Za jezgrovito objasniti što se doista dogodilo kad je Ustavni sud zabranio Mostov referendum o promjeni Ustava, nekad je dovoljan i samo dio rečenice. “Ovdje se radi o tome da je Ustavni sud odlučio sačuvati zemlju od demokracije”, napisao je u svom izdvojenom mišljenju o ovoj sumanuto kontroverznoj odluci u svom izdvojenom mišljenju ustavni sudac Andrej Abramović (uz potporu kolegice Lovorke Kušan i kolege Gorana Selanca).
Šire? “Ustavni sud je odlučio – ne mijenjajući Ustav – prešutno promijeniti samu prirodu demokratske države proglasivši građane nesposobnima za prakticiranje demokracije” (također Abramović). Ove teške riječi objavljene su danas uz obrazloženje odluke Ustavnog suda o crvenom svjetlu za Mostov referendum o promjeni Ustava, čije je raspisivanje prethodno podržalo gotovo 400 tisuća građana.
HDZ nije htio ni čuti
Podsjetimo, ključ problema je u načinu na koji je vlast donosila odluke kojima su se ograničavala ljudska prava u prve dvije godine pandemije. Opozicija je cijelo vrijeme tvrdila da se takva ograničenja (slobode kretanja, okupljanja i sličnog) moraju donositi po članku 17. Ustava koji za to predviđa dvotrećinsku većinu u Saboru. Dakle, vladajuća koalicija bi se o korona mjerama morala dogovarati s oporbom.
HDZ za to nije htio ni čuti. U praksi je odluke o ograničavanju ljudskih prava, kako je nedavno otkrio Telegram donosilo tek nekoliko ljudi iz vladajuće stranke ili čvrsto povezanih s njom.
Plenković jurnuo na konzultacije s Grmojom
Ustavni sud je krajem prošle godine odlučivao o ustavnosti ignoriranja članka 17. Ustava RH i zaključio, s obzirom da se ograničenja ljudskih prava u situacijama koje nisu izvanredne spominju i u članku 16., a o njima se može odlučiti običnom većinom, da oni nemaju ništa s tim. I kako Sabor sam odlučuje hoće li primijeniti članak 16. ili članak 17. Ustava u ovakvoj situaciji.
Ukratko, kako se svemoć obične parlamentarne većine koja je ograničena člankom 17., u praksi može ograničiti jedino ako ona sama prethodno na to pristane. Plenković je, jasno, odmah pojurio Grmoji i Grbinu da se dogovore što dalje s pandemijom. :-)
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ustavni sud digao rampu
Most je onda krenuo u referendumsku inicijativu kako bi se pandemija upisala u Ustav kao razlog za aktiviranje dvotrećinske većine (njihova druga, paralelna inicijativa o ukidanju Covid potvrda je, prilično nekontroverzno, također proglašena neustavnom). No, evo, i tu je Ustavni sud digao rampu.
Jer, kako smo već i pisali, Ustavni sud smatra da građani nisu pravilno informirani o učincima te inicijative – ukratko, da ona ne može rezultirati time da se u slučaju pandemije, bez obzira je li ona izričito navedena u članku 17. ili ne, o kršenju ljudskih prava odlučuje dvotrećinskom većinom u Saboru. U danas objavljenom obrazloženju, vidi se uglavnom tek to da se Ustavni sud poziva na svoju odluku iz prosinca, dakle, da saborska obična većina može sama birati kako će, u slučaju ugroze, kršiti ljudska prava.
O ustavnosti čokolade prije ručka
Abramović i dvoje ostalih sudaca (trojka koja je obično u manjini u ovom sazivu Ustavnog suda) smatraju to paternaliziranjem birača. “Čini se paradoksalnim uskratiti građanima, biračima, inicijatorima itd. nešto što oni žele, pravdajući odluku zaključkom da je to za njihovo dobro. Tako se djeci uskraćuje čokolada prije ručka, ili televizija iza dnevnika. Jedini problem takvog zaključivanja je što građani birači nisu djeca. Suprotno tome, oni su i cilj i sredstvo demokracije kao političkog sustava”, napisao je Abramović.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izdvojeno mišljenje koje su, pak, napisali Lovorka Kušan i Goran Selanec (a koje je podržao i Abramović), vrlo je detaljno izložilo anatomiju neutemeljenosti ovakve odluke većine u Ustavnom sudu. Uz to, pokazali su i koje su njene posljedice u svjetlu općih vrednota Republike i njenog odnosa prema izravnoj demokraciji.
Postaju li predizborna obećanja neustavna?
U tom mišljenju se, za početak, konstatira kako je Ustavni sud ulazeći u pitanje nedovoljne informiranosti građana prekoračio granice svojih ustavnih ovlasti. Naravno da su građani koji su potpisali za inicijativu mogli znati da postoji mogućnosti i da predložena promjena Ustava bude samo “kozmetička” – o tome se u javnosti tjednima naširoko raspravljalo.
“Mogu li građani shvatiti ovu odluku Ustavnog suda kao temelj za pravo na neki oblik pravne zaštite građana protiv onih političkih opcija koje nisu ispunile svoja izborna obećanja, čime su ih doveli u zabludu?”, pitaju se Kušan i Selanec, razvijajući logički dalje argumentaciju većine u Ustavnom sudu koja neizbježno dovodi do ovakvog apsurda. “Kako trinaestoro ustavnih sudaca i sutkinja može znati temeljem čega su stotine tisuća građana i građanki odlučili dati podršku nekoj referendumskoj inicijativi? Što ako je dio građana jednostavno htio da se referendum održi bez obzira na konkretne učinke koje bi pozitivan ishod proizvodio u nekoj budućnosti?”, pitaju se ovi ustavni suci.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ustavotvorna volja građana jača od odluke Ustavnog suda
Oni podsjećaju i kako svrha referendumskih inicijativa nije samo moguća promjena putem referendumskog glasanja, nego i izražavanje nezadovoljstva postojećim stanjem stvari. “Politički pritisak koji prati referendumske inicijative jednako je važan dio”, naglašavaju Selanec i Kušan.
U konkretnom slučaju, pak, naglašavaju da bi se u slučaju da se referendumom promijeni Ustav, radilo o ustavotvornoj volji građana, koja bi značila da “Hrvatski sabor gubi luksuz izbora koji mu je svojim odlukama omogućio Ustavni sud”. U slučaju pandemije (ili ostalih nepogoda navedenih u članku 17.), dakle, ljudska prava bi se mogla ograničavati isključivo dvotrećinskom većinom u Saboru.
Krave ipak nisu ljubičaste
Posljednji dio izdvojenog mišljenja Selaneca i Kušan objašnjava koje su prednosti i koje mane izravne demokracije u Republici. Iako ne spominju ni krave, ni ljubičastu boju, ni Božu Petrova, jasno je da krave nisu ljubičaste, čak i ako 400 tisuća ljudi kažu da jesu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, referendumom se ne mogu mijenjati temeljne vrednote ustavnog poretka. Štoviše, u Hrvatskoj se promjenama Ustava u kojima je ukinuto pravilo da je referendum valjan samo ako je na njega izašlo najmanje 50 posto birača, smanjio i doseg potencijalnih referendumskih inicijativa. Selanec i Kušan objašnjavaju kako se njima ne može mijenjati Ustav u pogledu zaštite sloboda građana i postojećih nadležnosti ključnih tijela državne vlasti, prije svega Sabora, Vlade i predsjednika Republike, odnosno sudstva koje bi prijetile slabljenju načela trodiobe vlasti.
Ustav nije prepreka
Predložena izmjena, međutim, ne spada u takvu kategoriju. “Referendumska inicijativa nije u neskladu s Ustavom. Ustav joj nije prepreka”, kaže u zaključku svog izdvojenog mišljenja dvoje ustavnih sudaca. Stvarna prepreka je, drže, što bi se referendumom odlučivalo i je li većina u Ustavnom sudu pogriješila kad je “protumačila tekst članka 17. Ustava kao dopuštenje redovnoj parlamentarnoj većini da sama izabere s kojim stupnjem političke suglasnosti smatra poželjnim ograničavati temeljna prava i slobode građana u kriznim periodima”.
Ustavni suci se, jasno, ovdje zaustavljaju. Nije na njima da špekuliraju o tome zbog čega je većina u Ustavnom sudu pogrešno protumačila ključne dijelove Ustava važne za borbu protiv pandemije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Notorna je, međutim, činjenica da referendum kojim bi se promijenio Ustav na način na koji je to predložio Most, ne bi bio samo šamar za Ustavni sud, nego još mnogo više, za političku vlast, dakle Andreja Plenkovića i HDZ. A onda je, je li, nekako zgodnije, kako bi to rekao ustavni sudac Abramović, “sačuvati zemlju od demokracije” i proglasiti građane nesposobnima za njeno prakticiranje.
Troje ustavnih sudaca rasturilo kolege koji su zabranili Mostov referendum: ‘Sačuvali su zemlju od demokracije’
Što stoji u izdvojenim mišljenjima manjine ustavnih sudaca o zabrani referenduma o promjeni Ustava
Za jezgrovito objasniti što se doista dogodilo kad je Ustavni sud zabranio Mostov referendum o promjeni Ustava, nekad je dovoljan i samo dio rečenice. “Ovdje se radi o tome da je Ustavni sud odlučio sačuvati zemlju od demokracije”, napisao je u svom izdvojenom mišljenju o ovoj sumanuto kontroverznoj odluci u svom izdvojenom mišljenju ustavni sudac Andrej Abramović (uz potporu kolegice Lovorke Kušan i kolege Gorana Selanca).
Šire? “Ustavni sud je odlučio – ne mijenjajući Ustav – prešutno promijeniti samu prirodu demokratske države proglasivši građane nesposobnima za prakticiranje demokracije” (također Abramović). Ove teške riječi objavljene su danas uz obrazloženje odluke Ustavnog suda o crvenom svjetlu za Mostov referendum o promjeni Ustava, čije je raspisivanje prethodno podržalo gotovo 400 tisuća građana.
HDZ nije htio ni čuti
Podsjetimo, ključ problema je u načinu na koji je vlast donosila odluke kojima su se ograničavala ljudska prava u prve dvije godine pandemije. Opozicija je cijelo vrijeme tvrdila da se takva ograničenja (slobode kretanja, okupljanja i sličnog) moraju donositi po članku 17. Ustava koji za to predviđa dvotrećinsku većinu u Saboru. Dakle, vladajuća koalicija bi se o korona mjerama morala dogovarati s oporbom.
HDZ za to nije htio ni čuti. U praksi je odluke o ograničavanju ljudskih prava, kako je nedavno otkrio Telegram donosilo tek nekoliko ljudi iz vladajuće stranke ili čvrsto povezanih s njom.
Plenković jurnuo na konzultacije s Grmojom
Ustavni sud je krajem prošle godine odlučivao o ustavnosti ignoriranja članka 17. Ustava RH i zaključio, s obzirom da se ograničenja ljudskih prava u situacijama koje nisu izvanredne spominju i u članku 16., a o njima se može odlučiti običnom većinom, da oni nemaju ništa s tim. I kako Sabor sam odlučuje hoće li primijeniti članak 16. ili članak 17. Ustava u ovakvoj situaciji.
Ukratko, kako se svemoć obične parlamentarne većine koja je ograničena člankom 17., u praksi može ograničiti jedino ako ona sama prethodno na to pristane. Plenković je, jasno, odmah pojurio Grmoji i Grbinu da se dogovore što dalje s pandemijom. :-)
Ustavni sud digao rampu
Most je onda krenuo u referendumsku inicijativu kako bi se pandemija upisala u Ustav kao razlog za aktiviranje dvotrećinske većine (njihova druga, paralelna inicijativa o ukidanju Covid potvrda je, prilično nekontroverzno, također proglašena neustavnom). No, evo, i tu je Ustavni sud digao rampu.
Jer, kako smo već i pisali, Ustavni sud smatra da građani nisu pravilno informirani o učincima te inicijative – ukratko, da ona ne može rezultirati time da se u slučaju pandemije, bez obzira je li ona izričito navedena u članku 17. ili ne, o kršenju ljudskih prava odlučuje dvotrećinskom većinom u Saboru. U danas objavljenom obrazloženju, vidi se uglavnom tek to da se Ustavni sud poziva na svoju odluku iz prosinca, dakle, da saborska obična većina može sama birati kako će, u slučaju ugroze, kršiti ljudska prava.
O ustavnosti čokolade prije ručka
Abramović i dvoje ostalih sudaca (trojka koja je obično u manjini u ovom sazivu Ustavnog suda) smatraju to paternaliziranjem birača. “Čini se paradoksalnim uskratiti građanima, biračima, inicijatorima itd. nešto što oni žele, pravdajući odluku zaključkom da je to za njihovo dobro. Tako se djeci uskraćuje čokolada prije ručka, ili televizija iza dnevnika. Jedini problem takvog zaključivanja je što građani birači nisu djeca. Suprotno tome, oni su i cilj i sredstvo demokracije kao političkog sustava”, napisao je Abramović.
Izdvojeno mišljenje koje su, pak, napisali Lovorka Kušan i Goran Selanec (a koje je podržao i Abramović), vrlo je detaljno izložilo anatomiju neutemeljenosti ovakve odluke većine u Ustavnom sudu. Uz to, pokazali su i koje su njene posljedice u svjetlu općih vrednota Republike i njenog odnosa prema izravnoj demokraciji.
Postaju li predizborna obećanja neustavna?
U tom mišljenju se, za početak, konstatira kako je Ustavni sud ulazeći u pitanje nedovoljne informiranosti građana prekoračio granice svojih ustavnih ovlasti. Naravno da su građani koji su potpisali za inicijativu mogli znati da postoji mogućnosti i da predložena promjena Ustava bude samo “kozmetička” – o tome se u javnosti tjednima naširoko raspravljalo.
“Mogu li građani shvatiti ovu odluku Ustavnog suda kao temelj za pravo na neki oblik pravne zaštite građana protiv onih političkih opcija koje nisu ispunile svoja izborna obećanja, čime su ih doveli u zabludu?”, pitaju se Kušan i Selanec, razvijajući logički dalje argumentaciju većine u Ustavnom sudu koja neizbježno dovodi do ovakvog apsurda. “Kako trinaestoro ustavnih sudaca i sutkinja može znati temeljem čega su stotine tisuća građana i građanki odlučili dati podršku nekoj referendumskoj inicijativi? Što ako je dio građana jednostavno htio da se referendum održi bez obzira na konkretne učinke koje bi pozitivan ishod proizvodio u nekoj budućnosti?”, pitaju se ovi ustavni suci.
Ustavotvorna volja građana jača od odluke Ustavnog suda
Oni podsjećaju i kako svrha referendumskih inicijativa nije samo moguća promjena putem referendumskog glasanja, nego i izražavanje nezadovoljstva postojećim stanjem stvari. “Politički pritisak koji prati referendumske inicijative jednako je važan dio”, naglašavaju Selanec i Kušan.
U konkretnom slučaju, pak, naglašavaju da bi se u slučaju da se referendumom promijeni Ustav, radilo o ustavotvornoj volji građana, koja bi značila da “Hrvatski sabor gubi luksuz izbora koji mu je svojim odlukama omogućio Ustavni sud”. U slučaju pandemije (ili ostalih nepogoda navedenih u članku 17.), dakle, ljudska prava bi se mogla ograničavati isključivo dvotrećinskom većinom u Saboru.
Krave ipak nisu ljubičaste
Posljednji dio izdvojenog mišljenja Selaneca i Kušan objašnjava koje su prednosti i koje mane izravne demokracije u Republici. Iako ne spominju ni krave, ni ljubičastu boju, ni Božu Petrova, jasno je da krave nisu ljubičaste, čak i ako 400 tisuća ljudi kažu da jesu.
Naime, referendumom se ne mogu mijenjati temeljne vrednote ustavnog poretka. Štoviše, u Hrvatskoj se promjenama Ustava u kojima je ukinuto pravilo da je referendum valjan samo ako je na njega izašlo najmanje 50 posto birača, smanjio i doseg potencijalnih referendumskih inicijativa. Selanec i Kušan objašnjavaju kako se njima ne može mijenjati Ustav u pogledu zaštite sloboda građana i postojećih nadležnosti ključnih tijela državne vlasti, prije svega Sabora, Vlade i predsjednika Republike, odnosno sudstva koje bi prijetile slabljenju načela trodiobe vlasti.
Ustav nije prepreka
Predložena izmjena, međutim, ne spada u takvu kategoriju. “Referendumska inicijativa nije u neskladu s Ustavom. Ustav joj nije prepreka”, kaže u zaključku svog izdvojenog mišljenja dvoje ustavnih sudaca. Stvarna prepreka je, drže, što bi se referendumom odlučivalo i je li većina u Ustavnom sudu pogriješila kad je “protumačila tekst članka 17. Ustava kao dopuštenje redovnoj parlamentarnoj većini da sama izabere s kojim stupnjem političke suglasnosti smatra poželjnim ograničavati temeljna prava i slobode građana u kriznim periodima”.
Ustavni suci se, jasno, ovdje zaustavljaju. Nije na njima da špekuliraju o tome zbog čega je većina u Ustavnom sudu pogrešno protumačila ključne dijelove Ustava važne za borbu protiv pandemije.
Notorna je, međutim, činjenica da referendum kojim bi se promijenio Ustav na način na koji je to predložio Most, ne bi bio samo šamar za Ustavni sud, nego još mnogo više, za političku vlast, dakle Andreja Plenkovića i HDZ. A onda je, je li, nekako zgodnije, kako bi to rekao ustavni sudac Abramović, “sačuvati zemlju od demokracije” i proglasiti građane nesposobnima za njeno prakticiranje.