Telegram otkriva: Ustavni sud upravo je spasio osječkog državnog odvjetnika koji je namaknuo bogatstvo doživotnim uzdržavanjem
Ustavni sud smatra kako mu Vrhovni sud nije omogućio pravo na pošteno suđenje
Ustavni sud ukinuo je 12. svibnja ove godine presudu Vrhovnog suda kojom su županijski državni odvjetnik iz Osijeka Davor Petričević i njegova supruga Jasminka Sinčić-Petričević, voditeljica Zavoda za hematologiju KBC Osijek, morali OTP banci vratiti 76.687,14 eura. Tako je nevjerojatna priča koja seže još u rujan 2013. kada je bračni par Petričević sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s imućnim Osječaninom Antom Mandićem, odlukom Ustavnog suda dobila novi zaplet.
Telegram je o tom nesvakidašnjem poslu – da se županijski državni odvjetnik i njegova supruga, šefica Zavoda za hematologiju, bave doživotnim uzdržavanjem – prvi pisao još u siječnju prošle godine, nedugo nakon što su objavljene imovinske kartice sudaca i državnih odvjetnika. Obitelji Petričević taj se posao, međutim, itekako isplatio: Mandić, kojemu je kad je potpisao ugovor, bilo 87 godina i bolovao je od karcinoma, preminuo je nakon samo četiri mjeseca, 26. siječnja 2014. godine. Umro je u Kliničkom bolničkom centru u Osijeku, nakon što je u bolnici proveo oko mjesec dana.
Ostavio im pravo malo bogatstvo, a oni tražili još
Županijskom državnom odvjetniku i njegovoj supruzi, liječnici – koji su uz svoje zahtjevne poslove našli vremena i za skrb o 87-godišnjoj osobi – Mandić je zauzvrat ostavio pravo malo bogatstvo: nekretnine u središtu Osijeka ukupne površine 322,46 m² (stan veličine 254,06 metara četvornih i poslovni prostor 68,40 m²), čiju je vrijednost u svojoj imovinskoj kartici Petričević procijenio na 1,6 milijuna kuna. Uz to, ostavio im je i sav namještaj i umjetnine te priličnu ušteđevinu na štedno-deviznoj knjižici, kao i na kunskom računu otvorenom u tadašnjoj Banka Popolare.
No, županijskom državnom odvjetniku Petričeviću i njegovoj supruzi očito ni to nije bilo dovoljna nagrada za 130 dana skrbi (od kojih je Mandić mjesec dana proveo u bolnici), pa su tražili i ono što u ugovoru nije bilo izrijekom navedeno, a pripadalo je pokojnom Mandiću. Naime u ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije spomenuta obiteljska grobnica Mandićevih kao ni njegova oročena devizna štednja na kojoj je bilo 62.000 eura. Za tu se ušteđevinu saznalo tek na ostavinskoj raspravi.
Zakonska nasljednica pokrenula spor
Lada Saradjen, jedina zakonska nasljednica Ante Mandića, nije osporavala obitelji Petričević ono što im je njen stric ostavio ugovorom. Ali je smatrala da im ne pripada dio njegove ostavštine koji se nigdje u ugovoru ne spominje: obiteljska grobnica i novac na oročenoj štednji. Povela je sudski spor, koji je pravomoćno okončan 13. svibnja 2019.
Pripala joj je, međutim, samo grobnica jer je sud (prvo Općinski u Osijeku, potom Županijski u Slavonskom Brodu) zaključio kako je onih 62.000 eura (koji su u međuvremenu, s kamatom, narasli na 72 tisuće eura) oročene štednje ranije bilo prebačeno s devizne štedne knjižice čiji je broj naveden u ugovoru, pa su to smatrali dovoljnim da novac pripadne Petričeviću.
Sredinom svibnja 2015. obitelj Petričević podigla je tužbu protiv OTP banke, koja je u međuvremenu preuzela Banco Popolare Croatia, zahtijevajući isplatu 72.004,54 eura koliko je s kamatama, bilo na računu Mandićeve oročene štednje. U imovinskoj kartici Davora Petričevića vidi se da su on i supruga s OTP bankom postigli nagodbu 30. srpnja 2019., nakon što je Županijski sud u Slavonskom Brodu presudu učinio pravomoćnom, pa im je novac isplaćen.
Kako je Saradjen dobila pravnu bitku
Odvjetnica Lade Saradjen, Jasminka Biloš, uložila je reviziju Vrhovnom sudu i uspjela. Vrhovni sud je utvrdio je kako su Općinski sud u Osijeku i Županijski u Slavonskom Brodu pogriješili i pozvao se na dio rečenice iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, gdje iza nabrajanja dvije nekretnine i dva bankovna računa koje Mandić ostavlja Petričevićima stoji kako im pripadaju i sva druga imovinska prava koja bi Mandić eventualno ostvario ili naslijedio nakon zaključenja ugovora.
Taj ugovor, podsjećamo, sklopljen je u rujnu 2013. godine, a Mandić je još 2006. s devizno štedne knjižice (koja se spominje u ugovoru) podigao 62.000 eura i oročio ih na novom, posebnom računu, koji nije naveden u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
Dakle, niti je taj račun na kojem se nalazila oročena štednja bio naveden u ugovoru, niti je ostvaren ili naslijeđen nakon sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Vrhovni je sud zaključio kako je Mandić, da mu je to bila namjera, mogao taj račun također spomenuti u ugovoru i ostaviti novac obitelji Petričević, no s obzirom na to da to nije učinio, 62.000 eura i pripadajuće kamate tijekom sedam godina, dosuđeno je zakonskoj nasljednici, Ladi Saradjen.
Nove komplikacije
OTP banka je, kako smo rekli, nakon pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu (koju će kasnije poništiti i preinačiti Vrhovni sud) isplatila Petričevića, pa je, logično, nakon drugačijeg ishoda na Vrhovnom sudu, zatražila povrat novac. Ali, bračni par Petričević podnio je tužbu Ustavnom sudu, koji je pak mišljenja kako ”Vrhovni sud nije iznio ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoju odluku, odnosno da svoje pravno stajalište nije obrazložio na način koji ne dovodi u sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja”.
Stoga su zaključili kako je bračnom paru Petričević ”povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje” te je cijeli predmet vratio Vrhovnom sudu na ponovno odlučivanje. Takvu odluku donijelo je Drugo vijeće za odlučivanje o ustavnim tužbama. Predsjednica vijeća bila je Ingrid Antičević Marinović, a suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Mario Jelušić, Josip Leko i Davorin Mlakar. Odluka je bila jednoglasna.
Niti koje povezuju Petričevića i Arlovića
Ne mora, naravno, značiti ništa, ali županijski državni odvjetnik u Osijeku, Davor Petričević (64) i ustavni sudac Mato Arlović (70) obojica su Osječani i obojica su diplomirala na Pravnom fakulteta Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku. Šest godina mlađi Petričević počeo je studirati kada je Arlović ondje već radio: na Pravnom fakultetu zaposlio se 1980., prvo kao asistent, potom znanstveni asistent, pa sveučilišni nastavnik.
Zanimljivo je također da je Davor Petričević na sjednici Društveno-političkog vijeća Hrvatskog sabora 21. i 22. ožujka 1991. godine (Sabor je u to vrijeme imao tri doma), koji je do tada radio kao stručni suradnik u Općinskom javnom tužilaštvu Osijek, imenovan za zamjenika općinskog javnog tužioca. Kasnije je napredovao i dogurao do županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, funkcije koju i danas obnaša. U vrijeme kada je, odlukom Hrvatskog sabora, Petričević kročio u državno odvjetničke vode, saborski zastupnik u Vijeću koje je o tome odlučivalo bio je i Mato Arlović, koji je tada bio i predsjednik Odbora za upravu i pravosuđe.
Cijela neobična priča o dijelu bogatstva do kojeg je doživotnim uzdržavanjem od samo stotinjak dana došla obitelj županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, Davora Petričevića, sada je ponovno u rukama Vrhovnog suda. Potvrdi li Vrhovni sud svoju raniju presudu, koja Petričeviću ne ide u prilog, ostaje mu mogućnost – s obzirom na to da će tada biti iscrpljena sva pravna sredstva u Republici Hrvatskoj – da se obrati Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.