Signali su posvuda, izvjesno je da Hrvatsku čeka naglo ekonomsko hlađenje. Jednom smo to prošli, sa Sanaderovim 'u banani smo'
Podaci su nemilosrdni: novu vladu čeka nastavak borbe protiv inflacije i briga za ostatke industrije
U srijedu, 17. travnja, hrvatski građani biraju novu vlast. Iako je do prije nekoliko mjeseci opći dojam bio drugačiji, ishod parlamentarnih izbora sada se čini prilično neizvjesnim – ankete ukazuju da su dva suprotstavljena bloka vrlo blizu i da će formiranje sljedeće parlamentarne većine i vlade ovisiti o manjim strankama. U drugom dijelu izbornog serijala Telegram će, kroz tekstove, komentare i analize svojih autora, pokušati dati odgovor na pitanje što čeka novu vladu, bez obzira na to kako će se i kada sastaviti i koje će biti njezine stranačke boje.
Cijene najvažnijih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kojima se međunarodno trguje porasle su u ožujku prvi put od rujna 2023. godine. Riječ je košarici prehrambenih proizvoda čiju cijenu na međunarodnom tržištu prati Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO). Ta je košarica u ožujku bila skuplja 1,1 posto nego u veljači.
Poskupljenje hrane u ožujku najvećim je dijelom posljedica rasta cijena biljnih ulja. Možda je riječ o jednokratnom poskupljenju i možda nije početak trenda ponovnog poskupljenja hrane u međunarodnoj trgovini, ali teško je zaboraviti da je prije tri godine upravo rast cijena jestivih biljnih ulja bio prvi signal rasta cijena hrane.
Isti dan, 5. travnja, kad je FAO objavila promjene u međunarodnom kretanju cijena hrane, Eurostat je izvijestio o tome da je i u Europskoj uniji i u eurozoni nastavljen pad obujma trgovine na malo. Osim što su Europljani u veljači kupovali manje nego u siječnju, podaci Eurostata pokazuju da se pad na godišnjoj razini bilježi još od rujna prošle godine i da je veći u eurozoni nego u Europskoj uniji.
Europljani troše sve manje, Hrvati sve više
To znači da se u Europi, posebice u članicama koje su uvele euro, posljednjih pola godine svaki mjesec kupovalo manje nego u istom mjesecu prethodne godine. Uključujući i trgovinu hranom. Hrvatsku zasad ništa od toga ne dotiče. Obujam u trgovini na malo na godišnjoj je razini u veljači porastao najviše u EU-u, čak 9,2 posto. I od rujna prošle godine Hrvatska je bila među prvacima u Uniji kad je u pitanju rast u maloprodaji.
Uostalom, osobna potrošnja je najvažniji temelj rasta BDP-a u Hrvatskoj koji je u posljednjem kvartalu prošle godine bio drugi najveći u EU-u, odmah iza Danske. Uz to, u Hrvatskoj cijene hrane i dalje rastu po stopama koje su među najvišima u Europskoj uniji.
U veljači je primjerice stopa po kojoj su rasle cijene hrane, u odnosu na isti mjesec 2023. godine, u Hrvatskoj bila gotovo dvostruko veća nego u EU-u. I točno tri puta veća od one u Njemačkoj ili Sloveniji. Nije na Hrvatsku utjecao pad cijena na međunarodnom tržištu od jeseni prošle godine, a vidjet ćemo koliko brzo će trgovci reagirati na poskupljenje iz ožujka.
Borba s inflacijom nije dobivena
Lako je moguće da će, u kombinaciji s predstojećom turističkom sezonom, ovaj rast cijena hrane dodatno podgrijati inflaciju u Hrvatskoj. Koja je ionako najviša u eurozoni. Koliko god se čini da situacija u okruženju, a to je prije svega Europska unija, nimalo ne dotiče Hrvatsku, upravo je to ono na što bi morala misliti vlast koju će građani izabrati 17. travnja na parlamentarnim izborima.
Borba protiv inflacije nije završena koliko god premijer Andrej Plenković u to uvjeravao. Uz to, značajno smanjenje potrošnje u maloprodaji u EU-u utjecat će sigurno i na Hrvatsku.
Rast BDP-a utemeljen na potrošnji turista
Maloprodaja sigurno nije jedini segment gospodarstva, ali najbolje govori kamo se ono kreće. Primjerice, Hrvatska svake godine u ovo doba puno nade polaže baš u to da će sljedećih mjeseci u predsezoni i špici turističke sezone Nijemci, Talijani ili Slovenci biti spremni dosta potrošiti na Jadranu.
Ako je suditi po njihovu ponašanju posljednjih mjeseci, oni su odlučili trošiti manje. Ili štede za ljetovanje ili slute da će doći teža vremena? No, ako glavni gosti iz Njemačke, Italije i Slovenije ponesu za sobom na ljetovanje i svoje štedljivo ponašanje, to će značiti smanjenje potrošnje u turističkoj sezoni i hlađenje glavnog pokretača rasta BDP-a u Hrvatskoj.
Uz to, riječ je o državama koje su glavni trgovinski partneri Hrvatske u robnoj razmjeni, odnosno na njihovim tržištima domaće tvrtke prodaju najviše robe. Na tržištima te tri države lani je završilo čak 35,6 posto ukupnog hrvatskog robnog izvoza.
Signali stižu iz njemačke autoindustrije
Ne bi to bio prvi put da Hrvatsku iznenadi ono što se događa u svijetu oko nje. Kad je prije više od desetljeća i pol cijeli svijet strahovao od globalne financijske krize, u Hrvatskoj su vlasti tvrdile da se ona neće preliti na domaći teren. Onda je samo tadašnji premijer Ivo Sanader sindikate izvijestio da smo “u banani”.
Signala da je krajnji trenutak za oprez ima i više nego dovoljno. Stižu oni i iz jednog od glavnih stupova njemačkog gospodarstva, koje je pak najveće europsko gospodarstvo. Riječ je o njemačkoj autoindustriji. Snažno je u Njemačkoj u ovoj godini pala prodaja električnih automobila, jer je država ukinula potpore, a porasla je prodaja benzinaca i dizelaša.
No, ukupna prodaja osobnih automobila pala je na njemačkom tržištu i Nijemci procjenjuju da će ove godine prodati 2,8 milijuna auta manje. Oko kupnje novih automobila oprezni su i građani i tvrtke. Analitičari procjenjuju da bi se njemačka autoindustrija na međunarodnom tržištu ipak mogla vratiti na pretpandemijske brojke, ali upozoravaju da je dugoročno njezina snaga upitna zbog zaostajanja u inovacijama.
EU u inovacije ulaže manje od Kine i SAD-a
Na isto još od lani prilično alarmantno upozoravaju i ostale najveće europske industrijske tvrtke. Okupljene u organizaciji Europski okrugli stol (ERT) one traže još više integracije jer tvrde da europska industrija više nije konkurentna. ERT je lobistička organizacija i logično je da će tražiti što manje regulacije i što veće tržište, ali brojke koje iznose u svojim dokumentima valjda ne lažu.
One pokazuju da Unija u inovacije ulaže manji udio BDP-a nego Kina i SAD-a i dvostruko manji od Južne Koreje. Uz to je još 2001. godine Europska unija s udjelom svoje industrije većim od 20 posto bila, sa SAD-om, predvodnik na međunarodnom tržištu. U 20 godina taj je udio pao na 14,5 posto. Pao je i udio SAD-a i to na oko 16 posto, dok je Kina s deset posto otišla na više od 28 posto.
Europska unija je izgubila jeftinu energiju
Uz sve to, Unija je nakon rata u Ukrajini izgubila i opskrbljivača jeftinom energijom, Rusiju. Alternativa je trebala biti okretanje obnovljivim izvorima energije, no zasad je i taj put pun prepreka. Koliko god Unija odvojila novca za zelenu tranziciju, on se dobrim dijelom slijeva u industrije konkurencije, jer se primjerice europske države, pa tako i Hrvatska, solarnim panelima opskrbljuju u Kini. U situaciji kad je neizvjesno iz kojih izvora i po kojoj cijeni će za neko postrojenje stići energija, ulagač kojeg zanima samo profit, zaobilazit će EU.
Kakvo je doista stanje trebali bismo doznati za dva mjeseca kada će Mario Draghi, bivši predsjednik Europske središnje banke, završiti izvješće o konkurentnosti. Plan je da na osnovu toga Europska komisija, koja će se formirati nakon europskih izbora u lipnju, predstavi svoj plan za industriju. Za to vrijeme Britanci, Kinezi, Korejci svijetu “prijete” letećim taksijima.
Pravi problemi čekaju Vladu 2028.
Hrvatska teško može ubrzati samu sebe, a kamoli Europsku uniju, ali nove bi hrvatske vlasti trebale biti svjesne svega toga u trenutku kad se formira nova vlada. I toga da će se u Europi trošiti sve manje, i toga da bi se slabljenje europske industrije moglo još jače preliti na slabu hrvatsku industriju.
Morali bi biti svjesni i toga da u Bruxellesu zasad nema jasne ideje kako dalje, pa će Hrvatska možda morati nešto smisliti i sama. Ako baš ne želi da je, kao i uvijek, stvari zateknu nespremne. Novac koji će kroz NPOO dolaziti još koju godinu novoj će vladi osigurati kakav-takav mir. Luksuz je to kojeg je na početku mandata imala malo koja hrvatska vlada.
No, ni to neće trajati unedogled, a ako se vlada izabrana 17. travnja ne potrudi barem organizirati državu, u pravim problemima bi mogla biti vlast koju će građani Hrvatske birati 2028. godine. I sve to je zapravo bolji scenarij koji ne uključuje širenje rata iz Ukrajine.