Lirska dorada je bila na razini. Iako je morala pogledavati prema papiru s napisanim govorom, HDZ-ova dubrovačka gradska vijećnica Katarina Doršner svoje je nastup začinila cijelim spektrom ekspresija. Zabrinut pogled prema ne tako davnoj prošlosti, pa onda ushićenost koja se diže poput vala. Uzdah. Osmijeh.
“Ne tako davno imali smo u državi visoku nezaposlenost, imali smo trend rasta dugova, tu su bili veliki problemi za Hrvatsku. Izgledali su kao potpuno nerješivi problemi. Jedno jutro smo se probudili i ti problemi više ne postoje. Što mislite bi li to bilo moguće bez turizma i bez Hrvatske demokratske zajednice?”, sad su već čuvene rečenice kojima se cijela država danas dobro zabavljala.
Lirski sažetak
Vladajućoj stranci, i pogotovo premijeru, ne nedostaje kadra koji će ih hvaliti bez obzira na cijenu. Ono što je kod Katarine Doršner privuklo pažnju, međutim, bila je prostodušnost čarolije koja se, kao, dogodila. Jednog jutra smo samo shvatili da živimo ako ne u najboljem, svakako u jednom od boljih svjetova. Zahvaljujući, dakako, zna se kome (osmijeh).
Ono što je dubrovačka gradska vijećnica, međutim, tako urnebesno izgovorila, a što pristojan svijet tjera da se zagrcne od smijeha, nije sadržajno ništa novo. Dapače, radi se samo o jednom lirskom sažetku, krokiju onoga što predsjednik hrvatske Vlade govori već mjesecima i godinama u svakom javnom nastupu.
Semafor za premijera
Jedno jutro smo se probudili i svi su problemi, zahvaljujući mojoj mudroj vladi, nestali – to je, zapravo, cijeli smisao hipnotičkog Plenkovićevog nabrajanja svih mogućih pozitivnih statistika koje postoje ili se kao takve mogu predstaviti. Doršner je samo stvar sažela i interpretirala tako da svima bude jasno o čemu se tu radi.
Plenković jednostavno nema tu vrstu ekspresivnog talenta, potrebnog da se priča uhvati i za emotivne receptore primatelja. Dok dubrovačka vijećnica postupno cvate od ushićenja, premijer nabraja statističke brojke prštavim entuzijazmom kakvim, recimo, semafor mijenja svijetla na gradskom raskršću.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U isto vrijeme, dakako, Plenković ima dovoljno političkih utakmica u nogama da zna da je priča o “jednom jutru” malo previše metaforička i pojednostavljena i da takvim izričajem na sebi crtaš metu za opću zafrkanciju. Suštinski, međutim, ono o čemu recitira Doršner i ono što deklamira Plenković, potpuno su iste stvari.
Prokletstvo konteksta
Premijer, pa posljedično i cijela stranka, naime, pozitivne statističke pokazatelje vrlo ustrajno izvlače iz konteksta, kako bi pokazali da su, eto, oni (i, eventualno, turizam) zaslužni za sveopći procvat u kojem živimo – na što ukazuju brojke na koje se pozivaju. Kontekst, kojeg uporno prešućuju je, međutim, ključan.
Vjerojatno je, naime, i dubrovačka gradska vijećnica, a kamoli Vlada i premijer, čula za nešto što se zove gospodarski ciklus. Onaj negativni, krizni, zahvatio je HDZ-ovu Vladu na prijelazu prvog u drugo desetljeće ovog stoljeća, a nastavio se i dobrim dijelom mandata Vlade lijevog centra.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što je to gospodarski ciklus?
Plenkovića cijelo vrijeme (uz izuzetak jedne korona-godine) prati pozitivan globalni gospodarski ciklus, uparen s milijardama eura koje se slivaju iz EU za razvoj Hrvatske. U posljednjih sedam godina, naime, gospodarstva u Europi, plaće i zaposlenost – rastu. Čak i tamo gdje nema turizma i HDZ-a.
Rastao je i standard – sve do nedavno, kad je inflacija pojela ostvareno u zadnjih nekoliko godina. Plenkovića doduše to ne sprječava da uporno priča o rastu plaća – iako njega zapravo uopće nema u cijelom mandatu njegove druge Vlade. Sve “povišice” o kojima se ovih dana pregovara i radi kojih se štrajka nisu ni izbliza dovoljne da nadoknade ono što je “pojela” i još uvijek “jede” vrlo visoka (svibanj 7,9 posto) inflacija.
Doršner je još i dobra
No, ta ustrajna upornost da se stvarnost prikazuje s nekoliko podataka pažljivo odvojenih od općeg konteksta, nije ništa na što Plenkovićeva ekipa nije itekako dobro navikla domaću javnost posljednjih godina. Zaboga, Hrvatska je zemlja u kojoj je pandemijska tragedija bila među najgorima u svijetu. Zemlja čiji su rezultati u obnovi od potresa, tri godine kasnije, negdje između vrlo loših i očajnih. U kojoj se ozbiljan debakl slanja probnog SMS-a za uzbunjivanje građana u situacijama prirodnih nepogoda predstavlja uspjehom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stranačke i Vladine dužnosnike to, međutim, nimalo ne priječi da, savršeno ozbiljnog, čak pomalo i svečanog izraza lice tvrde kako su se dokazali u – kriznim situacijama. Doduše, to možda i ne treba previše čuditi, radi se o stranci čiji ministri, državni tajnici, čelnici poreznih uprava i ostali dužnosnici redovno padaju ili zbog USKOK-ovih istraga ili medijskih otkrića – pa se opet, bez problema, HDZ predstavlja predvodnikom borbe protiv korupcije.
Zapravo, Katarina Doršner je još sasvim prihvatljiva. Jedno jutro smo se probudili i svi su problemi riješeni. Bolje je ne ulaziti u detalje. Mnogo bolje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Smiješno nam je kako HDZ-ova vijećnica opčinjeno priča o Vladi. Ali, to isto non stop moramo slušati od Plenkovića
Vladajući uporno iskrivljavaju stvarnost kako bi se prikazali uspješnima. Doršner je sve samo malo pojednostavila
Ta ustrajna upornost da se stvarnost prikazuje s nekoliko podataka pažljivo odvojenih od općeg konteksta, nije ništa na što Plenkovićeva ekipa nije itekako dobro navikla domaću javnost posljednjih godina, od pandemije i potresa, do borbe protiv korupcije
Lirska dorada je bila na razini. Iako je morala pogledavati prema papiru s napisanim govorom, HDZ-ova dubrovačka gradska vijećnica Katarina Doršner svoje je nastup začinila cijelim spektrom ekspresija. Zabrinut pogled prema ne tako davnoj prošlosti, pa onda ushićenost koja se diže poput vala. Uzdah. Osmijeh.
“Ne tako davno imali smo u državi visoku nezaposlenost, imali smo trend rasta dugova, tu su bili veliki problemi za Hrvatsku. Izgledali su kao potpuno nerješivi problemi. Jedno jutro smo se probudili i ti problemi više ne postoje. Što mislite bi li to bilo moguće bez turizma i bez Hrvatske demokratske zajednice?”, sad su već čuvene rečenice kojima se cijela država danas dobro zabavljala.
Lirski sažetak
Vladajućoj stranci, i pogotovo premijeru, ne nedostaje kadra koji će ih hvaliti bez obzira na cijenu. Ono što je kod Katarine Doršner privuklo pažnju, međutim, bila je prostodušnost čarolije koja se, kao, dogodila. Jednog jutra smo samo shvatili da živimo ako ne u najboljem, svakako u jednom od boljih svjetova. Zahvaljujući, dakako, zna se kome (osmijeh).
Ono što je dubrovačka gradska vijećnica, međutim, tako urnebesno izgovorila, a što pristojan svijet tjera da se zagrcne od smijeha, nije sadržajno ništa novo. Dapače, radi se samo o jednom lirskom sažetku, krokiju onoga što predsjednik hrvatske Vlade govori već mjesecima i godinama u svakom javnom nastupu.
Semafor za premijera
Jedno jutro smo se probudili i svi su problemi, zahvaljujući mojoj mudroj vladi, nestali – to je, zapravo, cijeli smisao hipnotičkog Plenkovićevog nabrajanja svih mogućih pozitivnih statistika koje postoje ili se kao takve mogu predstaviti. Doršner je samo stvar sažela i interpretirala tako da svima bude jasno o čemu se tu radi.
Plenković jednostavno nema tu vrstu ekspresivnog talenta, potrebnog da se priča uhvati i za emotivne receptore primatelja. Dok dubrovačka vijećnica postupno cvate od ushićenja, premijer nabraja statističke brojke prštavim entuzijazmom kakvim, recimo, semafor mijenja svijetla na gradskom raskršću.
U isto vrijeme, dakako, Plenković ima dovoljno političkih utakmica u nogama da zna da je priča o “jednom jutru” malo previše metaforička i pojednostavljena i da takvim izričajem na sebi crtaš metu za opću zafrkanciju. Suštinski, međutim, ono o čemu recitira Doršner i ono što deklamira Plenković, potpuno su iste stvari.
Prokletstvo konteksta
Premijer, pa posljedično i cijela stranka, naime, pozitivne statističke pokazatelje vrlo ustrajno izvlače iz konteksta, kako bi pokazali da su, eto, oni (i, eventualno, turizam) zaslužni za sveopći procvat u kojem živimo – na što ukazuju brojke na koje se pozivaju. Kontekst, kojeg uporno prešućuju je, međutim, ključan.
Vjerojatno je, naime, i dubrovačka gradska vijećnica, a kamoli Vlada i premijer, čula za nešto što se zove gospodarski ciklus. Onaj negativni, krizni, zahvatio je HDZ-ovu Vladu na prijelazu prvog u drugo desetljeće ovog stoljeća, a nastavio se i dobrim dijelom mandata Vlade lijevog centra.
Što je to gospodarski ciklus?
Plenkovića cijelo vrijeme (uz izuzetak jedne korona-godine) prati pozitivan globalni gospodarski ciklus, uparen s milijardama eura koje se slivaju iz EU za razvoj Hrvatske. U posljednjih sedam godina, naime, gospodarstva u Europi, plaće i zaposlenost – rastu. Čak i tamo gdje nema turizma i HDZ-a.
Rastao je i standard – sve do nedavno, kad je inflacija pojela ostvareno u zadnjih nekoliko godina. Plenkovića doduše to ne sprječava da uporno priča o rastu plaća – iako njega zapravo uopće nema u cijelom mandatu njegove druge Vlade. Sve “povišice” o kojima se ovih dana pregovara i radi kojih se štrajka nisu ni izbliza dovoljne da nadoknade ono što je “pojela” i još uvijek “jede” vrlo visoka (svibanj 7,9 posto) inflacija.
Doršner je još i dobra
No, ta ustrajna upornost da se stvarnost prikazuje s nekoliko podataka pažljivo odvojenih od općeg konteksta, nije ništa na što Plenkovićeva ekipa nije itekako dobro navikla domaću javnost posljednjih godina. Zaboga, Hrvatska je zemlja u kojoj je pandemijska tragedija bila među najgorima u svijetu. Zemlja čiji su rezultati u obnovi od potresa, tri godine kasnije, negdje između vrlo loših i očajnih. U kojoj se ozbiljan debakl slanja probnog SMS-a za uzbunjivanje građana u situacijama prirodnih nepogoda predstavlja uspjehom.
Stranačke i Vladine dužnosnike to, međutim, nimalo ne priječi da, savršeno ozbiljnog, čak pomalo i svečanog izraza lice tvrde kako su se dokazali u – kriznim situacijama. Doduše, to možda i ne treba previše čuditi, radi se o stranci čiji ministri, državni tajnici, čelnici poreznih uprava i ostali dužnosnici redovno padaju ili zbog USKOK-ovih istraga ili medijskih otkrića – pa se opet, bez problema, HDZ predstavlja predvodnikom borbe protiv korupcije.
Zapravo, Katarina Doršner je još sasvim prihvatljiva. Jedno jutro smo se probudili i svi su problemi riješeni. Bolje je ne ulaziti u detalje. Mnogo bolje.