Vlada još uvijek nije objavila cjeloviti Plan oporavka i otpornosti, već njegov sažetak na oko 80 stranica, tako da zainteresirana javnosti i dalje ne može vidjeti na što se točno planira potrošiti više od 6 milijardi eura koja će Hrvatska u sljedećih nekoliko godina moći dobiti od Europske unije.
Iz dijelova dokumenta koji su nedavno izašli u javnost, bilo je vidljivo da je glavnina novca za oporavak namijenjena projektima javnog sektora, što je, naravno, izazvalo ogorčenje među poduzetnicima.
Vlada ne želi da znamo na što će se trošiti novac
Novac koji bi trebao služiti oporavku ekonomije, nakon pandemije koronavirusa, usmjeren je u državne projekte od kojih su neki ležali u ladicama i po dva desetljeća, pa i ne čudi da Vlada nije zainteresirana objaviti cjeloviti dokument.
Neće se provesti ni javna rasprava, pa mnogi zainteresirani, poput poduzetničkih udruga, neće biti u prilici službenim kanalima dati svoje primjedbe već mogu samo sa strane gledati što je Plenkovićeva vlada odlučila napraviti s oko 50 milijardi kuna koje su mogle biti prekretnica za razvoj trome i zaostale hrvatske ekonomije.
Pod ‘gospodarstvom’ gradnja pruga i kanalizacija
Iako u sažetku Plana stoji da više od polovice novca ide u “gospodarstvo”, kada se malo pažljivije pogledaju programi, jasno je da će dobar dio toga otići u javni sektor. Tako se u “gospodarstvo” ubraja obnova i granja željezničkih pruga, vodovoda, kanalizacije, nabava teretnih vagona (valjda za propali HŽ Cargo), sanacija odlagališta otpada i slično.
Iako vjerojatno nitko nema ništa protiv gradnje vodovoda, kanalizacije i obnova pruga, pitanje je kakve to sve ima veze s oporavkom gospodarstva nakon pandemije. Radi se o projektima koji su trebali, ili bi trebali biti financirani redovnim sredstvima. Tko i odakle bi financirao te projekte da pandemije nije ni bilo?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Postoji opasnost da uopće ne iskoristimo sredstva
Problem kod infrastrukturnih projekata jest i to što je za njih uglavnom potrebna opsežna dokumentacija – projekti, dozvole, odobrenja – a za njeno ishođenje u Hrvatskoj su nerijetko potrebne godine.
Novac iz Plana oporavka treba potrošiti do 2026. godine, pa postoji opasnost da projekti ne budu na vrijeme realizirani i da novac na kraju propadne, a trošak padne na teret isključivo hrvatskih poreznih obveznika.
S druge strane, ovo je mogla biti velika prilika za transformaciju hrvatske ekonomije, koja je najtromija od svih zemalja s kojima dijelimo sličnu prošlost, poput Češke, Slovačke, Poljske ili Rumunjske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo je bila prilika da se odmaknemo od turizma
Čak su i poruke iz EU išle u smjeru da aktivacija privatnih ulaganja treba biti u središtu Programa oporavka, jer osim tromosti, hrvatska ima problema i s diverzifikacijom ekonomije, odnosno prevelikom ovisnošću o turizmu, koji na neki način istiskuje sve ostale grane.
Zato smo uostalom i najviše stradali u ovoj pandemiji koja je zaustavila putovanja, turističke tokove, i srušila BDP za više od 8 posto, što je pad veći čak i od onog za vrijeme globalne financijske krize prije više od desetljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vladin revolucionarni plan ukratko: Novcem za oporavak ekonomije planiraju graditi kanalizaciju
Milijarde za oporavak mogle su biti prekretnica za razvoj trome i zaostale hrvatske ekonomije
Novac koji bi trebao služiti oporavku ekonomije, nakon pandemije koronavirusa, usmjeren je u državne projekte od kojih su neki ležali u ladicama i po dva desetljeća, pa i ne čudi da Vlada nije zainteresirana objaviti cjeloviti dokument
Vlada još uvijek nije objavila cjeloviti Plan oporavka i otpornosti, već njegov sažetak na oko 80 stranica, tako da zainteresirana javnosti i dalje ne može vidjeti na što se točno planira potrošiti više od 6 milijardi eura koja će Hrvatska u sljedećih nekoliko godina moći dobiti od Europske unije.
Iz dijelova dokumenta koji su nedavno izašli u javnost, bilo je vidljivo da je glavnina novca za oporavak namijenjena projektima javnog sektora, što je, naravno, izazvalo ogorčenje među poduzetnicima.
Vlada ne želi da znamo na što će se trošiti novac
Novac koji bi trebao služiti oporavku ekonomije, nakon pandemije koronavirusa, usmjeren je u državne projekte od kojih su neki ležali u ladicama i po dva desetljeća, pa i ne čudi da Vlada nije zainteresirana objaviti cjeloviti dokument.
Neće se provesti ni javna rasprava, pa mnogi zainteresirani, poput poduzetničkih udruga, neće biti u prilici službenim kanalima dati svoje primjedbe već mogu samo sa strane gledati što je Plenkovićeva vlada odlučila napraviti s oko 50 milijardi kuna koje su mogle biti prekretnica za razvoj trome i zaostale hrvatske ekonomije.
Pod ‘gospodarstvom’ gradnja pruga i kanalizacija
Iako u sažetku Plana stoji da više od polovice novca ide u “gospodarstvo”, kada se malo pažljivije pogledaju programi, jasno je da će dobar dio toga otići u javni sektor. Tako se u “gospodarstvo” ubraja obnova i granja željezničkih pruga, vodovoda, kanalizacije, nabava teretnih vagona (valjda za propali HŽ Cargo), sanacija odlagališta otpada i slično.
Iako vjerojatno nitko nema ništa protiv gradnje vodovoda, kanalizacije i obnova pruga, pitanje je kakve to sve ima veze s oporavkom gospodarstva nakon pandemije. Radi se o projektima koji su trebali, ili bi trebali biti financirani redovnim sredstvima. Tko i odakle bi financirao te projekte da pandemije nije ni bilo?
Postoji opasnost da uopće ne iskoristimo sredstva
Problem kod infrastrukturnih projekata jest i to što je za njih uglavnom potrebna opsežna dokumentacija – projekti, dozvole, odobrenja – a za njeno ishođenje u Hrvatskoj su nerijetko potrebne godine.
Novac iz Plana oporavka treba potrošiti do 2026. godine, pa postoji opasnost da projekti ne budu na vrijeme realizirani i da novac na kraju propadne, a trošak padne na teret isključivo hrvatskih poreznih obveznika.
S druge strane, ovo je mogla biti velika prilika za transformaciju hrvatske ekonomije, koja je najtromija od svih zemalja s kojima dijelimo sličnu prošlost, poput Češke, Slovačke, Poljske ili Rumunjske.
Ovo je bila prilika da se odmaknemo od turizma
Čak su i poruke iz EU išle u smjeru da aktivacija privatnih ulaganja treba biti u središtu Programa oporavka, jer osim tromosti, hrvatska ima problema i s diverzifikacijom ekonomije, odnosno prevelikom ovisnošću o turizmu, koji na neki način istiskuje sve ostale grane.
Zato smo uostalom i najviše stradali u ovoj pandemiji koja je zaustavila putovanja, turističke tokove, i srušila BDP za više od 8 posto, što je pad veći čak i od onog za vrijeme globalne financijske krize prije više od desetljeća.