U petak se sastaju vođe Južne i Sjeverne Koreje i ljudi su uzbuđeni; događaj će pratiti 3000 novinara
Do prošle srijede akreditiralo se 2.833 novinara iz 348 domaćih i inozemnih medija
Više od 3000 novinara iz 380 medija iz cijelog svijeta pratit će sastanak južnokorejskog predsjednika Moon Jae-ina i sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una u mjestu Panmunjom na granici između dviju država. Time će biti oboreni svi rekordi u broju novinara koji prate neki međunarodni politički događaj. Do prošle srijede akreditiralo se 2.833 novinara iz 348 domaćih i inozemnih medija, no njihov broj iz dana u dan raste pa se s pravom očekuje još uvjerljivije obaranje svih dosadašnjih rekorda.
To je dvostruko više novinara od broja koji je pratio prethodne susrete korejskih lidera. Prvi summit između bivšeg južnokorejskog predsjednika Kim Dae-junga i bivšeg korejskog vladara Kim Jong-ila, pokojnog oca Kim Jong-una, koji je održan 2000., privukao je 1392 novinara iz 242 medija. Drugi sastanak između bivšeg predsjednika Roh Moo-hyuna i Kim Jong-ila privukao je 2007. godine 1315 novinara iz 276 medija.
Kim će sa suprugom došetati do Kuće mira
Korejski predsjednik Moon Jae-in i čelnik Sjeverne Koreje Kim Jong-un sastat će se u petak ujutro, u napuštenom selu Panmunjom na liniji razgraničenja između dvije države poznate pod nazivom Demilitarizirana zona (MDL). Točno vrijeme početka summita još nije otkriveno, no zna se da će Kim sa suprugom pješice prijeći sa sjeverne na južnu stranu kako bi došao do Kuće mira u kojoj će se održati pregovori.
On će biti prvi sjevernokorejski vođa koji će šećući prijeći na južnu stranu. Dogovoreno je također da će južnokorejski novinari prvi puta dobiti priliku prijeći na sjevernu stranu granice kako bi mogli napraviti što bolje fotografije. Nije poznato hoće li se održati zajednički ručak i tiskovna konferencija, premda je gotovo sigurno da će imati zajedničku večeru.
Prekretnica u TV prijenosima
S obzirom na rekordan broj novinara, ali i činjenicu da će susret do nedavno smrtnih neprijatelja izravno prenositi televizija u cijeli svijet, taj izniman politički događaj mogao bi i po tomu ući u povijest novinarstva, poput, primjerice, ubojstva američkog predsjednika Johna Kennedyja 1963. Do tada se na televiziju gledalo isključivo kao na medij zabave, pa je Kennedyjevo ubojstvo otkrilo svu moć tog medija i značilo prekretnicu u televizijskom pokrivanju nekog političkog događaja. Početak rata u Perzijskom zaljevu 1990., koji je započeo američkom invazijom na Kuvajt a nastavio se Pustinjskom olujom, bile su prve ratne operacije koje su se događale pred televizijskim kamerama koje su izravno prenosile sve dijelove tih vojnih akcija.
Vrhunac se dogodio 2003. kad su SAD napale Irak i kad su ljudi uživo gledali uživo kako se razvijaju ratne operacije. Zahvaljujući tim prijenosima vojni zapovjednici, poput američkog generala Normana Schwarzkopfa, postali su slavne osobe, a predsjedniku George Bushu popularnost je naglo porasla. Premda su se do tada već izravno televizijski prenosile razne katastrofe, ništa se ne može mjeriti s izravnim prijenosom rušenja dva nebodera u New Yorku 11. rujna 2001. Užas tog terorističkog napada, među ostalim, promijenio je i dotadašnji odnos spram terorizma.