Nije teško pomisliti kako ne može, jednostavno ne može, luđe od načelnika općine koji u jednoj noći u austrijskom bordelu napravi ceh od 1560 eura i plati ga službenom karticom. Može. Jer, Hrvatska.
Jedan otok, a nas dvoje
I nije jedina na ovom otoku u Šibensko-kninskoj županiji. Na teritoriju Murtera, naime, postoji i općina Tisno. Njen načelnik, Kristijan Jareb, pak, ima nešto višu mjesečnu plaću, 12.414 kuna. Njegova općina ima tri tisuće stanovnika.
Ako je netko pomislio kako nema boljeg i plastičnijeg primjera od jednog otoka, dvije općine, i dva načelnika (od kojih je jedan, hm… egzotično koristio službenu karticu), za potrebu teritorijalnog preustroja Hrvatske – neka razmisli još jednom. Od ukupno 428 općina u zemlji, 37 ih je doista mikro veličine, s manje od po tisuću stanovnika. Dakle, Toni Turčinov još jaše po solidno napučenom području.
Više plaćamo, manje dobijamo
Sve te općine, naravno, imaju svoje načelnike i svoja tijela lokalne samouprave. Prosjek zaposlenih u općinama je, primjerice, 2020. godine bio 14 ljudi. Stoga je s pravom reforma lokalne samouprave jedna od godinama najzazivanijih reformi u hrvatskoj javnosti – malo tko će, pri zdravoj pameti, tvrditi da je ovakva teritorijalna podjela (uz 428 općina i 20 županija, imamo mi još i, nek’ se nađe, 128 gradova) najracionalnija moguća.
Toga su svjesni i u Europskoj komisiji, odakle od ulaske Hrvatske u EU u svojim redovnim izvješćima upozoravaju kako je rascjepkanost javne uprave ozbiljan problem koji rezultira različitom kvalitetom javnih usluga i povećanim troškovima. Ukratko, više plaćamo, a manje dobijamo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na papiru je i austrijski posjet djelovao solidno
U takvim okolnostima savršeno je jasno da je racionalizacija jedinica lokalne samouprave nulta točka bilo kakve ozbiljne reforme. Stoga je, na papiru, i namjera Vlade da financira funkcionalna (dijeljenje nekih javnih usluga, poput zajedničkih vrtića i slično) ili stvarna spajanja općina svakako pozitivna.
Kao i njeni ciljevi – da se do 2026. stvarno spoji najmanje dvadeset, a funkcionalno još najmanje 40 posto općina. No i namjera Tonija Turčinova da ode u Austriju promovirati murterski turizam također je, na papiru, djelovala dosta solidno.
Dobro je, već kasnimo
Prvo, Vlada je u samo nekoliko mjeseci uspjela izgubiti više od cijelog jednog tromjesečja. Naime, u listopadu prošle godine iz Banskih dvora su najavili kako će kriteriji i financijski poticaji za spajane općina biti doneseni u prvom kvartalu 2022. godine. Sad smo već u trećem. Kriteriji će, valjda, konačno biti doneseni prije nego Banski dvori odu na godišnji odmor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, lako za kašnjenje. Stvari, naime, treba nazvati pravim imenom. Kad se tako govori o stvarnom spajanju općina, onda se misli na njihovo ukidanje. I to na njihovo dobrovoljno gašenje. Samoukidanje.
Nema EU tih para
Koliko je realno da se barem 86 općina samoukine? Da se najmanje 86 načelnika i načelnica samoodrekne solidne plaće, službene kartice i ostalih pogodnosti? Da najmanje nekoliko stotina zaposlenika tih općina mirno gledaju ukidanje vlastitih radnih mjesta?
Da se, uostalom, stanovnici minimalno 86 općina odreknu svoje jedinice lokalne samouprave i “utope” je u susjednu, s kojom ih jamačno, veže vjekovni rivalitet? Ima li Vlada tih novaca? Ima li, uopće, tih novaca i Europska unija?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izvjestan podbačaj u 2026.
Željena reforma koja bi trebala ukinuti minimalno 20 posto općina, mogla bi tako ostati prilično beživotno slovo na papiru. Broj onih koji će se samoukinuti mogao bi biti daleko, daleko ispod minimalnog cilja od 86 malih jedinica lokalne samouprave. Čovjek bi se gotovo na to mogao kladiti u mjesečnu plaću.
Izvjesnija je tek jedna stvar – da nitko za eventualni podbačaj 2026. godine neće biti nimalo odgovoran. U to bi se, pak, čovjek već mogao kladiti i u limit na poslovnoj kartici. Ili u, hm… egzotičnu večer negdje u Austriji. U svrhu promocije lokalnog turizma.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada žica općine da se spoje umjesto da napravi ozbiljnu reformu. A samo otočić Murter ima dvije općine i dva načelnika s kreditnim karticama
Samo na Murteru postoje dvije općine, s dva načelnika, sa solidnim plaćama i općinskom upravom
Koliko je realan Vladin plan da se najmanje 86 načelnika i načelnica samoodrekne solidne plaće, službene kartice i ostalih pogodnosti? Da se, uostalom, stanovnici minimalno 86 općina odreknu svoje jedinice lokalne samouprave i “utope” je u susjednu, s kojom ih jamačno, veže vjekovni rivalitet? Ima li Vlada tih novaca? Ima li, uopće, tih novaca i Europska unija?
Nije teško pomisliti kako ne može, jednostavno ne može, luđe od načelnika općine koji u jednoj noći u austrijskom bordelu napravi ceh od 1560 eura i plati ga službenom karticom. Može. Jer, Hrvatska.
Toni Turčinov, načelnik općine Murter-Kornati, koji se “proslavio” austrijskom avanturom, ima, a bogami i dobro koristi, službenu karticu kojom se tereti račun općine. Limit – 20 tisuća kuna. Mjesečno. Općina koju vodi, uz pomoć poslovne kartice i plaće od 9.936 kuna, ima dvije tisuće stanovnika.
Jedan otok, a nas dvoje
I nije jedina na ovom otoku u Šibensko-kninskoj županiji. Na teritoriju Murtera, naime, postoji i općina Tisno. Njen načelnik, Kristijan Jareb, pak, ima nešto višu mjesečnu plaću, 12.414 kuna. Njegova općina ima tri tisuće stanovnika.
Ako je netko pomislio kako nema boljeg i plastičnijeg primjera od jednog otoka, dvije općine, i dva načelnika (od kojih je jedan, hm… egzotično koristio službenu karticu), za potrebu teritorijalnog preustroja Hrvatske – neka razmisli još jednom. Od ukupno 428 općina u zemlji, 37 ih je doista mikro veličine, s manje od po tisuću stanovnika. Dakle, Toni Turčinov još jaše po solidno napučenom području.
Više plaćamo, manje dobijamo
Sve te općine, naravno, imaju svoje načelnike i svoja tijela lokalne samouprave. Prosjek zaposlenih u općinama je, primjerice, 2020. godine bio 14 ljudi. Stoga je s pravom reforma lokalne samouprave jedna od godinama najzazivanijih reformi u hrvatskoj javnosti – malo tko će, pri zdravoj pameti, tvrditi da je ovakva teritorijalna podjela (uz 428 općina i 20 županija, imamo mi još i, nek’ se nađe, 128 gradova) najracionalnija moguća.
Toga su svjesni i u Europskoj komisiji, odakle od ulaske Hrvatske u EU u svojim redovnim izvješćima upozoravaju kako je rascjepkanost javne uprave ozbiljan problem koji rezultira različitom kvalitetom javnih usluga i povećanim troškovima. Ukratko, više plaćamo, a manje dobijamo.
Na papiru je i austrijski posjet djelovao solidno
U takvim okolnostima savršeno je jasno da je racionalizacija jedinica lokalne samouprave nulta točka bilo kakve ozbiljne reforme. Stoga je, na papiru, i namjera Vlade da financira funkcionalna (dijeljenje nekih javnih usluga, poput zajedničkih vrtića i slično) ili stvarna spajanja općina svakako pozitivna.
Kao i njeni ciljevi – da se do 2026. stvarno spoji najmanje dvadeset, a funkcionalno još najmanje 40 posto općina. No i namjera Tonija Turčinova da ode u Austriju promovirati murterski turizam također je, na papiru, djelovala dosta solidno.
Dobro je, već kasnimo
Prvo, Vlada je u samo nekoliko mjeseci uspjela izgubiti više od cijelog jednog tromjesečja. Naime, u listopadu prošle godine iz Banskih dvora su najavili kako će kriteriji i financijski poticaji za spajane općina biti doneseni u prvom kvartalu 2022. godine. Sad smo već u trećem. Kriteriji će, valjda, konačno biti doneseni prije nego Banski dvori odu na godišnji odmor.
No, lako za kašnjenje. Stvari, naime, treba nazvati pravim imenom. Kad se tako govori o stvarnom spajanju općina, onda se misli na njihovo ukidanje. I to na njihovo dobrovoljno gašenje. Samoukidanje.
Nema EU tih para
Koliko je realno da se barem 86 općina samoukine? Da se najmanje 86 načelnika i načelnica samoodrekne solidne plaće, službene kartice i ostalih pogodnosti? Da najmanje nekoliko stotina zaposlenika tih općina mirno gledaju ukidanje vlastitih radnih mjesta?
Da se, uostalom, stanovnici minimalno 86 općina odreknu svoje jedinice lokalne samouprave i “utope” je u susjednu, s kojom ih jamačno, veže vjekovni rivalitet? Ima li Vlada tih novaca? Ima li, uopće, tih novaca i Europska unija?
Izvjestan podbačaj u 2026.
Željena reforma koja bi trebala ukinuti minimalno 20 posto općina, mogla bi tako ostati prilično beživotno slovo na papiru. Broj onih koji će se samoukinuti mogao bi biti daleko, daleko ispod minimalnog cilja od 86 malih jedinica lokalne samouprave. Čovjek bi se gotovo na to mogao kladiti u mjesečnu plaću.
Izvjesnija je tek jedna stvar – da nitko za eventualni podbačaj 2026. godine neće biti nimalo odgovoran. U to bi se, pak, čovjek već mogao kladiti i u limit na poslovnoj kartici. Ili u, hm… egzotičnu večer negdje u Austriji. U svrhu promocije lokalnog turizma.