Tko je na kraju kriv za raspad romanse Trump-Kim?
Mladen Pleše analizira posljednje događaje u odnosima Amerike i Sjeverne Koreje
Premda je američki predsjednik Donald Trump tvrdio da sa sjevernokorejskim liderom Kim Jong-unom ima posebne odnose, da su se zaljubili te da mu Kim piše lijepa pisma, kolaps summita u Hanoju pokazao je da su se jedan i drugi krivo procijenili te potpuno pogrešno protumačili namjere i ciljeve sugovornika. Trumpu su laskale hvale Kima, dok je Kim uživao u komplimentima kojima ga je obasipao Trump.
Zbog toga su obojica još tijekom summita bili vrlo optimistični pa je čak bila najavljena svečana ceremonija potpisivanja završnog dokumenta. Stoga slom pregovora nije iznenadio samo svijet, već ponajprije Trumpa i Kima. Sva je prilika da su Trump i Kim u Hanoju doživjeli bolan sudar s realnošću koja je pokazala da njih dvojica nisu tako idealni partneri kako su zamišljali.
Pregovori prekinuti zbog Kima?
Razgovori su prekinuti jer je, kako objašnjava Bijela kuća, Kim odbijao svaki prijedlog koji nije obuhvaćao potpuno uklanjanja sankcija. Trump je još drugog dana razgovora bio optimist najavljujući da će Kim i on “imati fantastičan uspjeh”. Trump naprosto nije mogao vjerovati da će sjevernokorejski lider biti toliko tvrd i nepopustljiv, kao što ni Kim nije mogao pretpostaviti da će američki predsjednik tako lako i brzo otići s pregovora. I zbog toga su obojica toliko razočarana.
Neuspjeh pregovora zacijelo je teško pogodio Kim Jong-una jer sankcije, za koje je vjerovao da će biti ukinute, ugrožavaju egzistenciju svih građana Sjeverne Koreje, pa i njegovu elitu i vojsku. Stoga bi propast summita mogla biti egzistencijalna prijetnja sjevernokorejskom diktatoru.
U priopćenju objavljenom nakon prvog summita u Singapuru navodi se predanost Sjeverne Koreje “potpunoj denuklearizaciji Korejskog poluotoka”. To je Trump protumačio kao pristanak Kima da će jednostrano uništiti cjelokupni nuklearni arsenal. Pjongjang je međutim takvu formulaciju tumačio kao priznanje statusa nuklearne velesile.
Trump je u Vijetnam došao uzdrman zbog Cohena
Kim je s druge strane očito procijenio da Trump dolazi u Hanoj uzdrman svjedočenjem svog dugogodišnjeg odvjetnika Michaela Cohena koji je u dramatičnom iskazu u Kongresu optužio američkog predsjednika da je rasist, lažljivac i prevarant. Stoga je pretpostavio da Trump očajnički priželjkuje dogovor jer mu je potreban spektakularan uspjeh koji bi bacio u drugi plan optužbe nekadašnjeg bliskog partnera. Nadao se također da će se zbog toga maksimalno usporiti proces denuklearizacije, a da će Pjongjang normalizirati odnose sa SAD-om te da će sankcije biti ukinute.
Očito se međutim i Kim preračunao. Trump je zaista došao u Hanoj nadajući se velikoj diplomatskoj pobjedi, no imao je ipak pripremljenu i rezervnu varijantu: ako ne dobije što želi napravit će spektakl, prekinuti pregovore, otići kući te pokazati svijetu i Amerikancima da je neumoljiv i nesalomljiv pregovarač. I u tomu je uspio. U Washingtonu čak i najžešći protivnici hvale njegovu odlučnost da odbije truli kompromis.
Kim se energično usprotivio Trumpovim zahtjevima
Joseph Yun, američki znanstveni istraživač u Institutu za mir specijaliziran za Sjevernu Koreju, ocijenio je kako je “od početka bilo jasno da će pregovori zaglaviti na pitanju kako uskladiti zahtjeve za denuklearizaciju i ukidanje sankcija,” jer su razlike prevelike kao i golem jaz između očekivanja i nada na obje strane.
Američki pregovarači, tvrde izvori Bijele kuće, nisu nasjeli obećanjima Pjongjanga da će dopustiti međunarodnim inspektorima nadgledavanje procesa demontiranja nuklearnih postrojenja, a da bi zauzvrat Washington mogao ukinuti ekonomske sankcije, otvoriti Ured za vezu u Pjongjangu kao prvi korak prema diplomatskoj normalizaciji te čak i proglasiti službeni kraj korejskom ratu. Pri tomu je Kim, tvrdi američka strana, nudio pregled točno određenih, starih nuklearnih objekata, kao što je reaktorski kompleks u Yongbyonu.
Amerikanci su međutim tražili da im se preda popis svih skrivenih nuklearnih objekata, demontiranje svih nuklearnih zaliha i drugih nuklearnih postrojenja te prekid proizvodnje balističkih projektila. Svemu tomu Kim se energično usprotivio.
Amerika je znala za jednu tajno sjevernokorejsku postrojenje
Prije toga Amerikanci su postavili pitanje hoće li inspektori imati pristup nuklearnom postrojenju Kangsun. To je navodno potpuno zateklo sjevernokorejske diplomate jer su vjerovali da Amerikanci ne znaju za tu lokaciju. Američke obavještajne agencije tu su lokaciju u predgrađu Pjongjanga otkrile prije gotovo deset godina te su utvrdile da je to tajna tvornica za obogaćivanje urana i proizvodnju nuklearnog naoružanja.
No, o tomu nikada nisu javno govorili čuvajući to saznanje kao as iz rukava kojim će provjeriti spremnost Kima na potpunu denuklearizaciju. Trump je kasnije objasnio da su Sjevernokoreanci “bili iznenađeni onim što mi znamo”. Sve upućuje da se Kim ipak bojao da bi mu njegovi generali mogli zamjeriti ako tek tako preda Amerikancima mukotrpno stečeno nuklearno oružje. Stoga je i zbog pitanja o Kangsunu, među ostalim, došlo do kolapsa pregovora.
Teško da će se ikad odreći nuklearnog oružja
Zanimljivo da je Trump dugo odbijao izvješća američkih obavještajnih agencija i medija kako Sjeverna Koreja ima cijeli niz tajnih skrovišta i postrojenja za proizvodnju nuklearnog oružja koja i dan danas marljivo produciraju ubojito oružje. Također je kritizirao njihove procjene da Sjeverna Koreja nikad neće pristati odustati od svog nuklearnog programa, što je ključna nepoznanica i zapravo pitanje svih pitanja.
Većina američkih političkih i vojnih analitičara i komentatora smatra da se Kim nikada ni pod koju cijenu neće odreći nuklearnog oružja jer je ono jamstvo njegova ostanka na vlasti. Osim toga njegov djed Kim Il-sung, otac Kim Jong-il pa i on sam, u 40 godina uložili su milijarde dolara da bi Sjeverna Koreja postala nuklearna sila, pa je zaista teško povjerovati da bi se Kim tako lako odrekao te obiteljske opsesije.
Još gora humanitarna situacija
Ako su te teorije točne, onda je sve što Kim govori o spremnosti na denuklearizaciju velika farsa, pa s njim ne može biti dogovora. No to ujedno znači da je Kim doista zločinac koji prezire vlastiti narod i ne mari za patnje milijun ljudi. Odbijajući, naime, provesti denuklearizaciju, Kim odustaje od najavljene gospodarske obnove zemlje što će vrlo brzo pogoršati ionako katastrofalnu humanitarnu situaciju u toj državi. Dok Kim hladno odbija bilo kakav dogovor, ne ustručava se od UN-a zatražiti pomoć u hrani, opravdavajući se da su zemlju pogodile suše, poplave i sankcije.
UN je priopćio kako Sjevernoj Koreji nedostaje 1,4 milijuna tona riže, pšenice, krumpira i soje pa je zbog toga već sada 40 posto stanovnika Sjeverne Koreje, gotovo 10 milijuna, pothranjeno. Vlasti u Pjongjangu priopćile su kako će zbog toga morati smanjiti dnevne obroke po osobi s 550 grama na 300 grama.
Za propast je kriv i utjecaj Kine?
Trump je računao upravo na tu gotovo bezizlaznu situaciju, no i on se prevario u procjeni. Kao uostalom i Kim kad se nadao da će se Trump se zbog svjedočenja Cohena odustati od svojih zahtjeva. Među brojnim scenarijima i odgovorima na pitanje zašto su pregovori propali, ne treba isključiti ni mogućnost, poznavajući specifične karakterne i ljudske osobine dvojice državnika, da jedan i drugi dolaze na summite, premda znaju da neće ništa dogovoriti, ali žele biti u središtu pozornosti svjetske javnosti.
Kad se razmatraju razlozi zbog kojih je naprasno prekinut summit u Hanoju, ne smije se također smetnuti s uma interesi i utjecaj Kine. Nije malo onih koji vjeruju da Kini nije u interesu dogovor Kima i Trumpa prije nego što Washington ne promjeni politiku carina koja je Pekingu nanijele stotine milijardi dolara štete. Kina je, naime, vjerovala da je Trumpu toliko stalo do barem jednog vanjskopolitičkog uspjeha da će se, ako Sjeverna Koreja pristane na denuklearizaciju, suglasiti sa smanjenjem carina na kinesku robu.
Kina je sada u komotnoj poziciji
Tomu u prilog govore prve reakcije Pekinga na slom pregovora u Hanoju. Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Lu Kang u četvrtak je izjavio: “Uvijek smo se nadali da svatko može shvatiti kako nuklearni problem na Korejskom poluotoku traje već niz godina te njegovo rješavanje nije nešto što se može postići preko noći. To nije jednostavan proces, jer se inače ne bi povlačio do danas” kazao je Lu te priznao Washingtonu i Pyongyangu pravo da “vode brigu o legitimnim zahtjevima jednih i drugih”.
Kina je jedini saveznik i glavni trgovački partner Pjongjanga, ali je podržala niz sankcija UN-a protiv Sjeverne Koreje. No nakon što je Kim u posljednjih godinu dana čak četiri puta dolazio na noge kineskom predsjedniku Xi Jinpingu, Peking je, unatoč zabrani, počeo isporučivati Sjevernoj Koreji hranu i naftu. Indikativno je da je zamjenik ministra vanjskih poslova Sjeverne Koreje Ri Kil-song odmah po propasti razgovora u Hanoju otputovao u Pekingu gdje je raportirao kineskom ministru vanjskih poslova Wang Yiu.
Kina je sada u komotnoj poziciji: Peking će uživati slušajući međusobne optužbe Amerikanaca i Sjevernokoreanaca zbog nerazumnog ponašanja, ali neće pritiskati Pjongjang da popusti. Upravo obrnuto, i to sve dok Washington ne promjeni carinsku politiku prema Kini.
Ne treba isključiti novo zaoštravanje odnosa
Premda je Trump kazao kako je rastanak bio vrlo prijateljski, da je postignut napredak te da vjeruje obećanjima Kima da neće nastaviti s nuklearnim testovima te lansiranjem balističkih raketa, velika je nepoznanica što će se dalje događati. Najmanje je vjerojatno da će se Kim i Trump uskoro ponovno susresti. S obzirom na to da je kolaps pregovora ipak poraz za Trumpa i Kima, za pretpostaviti je da se neće željeti vidjeti tako brzo.
Premda je malo vjerojatno da će se Trump vratiti prijetnjama da će se na Sjevernu Koreju obrušiti do sada neviđena “vatra i bijes”, ne treba ipak isključiti novo zaoštravanje odnosa između Washingtona i Pjongjanga. Dovoljno je da se obnove zajedničke vojne vježba Amerikanaca i vojske Južne Koreje, a da Sjeverna Koreja lansira neku raketu, pa da se obnove stara neprijateljstva.
A u vrijeme kad se Washington povukao iz sporazuma o kontroli naoružanja s Rusijom, kad Indija i Pakistan, dvije zemlje s nuklearnim oružjem, ponovno ratuju, dok se zaoštravaju odnosi na Bliskom Istoku, narušavanje sadašnjeg primirja na Korejskom poluotoku, moglo bi se pretvoriti u novu veliku prijetnju svjetskom miru.