Tiha propast ideje o drugom mirovinskom stupu. Sveo se na klub za elitu, a financira ga baš svaki radnik
Mirovinski sustav pretrpio je valjda najviše izmjena, ali osnovna stvar je, čini se, nepopravljiva
Vlada predlaže da se s 15 na 20 posto poveća udio mirovinske štednje koji građani mogu jednokratno “povući” kad odlaze u mirovinu i da se sa 20,25 na 27 posto poveća dodatak koji će se obračunavati na mirovinu iz drugog stupa, ali moguće je da to neće biti dovoljno i da to neće značajno smanjiti broj građana koji bježe u sigurnost državnog, prvog stupa. Odabir mirovine samo iz prvog stupa za većinu građana ipak znači veća primanja nego kombinirana mirovina.
Kombinirana mirovina iz prvog i drugog stupa trebala je s godinama postajati sve privlačnija i imati sve više korisnika jer više godina uplate u drugi stup, uvjeravale su državne vlasti i čelnici mirovinskih fondova, naprosto ne može imati drukčiji rezultat. Istine radi, temeljila se ta procjena i na planu da se doprinosi u drugi mirovinski stup postupno povećavaju s početnih pet posto, ali to se nikada nije dogodilo.
Prepolovio se interes za kombiniranu mirovinu
Međutim, kako godine odmiču, tako pada broj građana koji biraju kombiniranu mirovinu. Takva je mirovina bila isplativija većem broju građana koji su odlazili u mirovinu 2019. godine nego onima koji u mirovinu idu danas, iako su skupili četiri godine uplata više. To znači da u prosjeku na svom osobnom računu u drugom stupu imaju 20 posto novca više, i to bez povećanja plaća.
U 2019. godini je čak 42,9 posto onih koji su odlazili u mirovinu procijenilo da im se isplatilo uplaćivanje doprinosa u drugi stup i otišli su u kombiniranu mirovinu. No, u ovoj godini, od 1. siječnja do 24. rujna, kombiniranu mirovinu izabralo je tek 20,6 posto građana.
Elitni klub u koji novac moraju uplaćivati svi
Drugi mirovinski stup, koji je obvezan za sve radnike u Hrvatskoj, tako je postao elitni klub za dvadesetak posto ili najviše četvrtinu onih koji imaju iznadprosječnu zaradu. Udio radnika kojima se isplatilo to što su dvadesetak godina uplaćivali trećinu svojih doprinosa u drugi stup u četiri se godine se prepolovio, odnosno opasno se srušio.
I dok se ovogodišnji loši podaci tumače time da prošla godina nije bila dobra za prinose mirovinskih fondova, trend pada broja građana koji su izabrali kombiniranu mirovinu počeo je i prije toga i padao je svake godine od 2019.
Isplata 20 posto štednje kao mamac
Povećanje dodatka na 27 posto sigurno će učiniti većim primanja onih koji su već izabrali kombiniranu mirovinu, a takvih se svih ovih godina skupilo nešto više od 15 tisuća, a mogućnost da s prvim danom odlaska u mirovinu podignu petinu ušteđenog novca bit će privlačna onima koji su iznadprosječno zarađivali pa imaju i zavidnu štednju u drugom stupu.
Na to će se odlučiti i dio građana kojima kombinirana mirovina nije isplativa, ali će mogućnost da kod odlaska u mirovinu podignu petinu uplaćenih doprinosa prevagnuti da se ne vrate u prvi stup. Sve to će sigurno nešto povećati broj građana koji biraju kombiniranu mirovinu, ali činjenica da debela većina i dalje bira mirovinu samo iz prvog stupa neće se promijeniti.
Različito usklađivanje priziva novu intervenciju
U Vladi se nadaju da će najnovija intervencija u mirovinski sustav učiniti da kombinirana mirovina postane isplativa građanima koji na računu u drugom stupu trenutno imaju 40 tisuća eura, dok je to sada gotovo 60 tisuća eura.
Građani koji su 20 godina u drugi stup uplaćivali doprinose na osnovu prosječne plaće skupili su nešto više od 20 tisuća eura i nikakva intervencija ni njima ni onima koji su zarađivali manje od prosjeka ne može kombiniranu mirovinu učiniti isplativom, a takvih je više od 60 posto.
Uz to, prvi stup se pokazao isplativijim i zbog modela usklađivanja, odnosno povećanja mirovina, ali Vlada tu razliku među stupovima nije ispravila pa je to možda prilika za neku buduću intervenciju.
Niske plaće mogu dati samo niske mirovine
Njima ne bi pomoglo ni podizanje uplata u obvezni mirovinski fond s pet na deset posto, što je logično jer niske plaće ne mogu dati ništa drugo nego niske mirovine, kakvim god ih se intervencijama nastojalo popraviti.
Umjesto intervencija, vlasti bi se zapravo, ako i dalje žele razvijati ekonomiju u kojoj dominiraju djelatnosti s niskim plaćama, trebale pozabaviti time kakav je smisao mirovinskog modela koji Hrvatska sada ima i u kojem novac u obvezne fondove uplaćuju svi, a od njih će koristi imati samo četvrtina radnika.