Što će svijetu donijeti najavljeni susret Trumpa i Kima? Pa, možda i ne takvu katastrofu

Južna Koreja želi prikazati Kima u pozitivnom svjetlu

Kim se pojavio na banketu sa suprugom Ri Sol-ju te sa sestrom Kim Yo Jong, čime je, po procjeni nekih južnokorejskih analitičara, htio naglasiti sličnost s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom koji je također politički angažirao cijelu svoju obitelj.

Nema sumnje da južnokorejska strana želi prikazati Kim Jong-una u što pozitivnijem svjetlu, kako bi se njegova inicijativa za sastanke s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i Moon Jae-inom, što lakše prihvatila u političkim krugovima i široj javnosti. I kako bi, barem za trenutak, potisnula u drugi plan percepciju javnosti o Kimu kao bezočnom diktatoru, ubojici, tiraninu koji terorizira i izglađuje vlastiti narod.

Trump je Sjevernoj Koreji priznao status atomske sile

Međutim, veći broj utjecajnih američkih političara, analitičara i političkih komentatora uvjeren je kako je Donald Trump počinio fatalnu političku pogrešku. Pristajući na susret s Kimom, Trump je, tvrde, tom despotu dao legitimitet, a Sjevernoj Koreji priznao status nuklearne sile s kojom se mora pregovarati na ravnopravnoj nozi. Međutim to je realnost s kojom se Amerikanci teško mire: Sjeverna Koreja zaista je postala atomska sila i kao takvu svi ju moraju prihvatiti.

Oni koji se pozivaju na bivše američke predsjednike George Busha, Bill Clintona i Baracka Obamu, koji nisu željeli pregovarati s dinastijom Kim, nisu u pravu. U to doba, naime, Sjeverna Koreja nije imala atomsko oružje i nije predstavljala takvu opasnost kao danas. Sada kad ga ima, situacija se stubokom promijenila, pa su dijalog i kompromis, ma što tko o tomu mislio, ipak jedini izlaz iz pat pozicije u kojoj se našla Azija i svijet. Naprosto, Sjeverna Koreja postala je ozbiljna vojna sila i shodno tomu se svi moraju ponašati.

I Nixon je pregovarao s Mao Ce-tungom

Uostalom, na sličan se način u Washingtonu rezoniralo kad je bivši američki predsjednik Richard Nixon uspostavio dijalog s Kinom i kad je posjetio Peking i susreo s Mao Ce-tungom. I za kineskog predsjednika tada se govorilo se da je ubojica i terorist, no ubrzo se pokazalo da je dijalog bio nužan i jedini način za normalizaciju odnosa između dviju velesila.

Ključno je pitanje međutim što je alternativa? Ako se ne pokuša pronaći mirno i diplomatsko rješenje za krizu na Korejskom poluotoku, preostaje samo ratna opcija. A ona bi predstavljala pravu katastrofu ne samo za Sjevernu i Južnu Koreju, nego i za SAD, Japan, pa i cijeli svijet. Dovoljno je samo podsjetiti da u Južnoj Koreji i Japanu živi stotine tisuća Amerikanaca koje bi Kim mogao uništiti prije nego li Amerikanci zbrišu s lica zemlja njegovu vojsku. Naime, 75 posto teritorija Sjeverne Koreje su planine i brda u kojima je izgrađeno na tisuće tunela, bunkera i podzemnih skladišta u kojima se nalaze vojnici i njihovo oružje koje je praktički nemoguće uništiti. Zbog toga bi se evetualni rat produžio u nedogled i ostavio bi iza sebe milijune mrtvih u obje Koreje.

Stoga je Trump u pravu kad pokušava izbjeći taj apokaliptički scenarij i kad toliko toga stavlja na kocku. Nitko, dakako, ne gaji iluzije da će se jednim susretom riješiti problemi koji se gomilaju desetljećima i kad se toliko dugo gradilo međusobno nepovjerenje. Osim toga toliko je prostora za nesporazume da ih nije lako prebroditi. Unatoč svemu tome, pregovori nemaju alternativu. Američkom predsjedniku najviše se zamjera što je naivno povjerovao da bi zaista moglo doći do potpune denuklearizacije Korejskog poluotoka. Po mišljenju najžešćih Trumpovih kritičara, nema šansi da se Kim odrekne teško stečenog atomskog naoružanja.

Što ako se Kim odrekne nuklearnog oružja

Prevladava, naime, uvjerenje kako Kim samo kupuje vrijeme i status te kako mu nije ni na kraj pameti odreći se atomskog oružja koje mu je jedini jamac održavanja na vlasti. Pri tomu međutim zaboravljaju da se Washington nalazi pred jednako teškim dvojbama kao i Pjongjang. Ponajprije valja odgonetnuti što Kim Jong-un podrazumijeva pod denuklearizacijom, a što Trump, jer se taj pojam do sada u Washingtonu i Pjongjangu tumačio na potpuno oprečan način.

I najvažnije pitanje: što ako se Sjeverna Koreja ipak odrekne atomskog naoružanja? U tom slučaju SAD će se naći u jednoj od najdelikatnijih situacija u svojoj povijesti. Naime, Kim Jong-un postaviti će, nema sumnje, pa i s pravom, ekstremno velike zahtjeve. Među ostalim, da se američke trupe povuku iz Južne Koreje te da se ukine američki atomski kišobran nad tom državom. Najveći broj američkih političkih i vojnih stratega drži da bi to bilo pogubno za strateške interese SAD-a jer bi taj dio Azije prepustila dominaciji Kine. A u tom slučaju najviše bi bili ugroženi politički, vojni i ekonomski interesi Japana i Južne Koreje.

SAD se ne žele odreći dominacije u Aziji

Veći broj država jugoistočne Azije, pogotovo one koje imaju granične sporove s Kinom, žele da SAD ostanu brana širenju kineskog utjecaja u tom dijelu svijeta. Kod tih država također postoji i strah od obnavljanja japanskih imperijalnih ambicija, za što im je potrebna pomoć SAD-a. Može li, dakle, Washington iznevjeriti njihova očekivanja i nade? Ne čudi što je kineski predsjednik Xi Jinping pohvalio Trumpa zbog političke hrabrosti te mu rekao “kako cijeni da to što SAD radi na diplomatskom rješavanju problema, a ne poseže za zloslutnom alternativom”.

Većina komentatora drži da bi upravo Peking najviše profitirao ako dođe do denuklearizacije Korejskog poluotoka. Kina s jedne strane može biti zadovoljna ako dođe do sporazuma jer atomsko oružje koje posjeduje Kim ugrožava njenu sigurnost i dominaciju u tom dijelu Azije. No, ne može baš biti sretna što ipak nije izravnije sudjelovala u procesu dogovaranja Washingtona i Pjongjanga.

Shi Yinhong, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilište Renmin u Pekingu tvrdi kako “Kina želi da se Korejski poluotok denuklearizira, ali ne želi platiti preveliku geostratešku cijenu. Ne želi da Sjeverna Koreja bude neprijateljski nastrojena spram Pekinga, ne može dopustiti da podpadne pod američki utjecaj ili da dođe do sloma režima i kaosa koji bi nanio u Kinu milijune sjevernokorejskih izbjeglica”.

Kim protiv Kine

Kim Jong-un već dugo optužuje Kinu da je izdala temeljna načela komunizma, da se prodala američkim imperijalistima, a taj dojam definitivno se potvrdio kad je Peking pristao prihvatiti sankcije koje je Washington uveo protiv Pjongjanga. Kim Jong -un drži da Kina svojom liberalnom ekonomskom politikom predstavlja loš primjer za njegovu državu te da ugrožava njegovu osobnu vlast. U Pekingu također očekuju da bi eventualni mirovni sporazum na Korejskom polutooku smanjio potrebu intenzivnijih odnosa pa i održavanja osovine SAD-a, Japana i Južne Koreje. Što bi, dakako, ojačalo pozicije Kine u tom dijelu svijeta. Osim toga, ako se smanje tenzije na Korejskom poluotoku, obnoviti će se stari povjesni sporovi između, primjerice, Japana i Južne Koreje, što također ide na ruku Pekinga.

Najveći dobitnici mirovnog rješenja bili bi Južna Koreja i njen predsjednik Moon Jae-in koji je inicirao početak pregovora s Pjongjangom. Seul bi se oslobodio opasnosti koja ugrožava samu opstojnost zemlje, a njegovi građani ne bi imali više noćne more zbog mogućeg atomskog napada sa Sjevera. Uz to predsjednik Trump svojom je ratobronom politikom jednako zabrinuo Pjongjang i Seul jer Južna Koreja ima dojam kako je on spreman obračunati se sa Sjevernom Korejom preko leđa građana Južne Koreje koji bi platili najveću cijenu. Da se ne mogu osloniti na Trumpa pokazala je i njegova nedavna odluka o uvođenju posebnih tarifa za brojne proizvode koje Južna Koreja izvozi u SAD.

Washington pak brine da bi Južna Koreja, ako se Mooon Jae-in izravno dogovori s Kim Jong-unom o mirovnom sporazumu, mogla zaključiti kako im bezrezervno savezništvo s SAD-om i njegova zaštita više nisu neophodni. Što, dakako nikako ne odgovora američkim strateškim interesima u Aziji. Kad se sve to uzme u obzir, onda su donekle u pravu oni koji tvrde da je Trump pristankom na pregovore doveden u vrlo tešku situaciju. No, je li imao izbora? Da je odbio ponuđene pregovore tada bi ga svijet, a posebice Južna Koreja, s pravom optužile da je glavni krivac što ne dolazi do popuštanja napetosti.

Trump nema znanja ni sposobnosti pregovarati s Kimom

Većina američkih političkih analitičara s pravom se pribojava mogućih pogubnih posljedica summita zbog toga jer u Bijeloj kući vlada kaos, što Trump ima kroničnih problema sa stalnim odlascima najbližih suradnika, što nema dovoljno stručnjaka za probleme Azije koji bi mogli kvalitetno pripremiti teren za pregovore. Smatra se također da Trump nema institucionalnu potporu i stručnu pomoć diplomata na visokoj razini i srednjeg ranga koji bi vodili paralelne razgovore ili bi ga pak mogli kvalitetno brifirati te procijeniti koje su prave sjevernokorejske namjere i sposobnosti.

Umjesto toga, pribojavaju se, ishod razgovora mogao bi biti određen osobnim raspoloženjem, predrasudama, neiskustvu, ispadima, impulsima i spremnosti na rizik Donalda Trumpa. Jeffrey Lewis, stručnjak za Korejski poluotok na Institutu za međunarodne studije na Middlebury zapisao je na twitteru .”Kim ne poziva Trumpa kako bi mu predao svoje oružje već ga poziva da bi dokazao kako je njegovo ulaganje u nuklearne i raketne programe prisililo SAD da ga tretiraju kao al pari nuklearnu silu”.

Neki kažu da je ovo političko samoubojstvo SAD-a

Najradikalniji kritičari drže pak da je potez Donalda Trumpa ravan katastrofi i političkom samoubojstvu za SAD. Podsjećaju pri tomu da je Washington već nekoliko puta nudio razna sigurnosna jamstva ako se Sjeverna Koreja odrekne atomskog oružja, ukjučujući i službenu potvrdu predsjednika George Busha, ali da to nikada nije urodilo plodom. I sam Trump svjestan je rizičnosti svog poteza pa je kazao kako se on može vrlo brzo ustati od pregovaračkog stola, ali i da njegovi pregovori s Kimom mogu rezultirati “najvećim mirovnim sporazumom na svijetu”.

Trump je morao pristati na razgovore s Kim Jong-un jer je on jedina osoba koja je može donositi odluke te je jedino on sugovornik s kojim se može pronaći rješenje. Osim toga Trump je uvjeren, a u tomu nije u krivu, da je Sjeverna Koreja bila prisiljena pokleknuti jer se uvjerila u njegovu odlučnost da dosljedno i do kraja realizira sankcije što bi moglo tu zemlju bacitlo na koljena. To je po Trumpu glavni razlog zašto je Kim očajnički predložio sastanak.

I doista, Kim Jong-unova ponuda za sastankom sa svojim smrtnom neprijateljem, može se protumačiti i kao njegov poraz i poniženje te kao ozbiljan znak slabosti. Još je jedna nevolja natjerala Kima na uzmak: Kina mu je okrenula leđa, a on bez njene pomoći ne može preživjeti. Do sada su sve sankcije urodile neuspjehom jer ih je Peking opstruirao te ilegalno opskrbljivao svim potrebnim robama. Sada je međutim došlo do preokreta i Peking prvi puta dosljeno poštuje sankcije UN-a. Što je dovelo Kima u bezizlaznu poziciju.

Kim je shvatio da je ovo pravi trenutak?

Nije također isključeno da je Kim zaključio kako je u razvoju nuklearnog oružja i balističkih raketa dosegnuo maksimum, da dalje i bolje više ne može te da je sada pravi trenutak da iskoristi beneficije koje mu je donio nuklearni program. Trumpa zasigurno ohrabruje i činjenica da je za svoj neočekivani potez dobio potporu Kine, Južne Koreje i Japana koje znaju da Korejski rat nikada nije formalno završio te da nastavak tog ubitačnog sukoba može odnijeti nove milijune ljudskih žrtava.

Zbog svega toga stvari se mogu postaviti i sasvim drugačije od onoga kako to tumače američki protivnici pregovora. Malo tko očekuje da bi se nagomilani problemi mogli brzo riješiti, premda je već sada jasno da će summit između Donalda Trumpa i Kim Jong-una, ako do njega uistinu dođe, bez obzira na ishod, biti jedan od najspektakularnijih političkih događaja u novijoj diplomatskoj povijesti.