Putinovo ultimativno oružje nisu tenkovi i nuklearni projektili, već nestrpljivi zapadni vođe. On se nada ponavljanju 2015.
Foreign Affairs analizira mogućnost da Ukrajina u bliskoj budućnosti ostane bez zapadne pomoći
Kada je Rusija anektirala Krim i izvršila invaziju na istočnu Ukrajinu, Kijev je imao mnogo pristaša. Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države izrazile su podršku ukrajinskom suverenitetu diplomacijom i putem sankcija Rusiji, ali su odbile izravno vojno uplitanje.
Međutim, do kraja veljače 2022., dok je Rusija gomilala svoje snage na ukrajinskoj granici, nevoljkost Zapada za vojnim uplitanjem se uglavnom istopila. Brutalna invazija koja je uslijedila i vodstvo ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog generirali su prvu rundu zapadne vojne i financijske pomoći.
Zadivljujući uspjesi Ukrajine na bojnom polju u rujnu i listopadu 2022. otvorili su vrata još snažnijoj potpori. Koalicija najbogatijih i tehnološki najnaprednijih zemalja daje Ukrajini veliku strukturnu prednost.
Ukrajina je ovisna o zapadnoj opremi
S druge strane, Rusija na svojoj strani ima dvije zemlje koje joj izravno pomažu u ratu, Iran i Sjevernu Koreju. Kina je također važan gospodarski partner te pomaže ratnim naporima Kremlja u vidu slanja vojne pomoći koja ne obuhvaća oružje.
Međutim, iako je Zapad na ukrajinskoj strani, časopis Foreign Affairs u svojoj analizi napominje da zapadna vojna potpora dolazi s određenim rizicima i izazovima. Jedan od njih je ekstremna ovisnost Ukrajine o zapadnoj vojnoj i financijskoj pomoći.
Ukrajinska vojska odmaknula se od zastarjele infrastrukture i zastarjelih doktrina koje su je definirale tijekom postsovjetskog doba, postavši snažno ovisna o zapadnoj opremi i strateškom planiranju. U međuvremenu, Rusija vodi rat protiv ukrajinskog gospodarstva, koje bi teško funkcioniralo bez međunarodne pomoći.
Predanost Zapada nije zajamčena
Kako piše Foreign Affairs, kontinuirana predanost Zapada Ukrajini nije zajamčena. Europljani i Amerikanci dovode u pitanje dugoročnu potporu Ukrajini. Zasad su takvi glasovi u manjini, ali ih je svakim danom sve više.
Unatoč tomu, promicanje otvoreno proruskih i antiukrajinskih stavova ostaje politička rijetkost. U SAD-u, rat u Ukrajini postao je najnovije žarište u borbi oko toga koliko bi Amerikanci trebali trošiti na podršku prekomorskih partnera i saveznika.
U Europi su pandemija i inflacija otkako je počeo rat počeli vršiti velik pritisak, a optimizam po pitanju Ukrajine polako opada. Također, spor razvoj događaja na prvoj liniji i skroman napredak ukrajinske protuofenzive, ohrabrio je skeptike na Zapadu koji se protive potpori Kijevu. Čak i ako protuofenziva na kraju bude uspješna, rat neće biti gotov.
Promjena smjera vanjske politike
Smjer vanjske politike SAD-a mogao bi se promijeniti na predsjedničkim izborima u studenom 2024. godine. Međutim, isto se nije dogodilo u Italiji.
Strahovalo se da će krajnje desna vlada preokrenuti talijanski odnos prema Ukrajini. Međutim, stavovi premijerke Giorgije Meloni poklapaju se s onim zapadnima.
S obzirom na to koliko je Putinov rat nepopularan u Francuskoj, čak je i glavna francuska oporbena figura, krajnje desna populistica Marine Le Pen, koja je kroz povijest podržavala Putina i čak odobravala aneksiju Krima 2014., ostala pri osudi invazije. Ipak, i dalje se protivi sankcijama i isporukama teškog naoružanja Ukrajini.
Zamor od rata uzima danak u Europi
Finska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i baltičke zemlje i dalje su odane Ukrajini, a Mađarska, članica EU-a i NATO-a, i dalje je izuzetak po tom pitanju. Unatoč svemu, čini se da čvrsta europska podrška vjerojatno neće uskoro pokleknuti.
Prema lipanjskom istraživanju Eurobarometra, 64 posto stanovnika EU-a podržava financiranje i opskrbu Ukrajine vojnom opremom. Nijedna europska stranka koja zagovara otvoreno proruski program nije uspjela izgraditi održivu izbornu koaliciju.
Ipak, svojevrsni umor uzima danak u Europi, a najbolji primjer za to je Njemačka. Prihvatila je milijun ukrajinskih izbjeglica, a kao i ostatak Europe, suočena je s inflacijom, visokim cijenama energije, ali i političkim problemima.
Problemi u najbogatijoj članici EU-a
Disfunkcionalna vladajuća koalicija stvorila je plodno tlo za napredak krajnje desne stranke AfD koja je postala druga najjača stranka u Njemačkoj. Ciljevi stranke su povlačenje Njemačke iz NATO-a i zaustavljanje podrške Ukrajini.
Međutim, popularnost stranke ne proizlazi iz njezinih proruskih stavova. AfD iskorištava opće nezadovoljstvo kako bi njihove politike ušle u mainstream.
Smanjenje zapadne potpore Ukrajini ne bi okončalo rat. Niti jedna zapadna zemlja se aktivno ne bori u Ukrajini, i unatoč ključnoj ulozi zapadnog oružja i novca, to je bio ukrajinski rat od samog početka.
Nesaglediv gubitak ukrajinske moći
Kako piše Foreign Affairs, Ukrajinci su ti koji su pokazali izuzetnu hrabrost i podnijeli izuzetne žrtve. S ili bez zapadnog partnerstva, Ukrajina bi se suočila s istom nevoljom – protivnikom koji ne prihvaća postojanje ukrajinske nacije ili legitimnost ukrajinske kulture i ukrajinskog jezika, i koji je sebi dao dozvolu da napada civile.
Bez zapadne podrške Ukrajina bi se suočila s dva glavna problema. Jedan bi bio povezan s vođenjem rata u slučaju da zapadna oprema postane skuplja i/ili nedostupnija.
Ukrajinski vojnici posvetili su dosta vremena obuci na zapadnoj opremi. Ukrajinski stratezi imali su ogromne koristi od pomoći koje su putem obavještajaca dobivali od SAD-a i drugih zemalja. Također, pristup internetu na bojnom polju ide preko Starlinka. Kad bi Europa i/ili SAD smanjile podršku Ukrajini, rezultat bi bio nesaglediv gubitak vojne moći.
Problemi izvan ukrajinskih granica
Drugi problem je izvan Ukrajine. Kad bi SAD i druge članice NATO-a izgubile strpljenje u Ukrajini, Kremlj bi mogao rat proglasiti strateškim trijumfom čak i ako bi se Rusija i dalje borila u Ukrajini, a to bi se globalno moglo percipirati kao trijumf Moskve.
Ako podrška Ukrajini izblijedi u Europi, ali ne i u SAD-u, Rusija će se voditi principom “zavadi pa vladaj”. Kremlj bi mogao predložiti manjkavo rješenje kraja sukoba i zamrzavanje borbi, isto kao što je radio 2014. i 2015.
Rusija je tada ostavljala dojam da je otvorena za kompromis, ali je zapravo težila dominirati Ukrajinom. Ideja bi bila zabiti klin između nekih europskih vlada i Washingtona te između zapadne i istočne Europe.
EU ne može zamijeniti američku pomoć
Gubitak potpore SAD-a, a ne Europe, imao bi dramatičniji učinak. Članice i institucije EU-a sada su se obvezale na gotovo dvostruko više od ukupne pomoći SAD-a Ukrajini (financijske, vojne i humanitarne), putem višegodišnjih paketa.
Međutim, Europa ne može zamijeniti američku vojnu pomoć u tako velikom opsegu i teško bi popunila prazninu u vodstvu. Kad bi Sjedinjene Američke Države pokušale natjerati Ukrajinu na dogovoreno rješenje, Europljani bi imali malo kapaciteta za otpor.
Kratkovidno ili ishitreno rješenje ugrozilo bi sigurnost Ukrajine i sigurnost Europe. U očima Rusije, takvo bi rješenje moglo pokazati sve manju predanost SAD-a europskim sigurnosnim zahtjevima.
Putinovo tajno oružje su zapadne vođe
2015. godine, nakon što su najgore borbe u istočnoj Ukrajini okončane nakon manjkavog sporazuma o prekidu vatre, kardinalna pogreška Zapada bila je gubitak interesa. Kriza se nekako trebala riješiti sama od sebe.
Iz toga je Putin naučio lekciju o nestalnosti zapadnih vođa. Ubuduće, Europa i Sjedinjene Američke Države moraju nastaviti pokazivati da je Putin izvukao pogrešan zaključak.
Obuzdavanje Rusije i očuvanje ukrajinskog suvereniteta su zapadni interesi prvog reda. Ne bi smjeli ovisiti o slikama užasnog nasilja, o stalnoj medijskoj pozornosti ili o karizmi bilo kojeg ukrajinskog političara. Zapadna ravnodušnost i nestrpljivost su Putinovo ultimativno oružje u ovom ratu. Bez njih, Putin je u slijepoj ulici, piše Foreign Affairs.