Nekad je nužno odabrati stranu

Rat je završio prije 25 godina i više ne može biti izgovor za ekonomske neuspjehe Hrvatske

Hrvatska nije iskoristila sve potencijale koje je imala i danas je jedna od najsiromašnijih članica EU

U srijedu je proslavljena 25. godišnjica Oluje kojom je oslobođen veći dio teritorija i okončan rat u Hrvatskoj. Time su stvorene pretpostavke da se tada mlada država počne normalno razvijati, no danas , nakon četvrt stoljeća, većina ljudi vrlo je nezadovoljna, prije svega, ekonomskom situacijom. Hrvatska nije iskoristila sve potencijale koje je imala, te je danas jedna od najsiromašnijih članica Europske unije.

Jesmo li mogli bolje? Neki smatraju da nismo. Da je rat ostavio preveliki trag, da je ogromna direktna i indirektna ratna šteta koju smo pretrpjeli ono što nas je unazadilo i da se zbog toga ne možemo uspoređivati sa zemljama srednje i istočne Europe.

Tako je Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik ureda premijera Plenkovića, nedavno objavio tekst u kojem analizira uzroke zaostajanja Hrvatske, u kojem je zaključio da se upravo zbog rata i nešto kasnijeg ulaska Hrvatske u Europsku unije ne možemo uspoređivati sa zemljama poput Češke, Slovačke i sličnima.

Problemi koji nas koče nemaju puno veze s ratom

S druge strane, očito je da mnogi problemi koji nas koče nemaju nikakve veze s ratom, te su se u 25 godina mogli itekako riješiti. Komplicirani propisi, slabo funkcionirajuća administracija, loše pravosuđe ili nelogičan porezni sustav – a sve su to stvari koje itekako imaju utjecaja na stupanj razvijenosti zemlje – nemaju nikakve veze s ratom.

Dr.sc. Iva Tomić, glavna ekonomistica Hrvatske udruge poslodavaca kaže da je Domovinski rat svakako odgodio, odnosno usporio proces tranzicije prema tržišnom gospodarstvu, međutim, isto tako kaže da 25 godina nakon formalnog završetka rata to ne bi trebalo biti opravdanje za gospodarsko zaostajanje.

“U posljednjih 30 godina vođene su politike koje nisu ostvarivale pun potencijal tržišnog gospodarstva. Od diskutabilnih poreznih politika, regulatornog okvira, (ne)funkcioniranja javne uprave pa sve do neučinkovitog pravosudnog sustava došli smo do toga da u ekonomskom smislu zaostajemo ne samo za bivšim socijalističkim zemljama srednje Europe poput, primjerice, Češke, nego i za onima na samom istoku Europe, odnosno Rumunjske pa donekle i Bugarske”, kaže Tomić.

Sve su češća seljenja firmi, ali i ljudi

Sve naše slabosti poznate su i domaćim i stranim investitorima, pa se može uočiti da nas investicije zaobilaze u širokom luku, a sve češća su i seljenja firmi u inozemstvo, u neke od susjednih zemalja. Ne odlaze samo firme, nego i ljudi, pa se nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, pokrenuo val iseljavanja u kojem je zemlju napustilo nekoliko stotina tisuća ljudi u najboljim godinama.

“Ne radi se ovdje samo o ‘jeftinijoj radnoj snazi’ – upravo suprotno – postoji veliki broj primjera gdje se firme otvaraju u zemljama sa znatno skupljom radnom snagom, ali znatno jeftinijim i učinkovitijim cjelokupnim sustavom poslovanja. O odlasku (kvalificirane) radne snage ne treba posebno trošiti riječi”, kaže Tomić.

Hrvatska nije imala jasnu ekonomsku politiku

Komparativna prednost “sunca i mora” koju Hrvatska ima, zbog pogrešno vođene ekonomske politike, ili bolje rečeno, neimanja jasne ekonomske politike, pretvorila se u prokletstvo. “U konačnici smo se doveli do toga da nam gospodarstvo gotovo isključivo ovisi o vremenskim (ne)prilikama ili vanjskim šokovima poput ovoga s pandemijom COVID-19. A nije da nismo imali priliku graditi i neke druge temelje koji bi ojačali i neke druge sektore, ali i sami turizam. Možda još uvijek nije kasno”, kaže Tomić.

Problemi koje Hrvatska ima su poznati, gotovo svi su identificirani u raznim istraživanjima o konkurentnosti, poput Doing Business ljestvice Svjetske banke, The Global Competitiveness Reporta Svjetskog gospodarskog foruma, World Competitiveness Rankinga Instituta za razvoj poslovnog upravljanja i na svima njima smo najlošiji među zemljama EU.

“Prema gotovo svim međunarodnim ljestvicama konkurentnosti, prema kojima u pravilu stojimo na začelju EU, prije svega se izdvajaju odrednice konkurentnosti kao što su, primjerice, troškovi i vrijeme pokretanja posla, izdavanje građevinskih dozvola, regulatorni okvir, tehnološka infrastruktura i obrazovanje, a u okviru tržišta rada najčešće se izdvaja nefleksibilno radno zakonodavstvo”, kaže Tomić.

Država treba postaviti okvir unutar kojeg će se poslovati

Što se tiče budućnosti, Tomić smatra da bi Hrvatska trebala iskoristiti geopolitički položaj poveznice između istoka i zapada, odnosno sjevera i juga Europe. A što se tiče “ekonomskih” poteza, država bi tu trebala služiti samo kako bi omogućila jedan jasan, transparentan i učinkovit okvir unutar kojeg će se poslovanje ostvarivati na tržišnim principima.

“Potrebno je svakako reformirati pravosudni sustav koji će biti neovisan, transparentan i učinkovit. To je jedna od najvažnijih pretpostavki za pravnu sigurnost poduzetništva i investiranja. Tu je i reforma javne uprave koja treba biti u službi građana i poduzetnika a ne obrnuto. Porezna rasterećenja su svakako dobrodošla; međutim, u ovom dijelu treba također biti jasan i ne mijenjati cjelokupan porezni sustav svake godine. To stvara veliku dozu nesigurnosti za postojeće i potencijalne investitore”, kaže Tomić.

Ističe i potrebu za reformom radnog zakonodavstva kako bi se ono uskladilo s modernim načinima rada, jer je to nešto od čega, kako kaže, više ne možemo bježati. “Dinamičnije tržište rada sa znatno većim brojem otvaranja radnih mjesta je nešto što nije bitno samo poslodavcima, već bi u konačnici svi trebali imati koristi od toga”, zaključuje Tomić.