Sankcije protiv Rusije funkcioniraju
Za poraz Rusije dovoljno je povećati količine vojne pomoći Kijevu, te ustrajati u ekonomskom ratu protiv Putinovog režima
Ubrzo nakon što je Rusija napala Ukrajinu, gotovo 40 država slobodnog svijeta odgovorilo je uvođenjem sankcija protiv agresora. Javnosti tih zemalja objašnjeno je kako sankcije imaju tri cilja: osakatiti rusko gospodarstvo ograničavanjem mogućnosti banaka da pristupe dolarima i američkom financijskom sustavu, zaustaviti izvoz visokotehnološke robe i usluga kako bi se smanjila sposobnost Rusije da proizvodi sofisticirano oružje, te osiromašiti Putinove najvažnije saveznike, oligarhe, kako bi ih se natjeralo da se pobune protiv zločinačke politike Kremlja.
Devet mjeseci nakon njihova uvođenja, jasno je kako sankcije nisu uspjele uništiti volju Kremlja za nastavkom agresije ili oslabiti rusku ekonomiju do te mjere da vodstvo zemlje mora odustati od rata. Očito, sankcije nisu srušile životni standard ruskih građana, oligarha ili onih iz nižih ekonomskih klasa, u tolikoj mjeri da ih gurnu u otvorenu pobunu protiv vlasti. Usprkos tim prividnim neuspjesima, postoje jaki argumenti u korist stava da je uvođenje sankcija bilo dugoročno koristan potez koji će značajno doprinijeti vjerojatnom porazu Rusije.
Odljev mozgova je katastrofa za Rusiju
Visokoobrazovani i liberalni Rusi već godinama napuštaju zemlju, nezadovoljni urušavanjem ljudskih prava i građanskih sloboda pod udarima Putinovog režima. Ipak, odljev stanovništva nije dosegao epidemijske razmjere sve do druge polovice rujna, kada su porazi na bojnom polju prisilili kremaljskog diktatora da uvede djelomičnu mobilizaciju. Nakon što je u idućim danima režimska policija surovo ugušila prosvjede protiv Putinove odluke, započeo je egzodus vojno sposobnih muškaraca neraspoloženih za to da posluže kao topovsko meso na ukrajinskom frontu.
Teško je doći do preciznih podataka koliko je Rusa napustilo zemlju u protekla dva mjeseca, ali izvjesno je kako se radi o stotinama tisuća ljudi. Među bjeguncima je posebno zastupljen visokoobrazovani dio muške populacija, odnosno ljudi koji znaju strane jezike, te imaju poslovne veze ili znanja koji će im pomoći da se snađu u emigraciji.
Pobjegle stotine tisuća muškaraca
Brojni su pokazatelji koji sugeriraju da to upravo događa: u Gruziji i Kazahstanu došlo je do naglog skoka u broju otvorenih IT kompanija, iz Beograda stižu vijesti o velikom porastu cijena stanarina, dok mnoge visoko razvijene zemlje šalju poruke da su spremne primiti ruske znanstvenike i radnike iz tehničkih i medicinskih struka.
Situaciju jasno oslikava i podatak da je broj preuzimanja ruskih aplikacija za spojeve značajno porasla u zemljama u koje su pobjegli ruski muškarci. U Armeniji se broj novih registracija na jednoj aplikaciji za upoznavanje, Mambi, povećao za 135 posto, rekao je predstavnik tvrtke za RBK, rusku financijsku novinsku kuću. U Gruziji i Turskoj stopa novih preuzimanja bila je iznad 110 posto, dok je u Kazahstanu porasla za 32 posto.
Industrija nije sposobna proizvesti moderno oružje
Gubitak velikog broja obrazovanih ljudi dugoročna je katastrofa za Rusiju, ali jasno je da neće dovesti do trenutačnog urušavanja režima ili poraza u ratu. Kratkoročno, za Putina je daleko bolniji gubitak sposobnosti ruske industrije da proizvede moderno oružje i vojnu opremu. Poznato je da Rusiji već godinama nedostaje osnovne vojne elektronike, poput mikročipova i transformatora.
Ruska industrija te komponente nije bila u stanju proizvesti ni dosad, a od Zapada i saveznika Zapada na istoku Azije ne može ih kupiti još od 2014. godine, kada je Putinov režim kažnjen prvim paketom sankcija zbog okupacije Krima. Nove sankcije uvedene tijekom posljednjih devet mjeseci lišile su Rusiju još niza važnih proizvoda, zbog čega su tvornički odjeli za organizaciju nabave bili prisiljeni posegnuti za krajnje ekstremnim rješenjima.
Telegram je nedavno izvijestio o bizarnoj pojavi opaženoj u zemljama koje graniče s Rusijom, u kojima je došlo do drastičnog porasta prodaje perilica rublja, hladnjaka i električnih izdajalica zapadne proizvodnje. Nagađa se da su dijelovi iz spomenutih uređaja proslijeđeni ruskoj industriji oružja, te da su završili u raketama koje već tjednima padaju po ukrajinskim gradovima.
Ruska vojska je ozbiljno hendikepirana
Priča zvuči smiješno, ali jasno pokazuje u kakvim se problemima nalazi ruska vojna industrija. Još je jasnije kako komponentne iz vešmašina ne mogu zamijeniti čipove nužne za proizvodnju najsofisticiranijeg oružja, čiji manjak paralizira velike dijelove ruskog ratnog stroja. Brojni analitičari ističu kako je nedostatak pametnih bombi razlog zbog kojeg rusko zapovjedništvo ne može iskoristiti puni potencijal svojeg ratnog zrakoplovstva. Ta vrsta naoružanja omogućila bi ruskim avionima napade s velikih visina na kojima ih ukrajinska protuzračna obrana ne bi mogla lako, ili uopće, dosegnuti.
Kako je pametno oružje u ruskom arsenalu vrlo rijetko, njihovi avioni prisiljeni su spuštati se nisko da izvedu borbene zadatke, što je rizik koji sve modernija ukrajinska protuzračna obrana nemilosrdno kažnjava. S obzirom na to da je borbeno zrakoplovstvo ponos svake vojne sile, rusko zapovjedništvo želi izbjeći bolne i ponižavajuće sliku srušenih Migova i Suhoja. Zbog toga je zračna potpora ruskim snagama na tlu sve ograničenija, što je vrlo važan faktor u posljednjim ukrajinskim vojnim uspjesima.
Gospodarstvo je ušlo u recesiju
Osim posrednih posljedica sankcija poput egzodusa vojnih obveznika i posustale industrije, rusko gospodarstvo trpi i izravne učinke mjera koje je uveo Zapad. Prije nešto više od deset dana objavljeno je da je Rusija ušla u recesiju. Bruto domaća proizvodnja pala je za četiri posto u trećem tromjesečju, nakon sličnih padova u prethodna dva kvartala. Još su poraznije po Rusiju prognoze su domaćih stručnjaka koji upozoravaju kako će gospodarstvo čekaju novi udarci.
“Vrijeme je da sagledamo situaciju vrlo trezveno, otvorenih očiju”, rekla je šefica Središnje banke Ruske Federacije zastupnicima Dume prošloga tjedna, prenosi novinska agencija Interfax. Dodala je kako Rusija mora biti “spremni za svaki razvoj događaja”, naglasivši kako bi se ekonomska situacija mogla nastaviti pogoršavati. Prema korigiranim prognozama Središnje banke, očekuje se da će se rusko gospodarstvo u 2022. godini smanjiti za 3 do 3,5 posto, što su predviđanja za barem jedan posto optimističnija od procjena zapadnih analitičara.
Životni standard je u padu
Kada se vijestima o ulasku Rusije u recesiju doda činjenica da je stopa inflacije u toj zemlji u listopadu dosegla 12,9 posto, ne čude porazne vijesti o padu standarda ruskih građana tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. Kako je prenio The Guardian, potrošnja građana na odjeću i obuću pala je za otprilike 40 posto u prvom tjednu listopada 2020. u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Prilično katastrofični podaci nastavljaju se nizati:
Proizvodnja automobila pala je za 37 posto, što je još jedna posljedica zabrane uvoza čipova. Rusi su ove godine na namirnice trošili 15 posto više nego prošle, dok su im plaće porasle za svega sedam posto. U dva tjedna nakon početka mobilizacije, broj računa viših od 25 dolara izdanih u moskovskim restoranima smanjio se za 29 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Sberbank, najveći ruski zajmodavac, zatvorio je 529 poslovnica samo u rujnu.
‘Na čemu ćemo se voziti?’
Situaciju koju ocrtavaju službeni podaci dodatno ilustrira krajnje neslužbena, ali vrlo zabavna rasprava koja se nedavno razvila u programu jednog od ruskih talk showova. Odgovarajući radikalu koji je zatražio prekid svih veza sa Zapadom, zastupnik u Dumi Evgenij Popov suočio je oponenta u studiju, kao i gledatelje, s golim činjenicama.
“Kažete da nacionaliziramo, da odmah uzmemo sve od Nijemaca! Naši vlakovi će stati sutra. Na čemu ćemo se voziti? Nemamo ništa što možemo voziti, moramo to prihvatiti. Što ćemo koristiti za izradu mobitela? Što ćemo raditi? …neće se pojaviti avioni, nemamo aviona za duge relacije. Da, sve što imamo je zapadno”, objasnio je parlamentarac.
Nema smisla popuštati
Zapad nije mogao spriječiti rusku vojsku da prijeđe granice Ukrajine, barem ne bez neprihvatljivo visokog rizika od izbijanja velikog, potencijalno apokaliptičnog rata. Nakon devet mjeseci borbi, očito je da ne treba očekivati otvorenu vojnu intervenciju u korist Ukrajine, osim u malo vjerojatnom slučaju ruskog nuklearnog udara. S obzirom na uspjehe ukrajinske vojske u posljednjih nekoliko mjeseci, čini se da i nema potrebe za otvorenim ulaskom NATO saveznika u rat. Za poraz Rusije dovoljno je povećati količine vojne pomoći Kijevu, te ustrajati u ekonomskom ratu protiv Putinovog režima.
Jasno je da su sankcije uspješno degradirale rusko gospodarstvo i narušile sposobnost ruske industrije da proizvede visokokvalitetnu vojnu opremu. Očito, korištenje ekonomske prisile za borbu protiv velikih sila jest teško, ali nije uzaludno. Potrajat će dok pritisak na rusko gospodarstvo ne postigne puni učinak, no vrijeme nije na strani Putina. Kombinacija sankcija, diplomatskih napora da se režim u Kremlju izolira od svijeta i nastavak opskrbljivanja ukrajinske vojske modernom opremom ozbiljno će osujetiti ruske ratne napore. Ostatak posla odradit će Ukrajinci na bojnom polju, za što su, pokazalo se, u potpunosti sposobni.