Prvo, činjenice. Dan nakon požara u krugu osječke tvrtke Drava International koji je izazvao pravu ekološku katastrofu, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i zaštite okoliša Mile Horvat našao se na kavi s vlasnikom te tvrtke, Zvonkom Bedeom. Horvat je u ministarstvu zadužen baš za pitanje zbrinjavanja otpada. Član je SDSS-a, stranke koja je strateški partner HDZ-u u vladajućoj većini.
O sastanku Horvata i Bedea javnost do danas ni na koji način nije bila informirana. Podsjetimo, radilo se o tome da su se, usred zastrašujuće ekološke katastrofe posljedice koje bi se mogle osjećati godinama, našli čovjek koji vodi tvrtku u čijem je krugu otpad gorio i jedan od najviših državnih dužnosnika zadužen za pitanja zbrinjavanja otpada.
Jedini mogući zaključak iz ovih striktno činjeničnih premisa je da je konspirativni sastanak državnog tajnika s Bedeom o ozbiljan, golemi propust. Može li se, međutim, tajni sastanak s ključnim čovjekom tvrtke koja je danima bila u žiži javnosti zbog toga što je tona goruće i toksične plastike – koja je trebala biti zbrinuta – pravdati tek komunikacijskim propustom? Teško.
Tko to tamo kuje zavjere?
Milorad Pupovac, međutim, nije krenuo tim putem. Da pokuša, eto, “osuditi pojavu i spasiti druga”, kazati kako se radilo o, recimo, želji da se pokuša olakšati dramatična situacija građanima Osijeka nad čijim su se glavama i u čijim vrtovima rojili (i još se roje) otrovni spojevi. Pa da je, u dobroj namjeri, napravljen komunikacijski propust, pa da se o sastanku nije izvijestila javnost.
O, ne. Pupovac je, u najboljoj maniri svog strateškog političkog partnera, krenuo u protunapad. U svom obračunu s novinarkom N1 Natašom Božić koja mu je postavila sasvim legitimno pitanje o tome ima li saznanja o rečenom sastanku i postoje li možda posebni odnosi SDSS-a i vlasnika Drava Internationala, Pupovac je uzvratio svim oružjem. Te se radi o “lovu na vještice”, te se radi o “paranoidnom i zlonamjernom stanju duha koje se prenosi na medije”, te je novinarki “svejedno tko kuje zavjere”.
Možda su Srbi
Te se, niste valjda ni sumnjali, radi zapravo o tome da nekom smetaju – Srbi. Jer je, kako je rekao Pupovac, neke je ljude, “koliko smo čuli”, smetalo što u Drava Internationalu radi “nešto veći broj pripadnika srpske zajednice”. Da, u priču je uvukao i one kojima smeta ćirilica na nadgrobnom spomeniku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Eureka! O tome se, naravno, radi. Nekome smetaju Srbi pa se zato propituje zbog čega je SDSS-ov državni tajnik skrivao svoj sastanak s kontroverznim vlasnikom tvrtke iz koje se sve do jučer dimila izgorena plastika.
Javnost ne treba znati!
E sad, kad smo to riješili, dakle – svatko tko propituje tajnu kavu Horvata i Bedea je šovinist – valja riješiti i samo pitanje javnosti kao takve. Horvat je, kako je rekao Pupovac, taj sastanak “raspravio i objasnio s kim je trebao”. To, očito, nije javnost – kako ona koja zgroženo gleda ekološku katastrofu u srcu Slavonije, tako i ona koja se direktno mora privikavati na miris spaljene plastike. Odakle, zaboga, tim ljudima uopće pravo da se pitaju o sastancima čovjeka zaduženog za zbrinjavanje otpada?
Kad se gorki sarkazam ostavi po strani, ono što ostaje nakon Pupovčevog ispada na tiskovnoj konferenciji je – sumnja. Istina, SDSS je stranka koja je često na meti domaćih desničara, a Pupovac pogotovo, i ta pozicija nije jednostavna. Koristiti ju, međutim, da se opravda teško obranjiv potez SDSS-ovog državnog tajnika, jedan je od nižih oblika zloupotrebe nacionalnosti u politikantske svrhe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Sjedio je pred kafanom sam”
Stvar je nakon Pupovčeve bijesne tiskovne konferencije poprimila i pomalo komične razmjere. Za N1 se javio i Horvat, tvrdeći da je u prolazu vidio Bedea kako sjedi “sam i utučen na klupi pred seoskom kafanom”, dok mu gori tvornica, pa je stao i ljudski pitao kako je. Moguće? U pjesmi sigurno. Možda čak i u stvarnosti.
Kao što je moguće i da će se u sudskom procesu potvrditi teze iz optužnice USKOK-a po kojoj je 2018. godine tadašnji saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević došao u ured tadašnjeg ministra gospodarstva Darka Horvata. S popisom tvrtki koje bi trebale, unatoč provedenom natječaju, dobiti bespovratne državne poticaje.
Ni Pupovčevo politiziranje, ni Horvatova empatija (ili “empatija”), ni nezgodna optužnica protiv Miloševića, međutim, ne bi smjele skrenuti pažnju s ključnih pitanja. Kako je moguće da je došlo do ovakve katastrofe? Je li plastični otpad bio pravilno zbrinut? I ako nije – a teško je vjerovati da jest s obzirom na to što se dogodilo – tko je Bedeu, svojom namjerom (empatičnom?) ili propustom omogućio da posluje na takav način.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pupovac objasnio: ‘Kome je sumnjivo što se državni tajnik zadužen za otpad sastajao s vlasnikom osječke tvornice, taj mrzi Srbe’
Zašto je predsjednik SDSS-a niskim politikantskim trikovima izbjegao odgovoriti na pitanja o sastanku Horvata i Bedea?
Stvar je nakon Pupovčeve bijesne tiskovne konferencije poprimila i pomalo komične razmjere. Javio se i Horvat, tvrdeći da je u prolazu vidio Bedea kako sjedi “sam i utučen na klupi pred seoskom kafanom”, dok mu gori tvornica, pa je stao i ljudski pitao kako je. Moguće? U pjesmi sigurno.
Prvo, činjenice. Dan nakon požara u krugu osječke tvrtke Drava International koji je izazvao pravu ekološku katastrofu, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i zaštite okoliša Mile Horvat našao se na kavi s vlasnikom te tvrtke, Zvonkom Bedeom. Horvat je u ministarstvu zadužen baš za pitanje zbrinjavanja otpada. Član je SDSS-a, stranke koja je strateški partner HDZ-u u vladajućoj većini.
O sastanku Horvata i Bedea javnost do danas ni na koji način nije bila informirana. Podsjetimo, radilo se o tome da su se, usred zastrašujuće ekološke katastrofe posljedice koje bi se mogle osjećati godinama, našli čovjek koji vodi tvrtku u čijem je krugu otpad gorio i jedan od najviših državnih dužnosnika zadužen za pitanja zbrinjavanja otpada.
Jedini mogući zaključak iz ovih striktno činjeničnih premisa je da je konspirativni sastanak državnog tajnika s Bedeom o ozbiljan, golemi propust. Može li se, međutim, tajni sastanak s ključnim čovjekom tvrtke koja je danima bila u žiži javnosti zbog toga što je tona goruće i toksične plastike – koja je trebala biti zbrinuta – pravdati tek komunikacijskim propustom? Teško.
Tko to tamo kuje zavjere?
Milorad Pupovac, međutim, nije krenuo tim putem. Da pokuša, eto, “osuditi pojavu i spasiti druga”, kazati kako se radilo o, recimo, želji da se pokuša olakšati dramatična situacija građanima Osijeka nad čijim su se glavama i u čijim vrtovima rojili (i još se roje) otrovni spojevi. Pa da je, u dobroj namjeri, napravljen komunikacijski propust, pa da se o sastanku nije izvijestila javnost.
O, ne. Pupovac je, u najboljoj maniri svog strateškog političkog partnera, krenuo u protunapad. U svom obračunu s novinarkom N1 Natašom Božić koja mu je postavila sasvim legitimno pitanje o tome ima li saznanja o rečenom sastanku i postoje li možda posebni odnosi SDSS-a i vlasnika Drava Internationala, Pupovac je uzvratio svim oružjem. Te se radi o “lovu na vještice”, te se radi o “paranoidnom i zlonamjernom stanju duha koje se prenosi na medije”, te je novinarki “svejedno tko kuje zavjere”.
Možda su Srbi
Te se, niste valjda ni sumnjali, radi zapravo o tome da nekom smetaju – Srbi. Jer je, kako je rekao Pupovac, neke je ljude, “koliko smo čuli”, smetalo što u Drava Internationalu radi “nešto veći broj pripadnika srpske zajednice”. Da, u priču je uvukao i one kojima smeta ćirilica na nadgrobnom spomeniku.
Eureka! O tome se, naravno, radi. Nekome smetaju Srbi pa se zato propituje zbog čega je SDSS-ov državni tajnik skrivao svoj sastanak s kontroverznim vlasnikom tvrtke iz koje se sve do jučer dimila izgorena plastika.
Javnost ne treba znati!
E sad, kad smo to riješili, dakle – svatko tko propituje tajnu kavu Horvata i Bedea je šovinist – valja riješiti i samo pitanje javnosti kao takve. Horvat je, kako je rekao Pupovac, taj sastanak “raspravio i objasnio s kim je trebao”. To, očito, nije javnost – kako ona koja zgroženo gleda ekološku katastrofu u srcu Slavonije, tako i ona koja se direktno mora privikavati na miris spaljene plastike. Odakle, zaboga, tim ljudima uopće pravo da se pitaju o sastancima čovjeka zaduženog za zbrinjavanje otpada?
Kad se gorki sarkazam ostavi po strani, ono što ostaje nakon Pupovčevog ispada na tiskovnoj konferenciji je – sumnja. Istina, SDSS je stranka koja je često na meti domaćih desničara, a Pupovac pogotovo, i ta pozicija nije jednostavna. Koristiti ju, međutim, da se opravda teško obranjiv potez SDSS-ovog državnog tajnika, jedan je od nižih oblika zloupotrebe nacionalnosti u politikantske svrhe.
“Sjedio je pred kafanom sam”
Stvar je nakon Pupovčeve bijesne tiskovne konferencije poprimila i pomalo komične razmjere. Za N1 se javio i Horvat, tvrdeći da je u prolazu vidio Bedea kako sjedi “sam i utučen na klupi pred seoskom kafanom”, dok mu gori tvornica, pa je stao i ljudski pitao kako je. Moguće? U pjesmi sigurno. Možda čak i u stvarnosti.
Kao što je moguće i da će se u sudskom procesu potvrditi teze iz optužnice USKOK-a po kojoj je 2018. godine tadašnji saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević došao u ured tadašnjeg ministra gospodarstva Darka Horvata. S popisom tvrtki koje bi trebale, unatoč provedenom natječaju, dobiti bespovratne državne poticaje.
Ni Pupovčevo politiziranje, ni Horvatova empatija (ili “empatija”), ni nezgodna optužnica protiv Miloševića, međutim, ne bi smjele skrenuti pažnju s ključnih pitanja. Kako je moguće da je došlo do ovakve katastrofe? Je li plastični otpad bio pravilno zbrinut? I ako nije – a teško je vjerovati da jest s obzirom na to što se dogodilo – tko je Bedeu, svojom namjerom (empatičnom?) ili propustom omogućio da posluje na takav način.