjedočio je.

Među ubijenim civilima bilo je i žena

Lukac se dalje prisjetio: “Idući dan sam u Čojlugu vidio sedam ubijenih civila, među kojima su bile i dvije žene. Svi su imali prostrijelne rane. U Četekovcu sam vidio četvero ili petero ubijenih, a u Balincima smo našli još 12 ubijenih mještana. Među njima su bile tri žene. Vidio sam da su zapaljene samo hrvatske kuće, i to domovi ljudi koji su bili članovi HDZ-a ili je netko njihov bio u policiji ili gardi. Ubijali su sve od reda, na koga su naišli. Ubili su i Roziku Vlatković staru 90 godina, Iku Biškupović koja je imala 76 godina i Miška Lovrenca koji je bio duševni bolesnik. Sve su to činili domaći Srbi iz okolnih sela, koje je naoružala bivša JNA”, ispričao je Lukac.

Prisjetio se i kako je još u kolovozu te 1991. Goran Romić, Srbin iz Balinaca, bez ikakvog razloga uzeo svoj pištolj kućne proizvodnje, otišao do policijskog kontrolnog punkta u Mikleušu i pucao u Duška Košoroga, policajca koji je na tom kontrolnom punktu dežurao. Nakon ovog incidenta u selu Balinci pogoršali su se odnosi između Srba i Hrvata. Prestali su jedni s drugima komunicirati, tvrdi svjedok. Goran Romić također je sada optužen za svoj zločin.

Tjerali Hrvate kroz selo kao živi štiti

Rozika Ivčić u svom je svjedočenju potvrdila kako je sve optužene zapovjednike srpskih snaga i njihove pripadnike poznavala osobno od ranije. Svi su živjeli u Četekovcu i okolnim selima. “Skrivali smo se pod betonskim mostom negdje do podneva. Tada je došao jedan četnik i uperio u nas pušku uz povik: ‘Bando napolje, šta tu tražite’. Istjerao nas je sve na cestu. Morali smo krenuti do centra Četekovca koji je već bio spaljen. Uhvatili smo se za ruke i tako išli ispred četnika, koji su preko nas pucali. Vodili su nas kao živi štit”, riječi su Rozike Ivčić koja je, kao i njezin suprug Đuro, tijekom istrage identificirala sve pripadnike paravojnih postrojbi uključenih u ovaj zločin.

Matildi Butorac tog je dana pred očima ubijen suprug. On je zajedno s još nekim mještanima izašao iz podruma kako bi pustio stoku iz gorućih štala. “Krenuo je prema glavnoj cesti gdje ga je iz puške ubio Relja Dragičević iz Balinaca. Dobro ga poznajem jer je kod nas u lipnju te godine pekao rakiju. Bila sam u blizini trgovine, odnosno gostionice jer sam tražila sina. Vidjela sam četnike kako pjevaju i piju i pljačkaju trgovinu. Stevo Bosanac iz Balinaca na traktor je tovario robu ukradenu iz trgovine. Čula sam da netko viče ‘zapovjednik Lukić, zapovjednik Lukić’. Znam da se radilo o Borivoju Lukiću.

Kada sam konačno došla do sestrine kuće u Balincima vidjela sam da u šupi kraj kazana za pečenje rakije leži moj šogor Jure Borovac. Bio je poliven vrućim komom. Ležao je potrbuške, a ženu su mu protjerali, pa se sklonila pod jedan most. Onda sam otišla kući po deku kojom sam svog mrtvog muža pokrila na cesti. Ležao je tamo i idući dan, a četnici su koračali preko njega. Prepoznala sam ih. Tek taj dan, oko 14 sati, došla je garda, natovarila mrtve u kamion i odvezla ih u Slatinu.

Ženu s djetetom u rukama prvu su pogodili

Prisjećajući se tog dana Rozika Borovac pamti kako je netko od četnika, kada su istjerali ljude koji su se skrivali pod mostom povikao: “Ovog debelog ne puštaj, ako ga nećeš ubiti ti, ubit ću ga ja”. “Taj debeli bio je moj rođak Marko Rukavina“, svjedočila je opisujući kao i ostali mještani što se događalo u Četekovcu, Čojlugu i Balincima.

Ivanka Starčević imala je jednogodišnje dijete u naručju. Nju su odmah pogodili jednim metkom. Ja sam joj pomogla previti ranjenu ruku i otpratiti ju prema MUP-ovom punktu. Tri mjeseca kasnije Mićo Butorac pričao mi je kako je u gostionici u Četekovcu, kamo su ga odveli vojnici JNA, vidio Duška Košoroga, hrvatskog policajca, koji je bio ranjen u rame. Vidio je i Milana Starčevića, koji je bio živ. Imao je lovačku pušku. Vidio je i leš Nikole Butorca kojeg je ubila tromblonska granata.

“Sve su ih istjerali van i pretukli ispred gostionice. Jedan vojnik, bio je to Goran Romić iz Balinaca, uzeo je pušku i bio Košoroga. Drugi vojnik bajunetom je ubo Milana Starčevića u trbuh. Starčević je pao mrtav uza zid, a ovaj mu je izvukao novčanik iz džepa. Jedan od vojnika JNA ustrijelio je Marka Rukavinu”, pričao je Mićo Butorac.

Dramatično svjedočenje ranjenog policajca

Ivan Tomljenović bio je u to vrijeme policajac. U svom iskazu opisao je kako su Srbi počeli organizirati obranu u Balincima. “Toga dana, 4. rujna 1991., trebao sam raditi u smjeni na policijskoj nadzornoj točki u Mikleušu. Dok sam još bio u Balincima čuo sam pucnjavu. Na putu sam naišao na automobil iz kojeg mi je Marko Sabo iz Čojluga mahao da se sagnem. Tada je na mene otvorena vatra. Metak ispaljen iz kuće udaljene oko sto metara je udario u vrata s vozačeve strane i šrapnel me je pogodio u lijevu stranu grudnog koša. Pokušao sam se zakloniti u svom automobilu. Paljba se nastavila. Nekako sam uspio otvoriti vrata i ispuzati u kanal uz cestu. Vidio sam trojicu muškaraca u maskirnim uniformama, naoružanih raketnim bacačima. Povlačio sam se i pucao prema njima. Uspio sam zaustavili drugi automobil koji je dolazio iz pravca Mikleuša i zamolio vozača Ferdu Tonca da me odveze k liječniku.

Dok smo se vozili primjetio sam Zlatana Pinčara kako gura svoj bicikl prema Četekovcu. Pokušao sam mu signalizirati da se zaustavi, da ne ide tamo, no nije me uočio. Nakon samo par metara ubijen je. Od svoje majke, koja je ostala u Balincima čuo sam kasnije da su tri kamiona s oznakama JNA u dvorište iza njihove kuće dovezla 40-50 rezervista. Napad na Čojlug, Balince i Četekovac je bio prvi napad na hrvatske civile. Svrha napada je bila zaplašiti hrvatsko stanovništvo i natjerati ga da napusti to područje. Nakon napada, Srbi su se povukli iz Četekovca i Balinaca”, svjedočio je Tomljenović. Nitko od 22 optužena zapovjednika i pripadnika srpskih paravojih postrojbi u ovom trenutku nije dostupan hrvatskom pravosuđu. Za njima su na snazi tjeralice.

Ana Raić Knežević
Telegram autor
16 članaka Više o autoru