Putin ima lukavi plan kako zaobići sankcije na ruski plin i naftu. Ključne su dvije svjetske sile i hrvatski susjedi

Ovaj puta se to nije dogodilo unatoč proklamiranih sankcija SAD-a i EU-a protiv Rusije. Kako sada stvari stoje trenutno je to, za tri zainteresirane strane, win win situacija. Rusija do 15. svibnja nastavlja naplaćivati svoju naftu koju izvozi Njemačkoj, Mađarskoj, Srbiji i drugim zemljama. Njemačka pak još nešto više od mjesec dana može bez problema podmirivati svoje potrebe za plinom, a Ukrajina ubire dolare od transporta.

Potez Saudijske Arabije

No, nije to jedini paradoks do kojeg je došlo nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. Naime, najveći svjetski izvoznik sirove nafte, Saudijska Arabija, odnosno njena državna kompanija Aramco, upravo je povećao cijene nafte za tržište Azije za svibanj za 9,35 dolara po barelu iznad referentne vrijednosti. To je za 4,40 dolara po barelu više u odnosu na travanj. Forsiranjem povećanja cijena nafte, premda za to nema nikakva ekonomskog opravdanja, Saudijska Arabija izravno pomaže svog ključnog ruskog saveznika u kartelu OPEC+Rusija.

Istodobno podriva pokušaje američkog predsjednika Joea Bidena da se puštanjem na tržište nafte iz državnih rezervi spusti cijena nafte. Inače, Saudijska Arabija je ta koja određuje cijene nafte koju prodaju veliki bliskoistočni proizvođači nafte.

Istodobno, na užas Bijele kuće njeni dosadašnji najveći bliskoistočni saveznici, Saudijska Arabija, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati sve se otvorenije okreću prema Kini i Rusiji, a okreću leđa SAD-u. Dok je američki predsjednik Joe Biden odlučio pustiti na tržište rekordne količine nafte iz državnih rezervi, kako bi smanjio cijene nafte, bliskoistočne izvoznice nafte čak su najavile povećanje cijena svoje nafte. Zbog toga su odnosi SAD-a s bliskoistočnim saveznicima na najnižoj razini od Drugog svjetskog rata.

Paradoks drugi

U Rijadu, Abu Dhabiju, Dohi, ogorčeni su na Washington koji želi skinuti embargo na izvoz iranske nafte, koja treba pomoći europskim državama da nadoknade izgubljene količine ruske nafte. Time će se, međutim, tvrde, utrti put Iranu do dovrši atomsku bombu te puni državni proračun. Tim novcem onda će financirati milicije diljem arapskog svijeta koje se bore protiv Izraela i SAD-a.

Zbog toga je jedan saudijski dužnosnik upitao: “Zašto bi američki saveznici na Bliskom Istoku trebali pomoći Washingtonu da obuzda Rusiju u Europi kada Washington jača Rusiju i Iran u bliskoistočnoj regiji? Uostalom, Washington ne razumije da Amerika više nije jedina supersila na svijetu te da mi na Bliskom Istoku moramo gajiti dobre odnose i s drugim velesilama, Kinom i Rusijom”.

Dobra trgovina s Kinom i Indijom

I treći paradoks. Premda su SAD bile uvjerene kako će uništiti rusku ekonomiju kad uvedu embargo na izvoz njihove nafte i plina, to se za sada ne događa. Za razliku od američkih kupaca, dva najveća svjetska uvoznika nafte, Kina i Indija, nisu uvele sankcije protiv Rusije. Zbog toga nastavljaju povećanim tempom kupovati rusku naftu. Iako su bile pod žestokim pritiskom SAD-a i EU, Kina i Indija nisu osudile napad Moskve na Ukrajinu.

Rusija je treći najveći proizvođač nafte u svijetu, a Europska unija podmiruje 40 posto svojih potreba za plinom iz Rusije te oko 30 posto potreba za naftom. Najveći razlog za povećani uvoz ruske nafte u Indiju i Kinu je zasigurno cijena. U vrijeme kad je ona na svjetskom tržištu konstantno iznad 100 dolara po barelu, Moskva prodaje Kini i Indiji naftu po rekordnom popustu od oko 35 dolara po barelu tako da te dvije zemlje plaćaju barel nafte po 70 dolara. To je otprilike tri puta više od popusta od 11 dolara po barelu koji je Rusija davala 24. veljače na dan kada je napala Ukrajinu.

Zaobilaženje bankarskih sankcija

Moskva, Peking i New Delhi našli su također načina kako da zaobiđu sankcije protiv ruskog bankarskog sustava. Veliki međunarodni prodavač nafte Paramount Energy & Commodities SA sa sjedištem u Ženevi, već je dopustio nekim kupcima u Kini da plaćaju rusku naftu u kineskim juanima, a da privatne naftne kompanije u Indiji mogu plaćati rusku naftu u rupijama. Zbog toga rasta potražnje za jeftinom ruskom naftom u Aziji, Moskva uspijeva nadoknaditi gubitak na europskim tržištima.

I pri tomu ne gubi previše novaca, jer je i cijena od 70 dolara po barelu puno viša od cijene koju Rusija plaća za eksploataciju nafte. Indija je uvozila minimalne količine ruskog plina, no sada se trudi potaknuti veći izvoz lijekova, inženjerske robe i kemikalija u Rusiju kako bi smanjila trgovinski jaz nastao kupnjom ruske nafte i oružja. S obzirom na pritisak na ostatak svijeta da odsiječe Rusiju, kineski kupci pak sada privatno kupuju ruske viškove nafte mimo javnih natječaja.

Igrači u Mađarskoj i Srbiji

Rusija je već 2021. bila drugi najveći kineski dobavljač sirove nafte, no sada već ima premalo slobodnih kapaciteta za povećane potrebe duž ključnih cjevovoda i brodskih ruta. No Indija je u povoljnijoj situaciji pa je mogla ove godine povećati kupnju ruske nafte, a do kraja veljače kupila je najmanje 13 milijuna barela nafte, što je gotovo dvostruko više nego prije.

Još dvije zemlje, Mađarska i Srbija, posebno nakon što su Viktor Orban i Aleksandar Vučić nakon izbora ojačali svoje pozicije, također traže načina kako da izigraju sankcije protiv Moskve te nastave kupovati rusku naftu. Pri tomu je Mađarska u povoljnijoj situaciji od Srbije.

Mađarska se, unatoč tome što je članica EU, od prvog dana rata protivi zabrani uvoza ruske nafte i plina. Nakon sastanka u Londonu sa svojim kolegama iz Višegradske skupine, Poljske, Češke i Slovačke, zajedno s britanskim premijerom Borisom Johnsonom, Orban je rekao da Mađarska osuđuje rusko pokretanje rata protiv Ukrajine, ali da neće dopustiti mađarskim obiteljima “da budu prisiljene platiti cijenu rata”.

Teža pozicija Srbije

Dodao je da Mađarska većinu svoje nafte i prirodnog plina kupuje od Rusije i da 90 posto mađarskih obitelji grije svoje domove plinom, dodajući da mađarsko gospodarstvo ne može funkcionirati bez nafte i plina. I da je, birajući između interesa Bruxellesa i Budimpešte, uvijek i pod svaku cijenu, spreman stati na stranu Mađarske. I teško da će ga SAD i EU prisiliti da odustane od politike zahvaljujući kojoj je uvjerljivo pobijedio na izborima.

U sličnoj, ali ipak puno težoj situaciji nalazi se i Srbija. Ni ona bez ruske nafte ne može normalno funkcionirati. No, za razliku od Orbana kome EU i SAD praktički ne mogu ništa, Vučić je u problemu jer mu Bruxelles može vrlo lako prekinuti proces priključivanja Europskoj uniji. U Beogradu se nadaju, jer se do kraja ne mogu odreći Vladimira Putina, da će im EU dopustiti da budu izuzete od sankcija za uvoz ruske nafte i plina. Premda to sada izgleda na rubu pameti, s obzirom na dosadašnja iskustva, ipak se na kraju ničemu ne bi trebali čuditi.

Uostalom, nije slučajno određen tako dugi rok do 15. svibnja za potpunom primjenom sankcija protiv Rusije. Naime, u Bruxellesu, Washingtonu pa i Moskvi nadaju se da bi do tada moglo doći do prekida oružanih sukoba u Ukrajini. A tada će se opet početi miješati karte za partiju u kojoj nitko ne bi trebao biti potpuno poražen i ponižen. Osim, dakako, Ukrajine i njenih stanovnika, za koje ionako malo tko ozbiljno mari.