Kako je tempo potrošnje EU novca država uspjela toliko ubrzati da u samo pet i pol mjeseci uhvati korak i iskoristi sva sredstva, iako je resorni ministar još nedavno govorio da bi bilo prehrabro tvrditi da je to moguće? Ako je tome doista pridonio novi zakon, centralizacija poslova obnove te pojednostavljena pravila, onda je jedino logično pitati što se čekalo
Kada je u kolovozu 2020. u državni proračun uplaćeno 88,9 milijuna eura za saniranje posljedica zagrebačkog potresa, Andrej Plenković pohvalio se na Twitteru da je to „najveći predujam ikad isplaćen“ iz europskog Fonda solidarnosti. Danas, gotovo tri godine kasnije, premijer se ponovno pohvalio: Hrvatska je, napisao je jutros na Twitteru, „iskoristila sva dodijeljena sredstva“ iz EU fonda za obnovu nakon potresa.
Dvije vijesti, koje je na društvenim mrežama podijelio premijer, odvojene su 34 mjeseca i cijelim nizom događaja. U prosincu te 2020. Hrvatsku je pogodio novi razorni potres čije posljedice još uvijek nisu sanirane – među ostalim, dio ljudi na Baniji i dalje živi u kontejnerima, čekajući obnovu. A s europskim novcem bilo je, pak, nevjerojatnih zapleta i zavrzlama.
Kasnili s pripremama
Od samog starta, država je bila neshvatljivo troma: pripreme za trošenje golemih iznosa europskog novca počele su tek nakon što su sredstva uplaćena u proračun, zbog čega je već na početku 2021. izgubljeno dragocjeno vrijeme. Kad je postalo jasno da do lipnja 2022. (originalnog roka za korištenje EU sredstava) nije moguće potrošiti sav novac, Vlada se našla pred ozbiljnom blamažom.
Premijer se, uobičajeno, pojavio kao spasitelj, dogovorivši s Europskom komisijom produljenje roka za još 12 mjeseci, do lipnja ove godine. Iako se to prezentiralo kao veliki uspjeh, radilo se ustvari o spašavanju od velikog neuspjeha. Danas – gotovo tri godine od isplate prvog predujma, ali i tri resorna ministra kasnije – sav je novac, pohvalili su se iz Vlade, ipak iskorišten.
Treći najveći iznos
Riječ je o impresivnoj cifri i dojmljivom postignuću: iz Fonda solidarnosti Hrvatska je, za oba potresa – zagrebački i petrinjski – dobila na raspolaganje ukupno milijardu i tri milijuna eura, što je treći najveći iznos otkako je Fond, prije dva desetljeća, osnovan (za sanaciju prirodnih katastrofa, što je i svrha ovog Fonda, više su dobile jedino Italija i Njemačka).
Sredstva Fonda solidarnosti po državama Europska komisija
Da je stopostotna iskorištenost (pa i preko toga) dojmljiv rezultat govori, pak, sljedeća računica: na zadnji dan prošle godine bilo je iskorišteno 370 milijuna eura, odnosno 37 posto sredstava, objavio je (tada novi, treći po redu) ministar zadužen za obnovu, Branko Bačić. U narednih pet i pol mjeseci trebalo je, dakle, osigurati da se svakog dana, i vikendima i praznicima, potroši 3,8 milijuna eura, da bi se dosegnula puna cifra.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili, još više pojednostavljeno. Ove godine je, svakog tjedna, povučen jednak iznos iz Fonda solidarnosti kao u doslovno cijeloj 2021. godini. To je, nema sumnje, dojmljivo ubrzanje.
Tri bitna pitanja
Ipak, ostalo je nekoliko pitanja na koja bi iz Vlade, odnosno Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (koje je nacionalno koordinacijsko tijelo za provedbu Fonda solidarnosti), morali odgovoriti. A najmanje su tri posebno bitna.
Prvo, kako je tempo potrošnje EU novca država uspjela toliko ubrzati da u samo pet i pol mjeseci uhvati korak i iskoristi sva sredstva, iako je resorni ministar još nedavno govorio da bi bilo prehrabro tvrditi da je to moguće. Ako je tome doista pridonio novi zakon, centralizacija poslova obnove u Ministarstvu te pojednostavljena pravila i procedure, onda je jedino logično pitati što se čekalo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I hoće li se na isti način konačno ubrzati i postupci obnove na privatnoj imovini – ovog vikenda je, primjerice, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević na N1 govorio da je nezadovoljan, kao i ministar, jer je zamjenskih obiteljskih kuća „izgrađeno nula“.
Ne daju podatke
No, da bismo mogli procjenjivati gdje se s Fondom ubrzalo, a gdje je zapelo, potrebni su, prije svega, detaljni podaci. Upravo njih resorno Ministarstvo ne da: iz Bačićevog resora odbili su nam dati precizne podatke o iskorištenosti sredstava po pojedinom sektoru – zasebno za promet, za energetiku, vodoopsrkbu, zatim obrazovanje te zdravstvo – iz kojih bi bilo vidljivo koji je resor dodatno „povukao“ da bi sredstva na kraju bila u cjelosti potrošena.
Tvrde tek da će se to znati nakon što verificiraju troškove. To, međutim, zvuči kao nonsens. Da bi uopće znali koliko su ukupno potrošili, nužno je da znaju koliko su potrošili po pojedinom projektu i/ili pojedinom sektoru. Drugim riječima, Ministarstvo te detaljne podatke zasigurno mora imati, samo što ih ne želi dati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zadnja riječ revizora
Na kraju, za finalnu ocjenu je li novac u cjelosti iskorišten i kako, morat ćemo, u najmanju ruku, pričekati završno izvješće i revizore. Vlada ima šest mjeseci da Europskoj komisiji podnese izvještaj u kojem će pravdati izdatke, uz koje ide i mišljenje SAFU-a, agencije koja je imenovana kao revizorsko tijelo koje treba potvrditi kako je država odradila posao i je li novac iskorišten na ispravan način.
Vijest da je novac potrošen mogla bi u konačnici biti jako dobra vijest, ali i još bolja lekcija. Ako smo s milijardu eura imali ovoliko problema, što će tek biti s preostale 24 europske milijarde kojima se Vlada i premijer tako rado hvale?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Vlada se hvali da je konačno potrošen sav EU novac za obnovu. Ali šute o ključnim pitanjima
Da bismo mogli procjenjivati gdje se ubrzalo, a gdje je zapelo, potrebni su, prije svega, detaljni podaci koje Vlada ne da
Kako je tempo potrošnje EU novca država uspjela toliko ubrzati da u samo pet i pol mjeseci uhvati korak i iskoristi sva sredstva, iako je resorni ministar još nedavno govorio da bi bilo prehrabro tvrditi da je to moguće? Ako je tome doista pridonio novi zakon, centralizacija poslova obnove te pojednostavljena pravila, onda je jedino logično pitati što se čekalo
Kada je u kolovozu 2020. u državni proračun uplaćeno 88,9 milijuna eura za saniranje posljedica zagrebačkog potresa, Andrej Plenković pohvalio se na Twitteru da je to „najveći predujam ikad isplaćen“ iz europskog Fonda solidarnosti. Danas, gotovo tri godine kasnije, premijer se ponovno pohvalio: Hrvatska je, napisao je jutros na Twitteru, „iskoristila sva dodijeljena sredstva“ iz EU fonda za obnovu nakon potresa.
Dvije vijesti, koje je na društvenim mrežama podijelio premijer, odvojene su 34 mjeseca i cijelim nizom događaja. U prosincu te 2020. Hrvatsku je pogodio novi razorni potres čije posljedice još uvijek nisu sanirane – među ostalim, dio ljudi na Baniji i dalje živi u kontejnerima, čekajući obnovu. A s europskim novcem bilo je, pak, nevjerojatnih zapleta i zavrzlama.
Kasnili s pripremama
Od samog starta, država je bila neshvatljivo troma: pripreme za trošenje golemih iznosa europskog novca počele su tek nakon što su sredstva uplaćena u proračun, zbog čega je već na početku 2021. izgubljeno dragocjeno vrijeme. Kad je postalo jasno da do lipnja 2022. (originalnog roka za korištenje EU sredstava) nije moguće potrošiti sav novac, Vlada se našla pred ozbiljnom blamažom.
Premijer se, uobičajeno, pojavio kao spasitelj, dogovorivši s Europskom komisijom produljenje roka za još 12 mjeseci, do lipnja ove godine. Iako se to prezentiralo kao veliki uspjeh, radilo se ustvari o spašavanju od velikog neuspjeha. Danas – gotovo tri godine od isplate prvog predujma, ali i tri resorna ministra kasnije – sav je novac, pohvalili su se iz Vlade, ipak iskorišten.
Treći najveći iznos
Riječ je o impresivnoj cifri i dojmljivom postignuću: iz Fonda solidarnosti Hrvatska je, za oba potresa – zagrebački i petrinjski – dobila na raspolaganje ukupno milijardu i tri milijuna eura, što je treći najveći iznos otkako je Fond, prije dva desetljeća, osnovan (za sanaciju prirodnih katastrofa, što je i svrha ovog Fonda, više su dobile jedino Italija i Njemačka).
Da je stopostotna iskorištenost (pa i preko toga) dojmljiv rezultat govori, pak, sljedeća računica: na zadnji dan prošle godine bilo je iskorišteno 370 milijuna eura, odnosno 37 posto sredstava, objavio je (tada novi, treći po redu) ministar zadužen za obnovu, Branko Bačić. U narednih pet i pol mjeseci trebalo je, dakle, osigurati da se svakog dana, i vikendima i praznicima, potroši 3,8 milijuna eura, da bi se dosegnula puna cifra.
Ili, još više pojednostavljeno. Ove godine je, svakog tjedna, povučen jednak iznos iz Fonda solidarnosti kao u doslovno cijeloj 2021. godini. To je, nema sumnje, dojmljivo ubrzanje.
Tri bitna pitanja
Ipak, ostalo je nekoliko pitanja na koja bi iz Vlade, odnosno Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (koje je nacionalno koordinacijsko tijelo za provedbu Fonda solidarnosti), morali odgovoriti. A najmanje su tri posebno bitna.
Prvo, kako je tempo potrošnje EU novca država uspjela toliko ubrzati da u samo pet i pol mjeseci uhvati korak i iskoristi sva sredstva, iako je resorni ministar još nedavno govorio da bi bilo prehrabro tvrditi da je to moguće. Ako je tome doista pridonio novi zakon, centralizacija poslova obnove u Ministarstvu te pojednostavljena pravila i procedure, onda je jedino logično pitati što se čekalo.
I hoće li se na isti način konačno ubrzati i postupci obnove na privatnoj imovini – ovog vikenda je, primjerice, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević na N1 govorio da je nezadovoljan, kao i ministar, jer je zamjenskih obiteljskih kuća „izgrađeno nula“.
Ne daju podatke
No, da bismo mogli procjenjivati gdje se s Fondom ubrzalo, a gdje je zapelo, potrebni su, prije svega, detaljni podaci. Upravo njih resorno Ministarstvo ne da: iz Bačićevog resora odbili su nam dati precizne podatke o iskorištenosti sredstava po pojedinom sektoru – zasebno za promet, za energetiku, vodoopsrkbu, zatim obrazovanje te zdravstvo – iz kojih bi bilo vidljivo koji je resor dodatno „povukao“ da bi sredstva na kraju bila u cjelosti potrošena.
Tvrde tek da će se to znati nakon što verificiraju troškove. To, međutim, zvuči kao nonsens. Da bi uopće znali koliko su ukupno potrošili, nužno je da znaju koliko su potrošili po pojedinom projektu i/ili pojedinom sektoru. Drugim riječima, Ministarstvo te detaljne podatke zasigurno mora imati, samo što ih ne želi dati.
Zadnja riječ revizora
Na kraju, za finalnu ocjenu je li novac u cjelosti iskorišten i kako, morat ćemo, u najmanju ruku, pričekati završno izvješće i revizore. Vlada ima šest mjeseci da Europskoj komisiji podnese izvještaj u kojem će pravdati izdatke, uz koje ide i mišljenje SAFU-a, agencije koja je imenovana kao revizorsko tijelo koje treba potvrditi kako je država odradila posao i je li novac iskorišten na ispravan način.
Vijest da je novac potrošen mogla bi u konačnici biti jako dobra vijest, ali i još bolja lekcija. Ako smo s milijardu eura imali ovoliko problema, što će tek biti s preostale 24 europske milijarde kojima se Vlada i premijer tako rado hvale?