U Grčkoj je pao Antonov AN-12, notorno nepouzdani ruski avion. Vrlo je zanimljivo pitanje kamo je nosio streljivo
Avion je tipičan proizvod sovjetskog inženjeringa šezdesetih godina
Što je stvarni uzrok pada transportnog aviona Antonov An-12BK, ukrajinske kompanije “Meridian Air Cargo”? Avion natovaren opasnom robom, čitaj ubojnim sredstvima, poletio s aerodroma Niš u istočnoj Srbiji, a tragično okončao let kod grada Kavala na sjeveru Grčke. Prema službenoj izjavi Ministarstva obrane Srbije, kargo prostor bio je nakrcan sa 11,5 tona minobacačkih mina. Prevozio je vježbovne i osvjetljavajuće mine. Krajnji kupac je Ministarstvo obrane Bangladeša.
Na putu za Bangladeš zrakoplov je trebao sletjeti u Aman u Jordanu. Avion je poletio iz Niša u 20:26 sati, ali je na oko pola puta preko Egejskog mora napravio zaokret prema kopnu. Pilot je prijavio kvar motora i dobio odobrenje za prinudno slijetanja. Neslužbeni izvještaji sugeriraju da je avion u zraku izgubio četvrti motor i da se prije pada zapalio.
Flightradar24 navodi da je posljednji signal iz letjelice poslan u trenutku kada je avion bio na visini od oko 106 metara, oko 36 kilometara udaljen od aerodroma u Kavali. Amaterska snimka potvrđuje da se teretni zrakoplov još u zraku pretvorio u leteću buktinju. To je vrlo jaka indicija da je došlo do curenja i zapaljenja goriva koje se nalazi u krilnom rezervoarima. Da li je požar nastao u samom motoru ili negdje na drugom dijelu gorivne instalacije, to će utvrditi istraga.
Vrlo nesigurna ruska letjelica
Vojni transportni, četveromotorni avion Antonov An-12 u operativnu uporabu je uveden davne 1959. godine u doba Sovjetskog saveza. Ukupno je proizvedeno 1248 komada raznih varijanti ovog izuzetnog srednjeg transportnog zrakoplova. Maksimalne nosivosti do dvadeset tona, An-12 bio je sovjetska verzija američkog Herkulesa. Letjelicu pokreću četiri turboprop motora pojedinačne snage 3000 kilovata što je ekvivalent 4000 konjskih snaga.
Avion je tipičan proizvod sovjetskog inženjeringa šezdesetih godina. Napravljen je robustan u nekim dijelovima, može se reći čak i primitivan. Na žalost, kao i većina aviona iz sovjetskog doba, An-12 ima vrlo lošu sigurnosnu povijest. Posade aviona An-12 doživjele su preko 190 avionskih nesreća od kojih su mnoge završile katastrofalno. Većina nesreća posljedice su greške pilota. Međutim, postotak nesreće uzrokovanih mehaničkim kvarom znatno je veći nego kod aviona zapadnog porijekla. To se prije svega pripisuje lošem održavanju i izostanku primjene sustava upravljanja kvalitetom.
Požari su vrlo česti na ovoj vrsti aviona
Veliki dio nesreća uzrokovanih tehničkim kvarom posljedica požara. Lista nesreća An-12 ukazuje na činjenicu da požari izbijaju u svim fazama leta. Na zemlji prilikom taksiranja, tijeku i nakon polijetanja, na ruti i u prilazu za slijetanje. Požar u letu najgora je izvanredna situacija s kojom se posada mora nositi. Iako većina putničkih i transportnih aviona imaju sustav za gašenje požara u motoru, njegovo izbijanje na bilo kojoj drugoj lokacije sustava opskrbe gorivom gotovo je nemoguće gasiti.
Požari koji su se dogodili na An-12 očito su posljedica konstruktivnog nedostatka jer su se događali raznim avio operatorima, u raznim uvjetima i na raznim lokacijama. Tako je dana 9. kolovoza 2013. ukrajinski zrakoplov istog tipa, An-12BK, registarske oznake UR-CAG, uništen u zračnoj luci Leipzig u Njemačkoj nakon izbijanja požara. Zrakoplov je bio nakrcan živim pilićima i pripremao se za polijetanje kada je u teretnom prostoru izbio požar. Posada je uspjela pobjeći prije nego što je vatra uništila zrakoplov.
Bivše Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo operirala je s dva primjerka transportnih zrakoplova An-12. Na žalost , jedan je stradao 12. prosinca 1988. Srušio se u blizini Erevana u Armeniji nakon što je, zbog pogrešnog podešavanja visinomjera, u kontroliranom letu, pri lošoj vidljivosti udario u cestovni most. Tom je prilikom poginulo sedam članova posade. Zrakoplov je bio dio operacije dostave humanitarne pomoći nakon katastrofalnog potresa u Armeniji 1988. godine.
Ukrajina kupuje streljivo iz Srbije i Bugarske
Da je ukrajinski An-12 vjerojatno pao zbog tehničkog kvara potvrdilo je i ukrajinsko veleposlanstvo u Grčkoj.
Međutim, pitanje koje sve intrigira jest kome je teret stvarno bio namijenjen. Još prije početka invazije na Ukrajinu 24. veljače ove godine, mediji u Srbiji izvještavali su kako streljivo proizvedeno u tvornici Krušik iz Valjeva završava u arsenalima vojske pod kontrolom ukrajinske vlade u Kijevu. Ta se informacija mogla naći i u stranim medijima. Doduše, prema tim pisanjima nikad to nije bila izravna trgovina, već je išla preko treće strane. Opće je poznata činjenica da jedino Srbija i Bugarska imaju aktivne proizvodne linije za streljivo velikog kalibra prema standardima bivšeg SSSR-a.
Dostava streljiva za kalibre oružja sovjetskog porijekla kritična je karika u sustavu obrane Ukrajine. Dosadašnje zalihe su potrošene. Streljivo koje je došlo iz skladišta istočnoeuropski zemalja već je pri kraju. Česi su već javili da zaliha više nemaju. Vazovski Mashinostroitelni Zavodi EAD is Sopota kod Plovdiva u Bugarskoj te Krušik iz Valjeva u Srbiji, za sada su jedini poznati europski proizvođači minobacačkih mina i topničkog streljiva sovjetskog porijekla kojim se opskrbljuje vojska Ukrajine.
Teško je otkriti krajnje odredište oružja
Mi nemamo nikakvu odgovornost za ovu tragediju koja se dogodila, osim moralne, ali moram reći da nam je žao zbog toga što se dogodilo, i da nam je žao što su stradali ljudi koji su prevozili našu pošiljku“, izjavio je direktor firme „Valir“ Mladen Bogdanović, koja je formalni vlasnik pošiljke streljiva.
Je li pošiljka u nesretnom ukrajinskom transportnom avionu bila namijenjena Ukrajini ili Bangladešu, teško se može dokazati. I kad je tijekom Domovinskog rata Ruska Federacija dostavlja ratni materijal u Hrvatsku, uvijek je kao krajnja destinacija bila navedena neka egzotična zemlja.