Varanje botovima nije jedina bizarnost Filipovićevog natječaja. Neki su angažirali gejmere da munjevito klikaju
'Tragičan je sustav koji tjera ljude na ovo', kaže konzultant koji je godinama u ovom poslu i ima niz uglednih klijenata
Ministarstvo financija, nadležno za informatički sustav (eNPOO) putem kojeg se vrše prijave projekata za EU financiranje, u subotu je izvijestilo o registriranim nedopuštenim ponašanjima prijavitelja na natječaju Ministarstva gospodarstva “Komercijalizacija inovacija”. Kako su za Telegram već govorili neki od konzultanata, tijekom prijave na natječaj – a na što se referira i Ministarstvo financija – zamijećena je široka upotreba botova, odnosno programiranih skripti koje omogućuju bržu prijavu na natječaj i zauzimanje što bolje pozicije u postupku prijave.
O svemu ovome progovara sve veći broj konzultanata za EU projekte. Posljednji s kojim smo razgovarali, godinama u ovom poslu i s cijelim nizom uglednih klijenata, precizira s čim su se sve susretali tijekom prijave na “Komercijalizaciju inovacija”, natječaj težak 380 milijuna kuna, u kojemu je za jedan projekt moguće ostvariti financiranje do 5,3 milijuna kuna. Osim botova, za koje su znali da ih neki od prijavitelja koriste, tvrdi i kako su pojedini prijavitelji imali po nekoliko ovlaštenih osoba za prijavu istog projekta u sustav, kako bi si umjetno podigli šanse i ostvarili što bolji redni broj.
Neki angažirali gejmere da brzo klikaju
Natječaj formiran kao trajno otvoreni poziv, u praksi nije bio ništa drugo nego najbrži prst, tvrdi Telegramov sugovornik čiji su podaci poznati redakciji. Natječaj kojim će se financirati globalno inovativni proizvodi, ističe, posve je promašeno provoditi metodom omraženog najbržeg prsta u kojemu kvaliteta projekta praktički igra sekundarnu ulogu, a ključan je redni broj prijave i ostvarenje minimalnog bodovnog praga. S obzirom na imperativ što brže prijave, u praksi se događalo svašta.
“Sad je već javna tajna da je određen broj prijavitelja koristio botove, automatizirane prijave putem programiranih skripti. Takav je bot programiran da klikne 10 ili više puta u sekundi”, objašnjava. Neki prijavitelji koji nisu koristili botove, dodaje, angažirali su gejmere inače zaposlene u poduzeću, s brzim refleksima kako bi im u trenutku otvaranja prijava što brže kliknuli. Telegramov sugovornik, koji je na ovom natječaju imao desetak klijenata, govori kako su ga klijenti redom zvali i pitali trebaju li i oni kupiti softver za automatiziranu prijavu.
“Zvali su i rekli da su čuli kako su njihovi kolege iz drugih firmi kupili softver pa su ispitivali trebaju li i oni to kupiti. Svim svojim klijentima rekli smo da to nećemo raditi”, kaže. Prijave su podnosili ručno, brzo koliko su mogli pa navodi primjer prijave u sedmoj stotinki sekunde koja je dobila redni broj iznad 240. Pitamo je li se dosad govorilo o botovima prilikom prijave na EU financiranje. “To se tek spominjalo na posljednjem pozivu za IRI projekte, ali ne ovako rašireno kao u slučaju ovog natječaja”, kaže.
‘Tragičan sustav koji ljude tjera na ovo’
A kako bi umjetno podigli šanse u redoslijedu prijave na “Komercijalizaciju inovacija”, neki su prijavitelji ovlastili i po nekoliko osoba za prijavu. “Kako sustav prepoznaje dupliće, inicijalan broj prijava s gotovo 1000 pao je na nešto više od 500, a potom na oko 450”, pojašnjava ovaj konzultant. Prepričava nam i kako neki konzultanti, kako bi sa svojim klijentima ostvarili što bolje redne brojeve prilikom prijave, zakupljuju prostore s ultrabrzim internetom i suvremenom IKT infrastrukturom, tamo okupe sve klijente i onda zajednički odrađuju prijavu.
“Zapravo je tragičan je sustav koji tjera ljude da sve to rade. Govorimo o ozbiljnim poduzećima koja prijavljuju i globalno inovativne projekte. Svi oni su prvenstveno godinama ulagali u istraživanje i razvoj svoje inovacije te izradu prototipa svog proizvoda, što je uvjet da bi se uopće mogli prijaviti na ovaj natječaj, a potom se i do pola godine pisala projektna prijava”, objašnjava konzultant složenost ove priče koja svoje paradoksalno finale ima u suludom natjecanju tko će brže kliknuti na prijavu.
“Ljudi ovdje očito posežu za svime za što misle da će im donijeti neku prednost, a sve zato što ne znaju kada će idući put imati priliku aplicirati za sufinanciranje svojih projekata”, kaže naš sugovornik.
Prijava svedena na smanjen gumb
Navodi slikovit primjer jednog od svojih klijenata. “Iščekujući otvaranje prijava, klijent je namjestio kursor na gumb koji postaje klikabilan u trenutku otvaranja prijava. Međutim, gumb se neznatno smanjio kada je postao klikabilan, što je značilo da je klijent, nakon što je mogućnost prijava otvorena, morao pomaknuti kursor da bi mogao kliknuti i tako je izgubio dragocjene milisekunde u borbi za konkurentan redoslijed svoje prijave. Cijeli njegov projekt, inovacija koju prijavljuje, sveo se na smanjeni gumb i broj prijave koji je možda nekonkurentan, jer je dobio redni broj iznad 300”, prepričava konzultant.
Objašnjava nam i kako je priprema natječaja u najmanju ruku bila aljkava. “Natječaj je otvoren 1. travnja, kada su objavljene upute za prijavitelje, ali bez obrasca za prijavu. To, u praksi, znači da poduzeća nisu pouzdano znala što trebaju pisati za prijavu projekta. Obrazac za prijavu postao je dostupan tek 20. travnja, a prijave su kretale već 20. svibnja. U međuvremenu su bile još dvije korekcije natječaja, posljednja tek osam dana prije početka podnošenja prijava, s novim obrascem i novim uputama za izradu prijave. Bez obzira na to, rok prijave nije pomaknut”, problematizira naš sugovornik.
Najmanje bitna kvaliteta projekta
Nastavlja: “Iskusni konzultanti su znali da se natječaj temelji na nekim prethodnim Pozivima, stoga su očekivali određeni sadržaj prijavnog obrasca i na temelju toga su radili prijavu, ali to praktički onemogućuje poduzetnike da se prijavljuju sami. Također, i tijekom poziva, obrazac za prijavu je više puta dorađivan, a nekad i bez javne obavijesti, kao što je to bio slučaj za privatne ustanove, koje su također bile prihvatljive na ovom natječaju, ako se bave ekonomskom djelatnošću”.
Sada, kaže, čekaju vidjeti hoće li nadležno ministarstvo izbaciti iz konkurencije prijave koje su učinjene botovima. Smatra kako, od oko 450 prijavljenih projekata, njih tek 150 ima šansu ostvariti financiranje.
“Svi prijavljeni iznad, u ovom trenutku, imaginarnog broja ovise o sreći, odnosno o tome kako su po prijaviteljima distribuirani iznosi zatražene potpore, kako će teći evaluacija i slično. Ovdje najmanje toga ovisi o kvaliteti samog projekta”, kaže. Iz Ministarstva gospodarstva, koje je nadležno za ovaj problematičan natječaj, na Telegramov se upit sramežljivo osvrću tek u dijelu višestrukih prijava istih prijavitelja.
Kako se troše ‘Plenkovićeve’ milijarde
“Prijavitelj u postupku dodjele bespovratnih sredstava može imati samo jedan projektni prijedlog, s napomenom da se pojedinom korisniku bespovratna sredstva mogu dodijeliti samo jednom”, kažu iz ministarstva Davora Filipovića ne spominjući problematičnost višestrukih prijava istih prijavitelja, odnosno kako se utvrđuje koja je od višestrukih (istih) prijava relevantna. Na pitanje o korištenju botova, upućuju na Ministarstvo financija nadležno za funkcioniranje informatičkog sustava eNPOO putem kojeg se vrše prijave projektnih prijedloga.
A Ministarstvo financija priopćilo je u subotu, kako smo pisali, da su registrirali nedopuštena ponašanja u obliku pokušaja korištenja sustava na automatiziran/robotiziran način. Sve dokaze su, kažu, dostavili mjerodavnim institucijama na daljnje postupanje. U konačnici, naš sugovornik zaključuje kako se zbog manjkavosti i potkapacitiranosti cijeloga sustava gospodarenja EU sredstvima, na ovakve dubiozne načine aplicira za puste EU milijarde kojima se učestalo hvali premijer Andrej Plenković.