Analiza uglednog Foreign Affairsa: Zašto je percepcija da se rat u Ukrajini našao na mrtvoj točki potpuno pogrešna

Dok bi prva polovica 2024. mogla donijeti određene manje promjene u kontroli ukrajinskog teritorija, faktori poput dodatne obuke, vojne opreme i eventualnog gubitka ljudstva s obje strane u mogli bi u nadolazećim mjesecima odrediti smjer u kojem će se sukob dugoročno razvijati.

Dodatno ohrabrivanje Moskve

Zapad se zapravo sada suočava s ključnim izborom – podržati Ukrajinu kako bi njezini čelnici mogli obraniti svoj teritorij i pripremiti se za ofenzivu 2025. ili ustupiti nepovratnu prednost Rusiji.

Zapad svojim ustručavanjem oko dugoročne pomoći Ukrajini riskira ne samo da Rusija ostvari prednost na bojnom polju već i dodatno ohrabruje Moskvu. To se već vidjelo po tomu da Rusija ne želi za pregovarački stol jer Kremlj vidi da Zapad gubi interes za ono što se događa u Ukrajini.

Ako se uskoro ne poduzmu jasni koraci, odlučnost Kremlja samo će očvrsnuti. Ono što će Sjedinjene Američke Države i Europa učiniti u sljedećih šest mjeseci odredit će budućnost, a postoje dva scenarija.

Suočavanje s pokoravanjem Rusiji

U jednom, Ukrajina može ojačati svoje snage kako bi ponovno pokrenula ofenzivu i oslabila rusku vojnu snagu do te razine da Kijev može pokrenuti pregovore. U drugom slučaju, nedostatak zaliha i obučenog vojnog osoblja dovest će Ukrajinu do “rata iscrpljivanja” i eventualnog pokoravanja Rusiji.

Međunarodni partneri Ukrajine moraju imati na umu da je prvi ishod poželjan i za njih, a ne samo za Ukrajince. Potrebno je zaštititi međunarodnu normu da države ne mijenjaju svoje granice silom, navodi se u tekstu Foreign Affairsa.

Mobilizirana i ohrabrena Rusija predstavljala bi trajnu prijetnju NATO-u, zahtijevajući od Sjedinjenih Američkih Država da na neodređeno vrijeme drže Europu sigurnom. To bi ograničilo kapacitete SAD-a u Indo-Pacifiku i znatno povećalo opasnost od sukoba oko Tajvana.

Biranje smjera kojim će krenuti povijest

U tekstu se navodi da Zapad sada može birati kojim će smjerom krenuti povijest. Međutim, prvo mora priznati težinu odluke s kojom se trenutno suočava.

Da je ofenziva ukrajinske vojske 2023. išla prema planu, njezine bi snage probile rusku tzv. Surovikinovu liniju u Zaporižji i oslobodile Melitopolj, presjekavši ceste koje povezuju Rusiju s Krimom. U kombinaciji s operacijama ukrajinske mornarice, to bi Krim stavilo pod opsadu.

Ovaj je cilj bio ambiciozan, ali ostvariv. Glavni razlog za neuspjeh bio je taj što ukrajinske postrojbe na čelu ofenzive nisu imale dovoljno vremena za obuku i pripremu.

Problem je kroničan nedostatak obuke

U srpnju 2022. Ujedinjeno Kraljevstvo, zajedno s drugim ukrajinskim partnerima, uspostavilo je operaciju Interflex za obuku ukrajinske vojske. U to je vrijeme Ukrajina očajnički trebala više jedinica za držanje obrambenih položaja pa je Interflex odredio program obuke na pet tjedana, dajući prioritet vještinama ključnima za obrambene operacije.

Taj petotjedni režim i dalje postoji, ali se misija iz temelja promijenila. Tijekom Drugog svjetskog rata britanska vojska smatrala je 22 tjedna minimalnim vremenom potrebnim za pripremu vojnika za pješačku borbu.

Nakon tog početnog razdoblja vojnici bi bili raspoređeni u postrojbe i sudjelovali bi u kolektivnoj obuci. Čak i prije svibnja 2023. bilo je očito da je ukrajinska vojska nedovoljno obučena za ofenzivne operacije i jedva da je imala vremena naučiti kako upravljati novom opremom koju joj je donirao Zapad.

Ukrajinska geografska obilježja odmažu

Ali, kako su ruske snage jačale svoje obrambene položaje, ofenziva se nije mogla odgoditi. Problem koji je imala ukrajinska vojska je i manjak zajedničke obuke.

Broj raspoređenih vojnika nije jedina stvar koja je važna u ratu. Moć vojske ovisi o tome koliko dobro male jedinice surađuju, čak i ako su raspršene na širokom području.

Ne pomažu im ni ukrajinska geografska obilježja jer zahtijevaju posebno vještu koordinaciju s obzirom na to da guste šume sprječavaju jedinice da fizički vide jedna drugu.

Disperzirane vojne jedinice na terenu

Prijetnja topništva s ruske strane dodatno potiče disperziju manjih vojnih jedinica. Povrh svega, teren u Zaporižji prisiljava ukrajinske zapovjednike na borbe s izoliranim jedinicama.

U geografskom kontekstu, sposobnost sinkronizacije ionako izoliranih jedinica je krucijalna. Također, važno je da mogu pružati jedna drugoj podršku bez obzira na to što su izvan vidokruga.

Osim disperzije jedinica, vrijedi istaknuti i da se kolektivna obuka u ukrajinskoj vojsci rijetko odvijala na hijerarhijski višim instancama vojske. Zbog potrebe za popunjavanjem novih postrojbi najviše nedostaje iskusnih časnika. Tijekom rata, broj aktivnih ukrajinskih vojnika upeterostručio se, ali to se nije odrazilo i na časnike.

Manjak koherentnosti tijekom operacija

Na ovakvom tipu ratišta manjak časnika na terenu znači da je koherentnost pri većim operacijama slabije izvediva. Tijekom ukrajinske ofenzive u 2023. uglavnom su se borile brigade čije je vodstvo bilo manjkavo.

Rezultat je bio takav da su vojnici često uspijevali zauzeti neprijateljske položaje, ali su rijetko bili u mogućnosti iskoristiti svoje uspjehe. Umjesto toga, bili su prisiljeni na stagnaciju i planiranje, dajući ruskim snagama priliku da se ponovno obrambeno utvrde.

Ako ukrajinska vojska ne može proširiti opseg na kojem djeluje, postoji opasnost da će se taj scenarij ponoviti. Međutim, za pružanje odgovarajuće obuke trebat će vremena.

Smanjenje topničkih kapaciteta s obje strane

Reforme u obuci ukrajinske vojske neophodne su za učinkovitije ofenzivne operacije. Ali bolja obuka ne bi umanjila potrebe Kijeva za vojnom opremom.

Ukrajinska vojska vjerojatno će se suočiti sa značajnim nedostatkom tijekom ove godine. Na vrhuncu svoje prošlogodišnje ofenzive, Ukrajina je ispaljivala do 7000 topničkih projektila dnevno.

Međutim, do kraja 2023. ukrajinske su snage ispaljivale blizu 2000 projektila dnevno. Iako su ruski topnički kapaciteti također u međuvremenu oslabili, ruske snage i dalje ispaljuju oko 10 tisuća projektila dnevno.

Velik problem su i logistička ograničenja

Osim ako Ukrajina ne uspije ostvariti topničku nadmoć, sve nove ofenzivne operacije rezultirat će neodrživim gubicima u ukrajinskim redovima. Rusija trenutno ima oko 340 tisuća vojnika u južnoj Ukrajini.

Veći dio rata ofenzivni potencijal tih trupa bio je ograničen logističkim ograničenjima. Osim toga, Rusija je također bila sputana visokom razinom žrtava koje im je nanijela Ukrajina – ta brojka se penjala do 1000 mrtvih i ranjenih dnevno tijekom najžešćih borbenih razdoblja.

Toliki gubici natjerali su Rusiju da pošalje nedovoljno obučene vojnike na bojišnicu. Iako to nije spriječilo Moskvu u pokušajima ofenzivnih manevara, ograničilo je njihovu učinkovitost.

Buduće ukrajinske ofenzive mogle bi biti teže

Izazov za Ukrajinu je da, čak i dok održava obrambenu poziciju, mora nastaviti s lokaliziranim ofenzivama. Ako Rusija pretrpi manje gubitaka, poboljšat će sposobnosti vlastitih snaga na terenu.

Smanjenje pritiska na prvoj crti Rusiji bi otvorilo druge prednosti. Moskva bi tada mogla preusmjeriti iskusne trupe da obučavaju novake, što bi joj potencijalno omogućilo otvaranje novih ofenzivnih smjerova u drugoj polovici 2024.

Ruske snage bi se također mogle koncentrirati na sektore bojišta gdje mogu nanijeti veće gubitke Ukrajini. Ako Ukrajina velike dijelove fronte ostavi mirnima, Rusi bi mogli značajno proširiti svoj utjecaj, čineći pritom sve buduće ukrajinske ofenzive teže izvedivima.

Postavljeni ciljevi su jako teško ostvarivi

Ključno je da Kijev i partneri uspostave realne standarde u vezi slanja pomoći. Tijekom protekle dvije godine, zapadni saveznici Kijeva potratili su velik dio 2022. i 2023. uživajući u euforiji ranih neuspjeha Rusije i zamišljajući da mogu izbjeći dugotrajni sukob.

Umjesto da traže proširenje industrijskih kapaciteta u državama članicama NATO-a, partneri Kijeva uglavnom su nabavljali streljivo iz nacionalnih zaliha i međunarodnog tržišta te ga usmjeravali u Ukrajinu. Sada su te zalihe streljiva pri kraju.

Kako bi ostvarila topničku nadmoć, Ukrajina će trebati oko 2,4 milijuna komada streljiva godišnje. Ali međunarodni partneri Ukrajine, uključujući Sjedinjene Američke Države, teško će osigurati polovicu tog broja tijekom ove godine.

Ukrajini ne manjkaju samo topničke granate

Najviše pozornosti privlači ukrajinski nedostatak topničkih granata. Međutim, Ukrajina nema samo taj problem.

Kako bi obnovila ofenzivni kapacitet i obranila se od ruskih napada, Ukrajina će trebati približno 1800 zamjenskih topničkih cijevi godišnje. Brojne flote vozila darovane Kijevu u protekle dvije godine također trebaju pouzdanu opskrbu rezervnim dijelovima.

Presretači protuzračne obrane također će biti potrebni. Rusija sada proizvodi preko 100 krstarećih i balističkih projektila te 300 jurišnih dronova mjesečno.

Oči ukrajinskih vlasti uprte u izbore u SAD-u

Kako bi obuzdala štetu, Ukrajina će trebati zalihe zapadnih protuzračnih obrambenih sustava. Ako zapadne zemlje ne povećaju svoje kapacitete za proizvodnju ovih sustava, Rusija će preuzeti inicijativu na bojištu, navodi se u tekstu Foreign Affairsa.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, u strahu da će potpora SAD-a prestati s nadolazećim predsjedničkim izborima, izjavio je da sav ukrajinski teritorij okupiran od strane Rusije mora biti oslobođen do listopada 2024. godine.

S obzirom na opremu dostupnu Ukrajini, to nije ostvarivo. Također nije razumno da zapadni saveznici zahtijevaju od ukrajinskih generala da izrade detaljan dugoročan plan prije no što se obvežu na novi paket potpore.

Ukrajinskim vojnim vođama treba garancija

Bez garancije, ukrajinski vojni čelnici ne mogu odrediti kakvu operaciju mogu pokrenuti i kada. Ukratko, priprema za sljedeću fazu rata postala je veliki problem na relaciji Kijev – Washington.

Realan plan bi bio takav da Kijev zadrži obrambenu poziciju tijekom većeg dijela 2024., dok se istovremeno obučavaju i opremaju jedinice koje će ući na bojište u 2025.

Osim sigurnosti koju bi ovaj plan ponudio ukrajinskim generalima, također bi signalizirao Kremlju da ne može računati na “rat iscrpljivanja” protiv Ukrajine.

Jačanje obrambenih kapaciteta u Europi

Obveza SAD-a da podupire Ukrajinu do 2024. također bi potaknula europske saveznike na veća ulaganja u kapacitete industrije oružja. Kako navodi Foreign Affairs, zapadni čelnici moraju shvatiti da su dugoročna ulaganja u proizvodne kapacitete u interesu svih ukrajinskih saveznika.

Ukupni obrambeni proračuni 54 zemlje koje podupiru Ukrajinu znatno premašuju 100 milijardi dolara mjesečno. S druge strane, trenutna potpora Ukrajini košta te države manje od 6 milijardi dolara mjesečno.

Ipak, najveće prepreke u ratu su one političke. Financiranje Ukrajine često se predstavljalo kao puko davanje novca Kijevu, ali Foreign Affairs navodi kako je to shvaćanje dubinski pogrešno.

Europska proizvodnja nije na razini ruske

Velik dio pomoći koju će Ukrajina trebati predstavlja ulaganje njezinih partnera u vlastitu obrambenu proizvodnju. Značajan dio pomoći Ukrajini na kraju će biti vraćen u obliku poreza, a povećat će se i radna mjesta u proizvodnji diljem zemalja članica NATO-a.

Ono što se često sugerira je i to da je američka podrška Ukrajini uteg u kontekstu Kine. Međutim, ako Kina vidi da SAD nije u stanju održati svoje vojne napore, bilo u Europi ili Aziji, Kini će to biti dobar znak, stoga je širenje proizvodnje kako bi se zadovoljile potrebe Ukrajine od iznimnog značaja.

Pitanje Kine i eskalacija napetosti s Tajvanom

S vremenom, čelnici SAD-a moraju potaknuti Europu da smanji svoju ovisnost o SAD-u kako bi američka vojska mogla dati prioritet situaciji u Indo-Pacifiku. Ako do te tranzicije dođe pod cijenu poraza Ukrajine, SAD riskira da će morati poduprijeti Europu u obrani njezinih istočnih granica, a Kina će za to vrijeme raditi na eskalaciji napetosti s Tajvanom.

Neki čelnici u zapadnim prijestolnicama sada tvrde da je došlo vrijeme za pregovore o okončanju rata u Ukrajini. Ovakav način razmišljanja, međutim, ne uzima u obzir ciljeve Rusije i ono što Kremlj nudi.

Moskva ne želi jednostavno zauzeti neki ukrajinski teritorij – ruski predsjednik Vladimir Putin više je puta izjavio da želi promijeniti logiku međunarodnog sustava. Ako SAD od svojih partnera zatraži da učine ustupke Rusiji u zamjenu za simbolički prekid vatre, vjerojatno će se dogoditi dvije stvari.

Rusija neće poštovati simbolički prekid vatre

Prvo, Rusija će stalno kršiti prekid vatre, kao što je to činila nakon sporazuma iz Minska 2015. te će nastaviti obnavljati svoju vojsku kako bi izvršila okupaciju Kijeva.

Drugo, Rusija će svojim saveznicima tvrditi kako je pobjeda nad Sjedinjenim Američkim Državama ostvariva ako budu uporni. To će vjerojatno potaknuti mnoge partnere SAD-a da traže “osiguranje”, neki vid zaštite ili jamstva u slučaju sukoba, smanjujući tako utjecaj Sjedinjenih Američkih Država diljem svijeta.

Rusija ne želi izravan sukob s NATO-om, ali Kremlj sve više nastoji proširiti opseg svojih neizravnih sukoba sa Zapadom. Otkako je Jevgenij Prigožin zaustavio svoju pobunu u lipnju 2023., Rusija je samo udvostručila svoju ambiciju da se natječe sa Zapadom na globalnoj razini.

Pred SAD-om i saveznicima je velika odluka

Zapravo, Prigožinova neuspjela pobuna možda je još i ojačala te ambicije. Ostaci njegovih snaga sada su reorganizirani u poseban korpus pod izravnom kontrolom Glavne obavještajne uprave Rusije (GRU), ruske vojne obavještajne agencije. Od ljeta 2023. Rusija je intenzivno surađivala s vladama u zapadnoj i središnjoj Africi, obećavajući im vojnu potporu u zamjenu za protjerivanje zapadnih sila i obranu ekonomskih interesa.

SAD i saveznici suočavaju se s izborom. Oni ili mogu napraviti plan za jačanje pomoći Ukrajini u vidu obuke i produžiti rok za oslobađanje teritorija ili mogu lažno vjerovati da je rat u pat poziciji, popuštajući i prepuštajući prednost Rusiji.

To bi bila strašna pogreška, piše Foreign Affairs. Uz širenje svojih partnerstava u Africi, Rusija jača svoju suradnju s Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom. Ako sukob završi porazom Ukrajine, pokazat će se da Zapad ne može odgovoriti ni na jedan izazov, a njegovi protivnici teško će vjerovati da se isti taj Zapad može nositi s više kriza odjednom.