Vodeći analitičari imaju sumorne prognoze. 'Što će biti s Rusijom za deset godina? Teško će opstati u ovim granicama'

Velika mogućnost za izbijanje nemira

Amerikanac se slaže s analizom ruskog kolege prema kojoj će se, u slučaju kolapsa vlasti, u borbu za Kremlj uključiti ekstremni nacionalisti. No, Motly vjeruje da će se toj struji suprotstaviti autoritarni konzervativci koji već kontroliraju dio sustava, te da će ta strana oživjeti poludemokratski pokret posvećen okončanju rata i reformi Rusije. Bez obzira na to tko će pobijediti, jasno je kako će borba za vlast onemogućiti ulaganje ozbiljnijih napora u nastavak rata.

Posrtanje režima u kombinaciji s gospodarstvom koje ne funkcionira potaknut će nezadovoljne Ruse da izađu na ulice, ali i potaknuti neke od neruskih političkih jedinica koje čine Rusku Federaciju da zatraže veću autonomiju. Vodeći kandidati za takav potez su Tatarstan, Baškortostan, Čečenija, Dagestan i Saha/Jakutija. “Ako Rusija preživi ovo previranje, vjerojatno će postati satelitska država pod sveobuhvatnim utjecajem Kine. Ako se ne dogodi, karta Euroazije uskoro bi mogla pretrpjeti drastične promjene”, vjeruje Motly.

Kolapsi carstava su povijesna realnost

S obzirom na veličinu Rusije, dugu povijest nemira u udaljenim regijama i veliki broj neruskih etničkih zajednica, jedan scenarij koji zaslužuje razmatranje jest i onaj koji uključuje popuštanje centralizirane kontrole te raspad Federacije. Analitičar ukazuje na to da postoji bogata povijest kolapsa naoko moćnih država nakon izgubljenih ratova, revolucija, ekonomskih kriza i drugih epohalnih događaja.

Početak kraja Napoleonova paneuropskog carstva bio je katastrofalni pohod na Moskvu. Godine 1918., nakon poraza u Prvom svjetskom ratu, propala su čak četiri carstva: Osmansko, Austro-Ugarsko, Njemačko i Rusko. Naravno, većina građana Ruske Federacije ne želi raspad svoje zemlje, ali to nije željela ni većina sovjetskih građana 1991., pa SSSR ipak više ne postoji.

Rusija je krhkija nego što se čini

Putinova Rusija pati od mnoštva napetosti koje jačaju kroz međusobnu interakciju, zbog kojih je država daleko krhkija nego što se čini na prvi pogled. Dakako, na čelu liste problema jest mogući ili čak vjerojatni vojni, moralni i ekonomski poraz u ukrajinskom ratu. No, tu su i problemi nastali prije invazije na Ukrajinu.

To su redom: neučinkovitost Putinova hipercentraliziranog političkog sustava; slom njegova mačo kulta ličnosti dok se suočava s porazom, bolešću i sve uočljivijom starošću; ozbiljno loše upravljanje ruskim državnim gospodarstvom koje se bazira na eksploataciji nafte i plina; nesputana korupcija koja prodire u sve pore društva; te ranije spomenute velike etničke i regionalne podjele. Iako danas malo tko želi raspad Rusije, nije previše teško zamisliti scenarij u kojem će rastuća politička, gospodarska i društvena nestabilnost u jednom trenutku natjerati sastavne jedinice Rusije da potraže sigurnost u neovisnosti.

I ako RF opstane, problemi ostaju

Kada je šef ukrajinske obavještajne službe Kirilo Budanov ranije ovog tjedna proslavio rođendan s tortom na kojoj je prikazana Rusija razrezana na nekoliko dijelova, bilo je to epsko trolanje neprijatelja. Ali ideja iza slike na glazuri uopće se ne čini tako nategnutom. Ako se uvjeti u Rusiji nastave pogoršavati, prije ili kasnije pojavit će se okidač koji će sustav gurnuti prema kolapsu.

Neuspjeli rat s Ukrajinom, koji je razotkrio slabost Putina i njegove države, vrlo bi lako mogao biti iskra koja će zapaliti istrošene ruske institucije. Naravno, Rusija bi mogla prebroditi trenutnu krizu i preživjeti u sadašnjem obliku, bilo pod Putinom ili njegovim nasljednikom. I ako opstane, ruska država bit će jako oslabljena, a svi će strukturni problemi s kojima se suočava danas ostati, ili čak nabujati.

Kissinger se boji građanskog rata u Rusiji

Ako do raspada dođe, ključno je pitanje bi li to podrazumijevalo izbijanje građanskog rata? Povjesničarka Marlene Laruelle, ravnateljica Instituta za europske, ruske i euroazijske studije Sveučilišta George Washington, uvjerena je kako je to realna mogućnost. “Kolaps bi izazvao nekoliko građanskih ratova”, rekla je, objasnivši kako smatra da bi se “nove države počele boriti jedna s drugom oko granica i imovine.” Uz to, moskovske elite “reagirale bi nasiljem na svaki znak secesionizma”.

Još veću težinu ima mišljenje bivšeg američkog državnog tajnika Henryja Kissingera, koji je imao prste u uništavanju SSSR-a. Kissinger je ustvrdio da bi “raspad Rusije ili uništavanje njezine sposobnosti za stratešku politiku moglo pretvoriti njezin teritorij u sporni vakuum.” Različite skupine mogle bi se okrenuti jedna protiv druge i nasilno se sukobiti, dok bi vanjske sile mogle agresivno istaknuti svoje teritorijalne i druge zahtjeve, kazao je Kissinger, ne preciziravši koja bi to strana sila po njegovom mišljenju mogla posegnuti za ruskim teritorijem.

“Sve ove opasnosti usložnjava prisutnost arsenala od više tisuća komada nuklearnog oružja”, dodao je Kissinger. Najbolji način djelovanja bio bi izbjeći da se Rusiju kroz rat učini “impotentnom”. Umjesto toga, potrebno je uključiti Rusiju u “mirovni proces”, savjetovao je prekaljeni američki strateg, koji je u ovom slučaju propustio iznijeti detalje svog mirovnog plana.

Kako se zaštititi od kolapsa?

Razvoj događaja nakon eventualnog raspada Ruske Federacije grana se u toliko scenarija da ih je nemoguće pokriti sve u jednom tekstu. Hoće li ostaci ostataka Rusije u nekom trenutku pokušati vratiti secesionističke države? Ili će ruske snage biti toliko oslabljene porazom u Rusiji da neće biti u stanju otvarati nove frontove?

Hoće li međusobno zaratiti nove, neruske državice na Sjevernom Kavkazu i drugdje? Ili će činjenica da ne-Rusi imaju definirane granice, postojeće regionalne vlade i obilne ekonomske resurse (koje sada iscrpljuje Moskva) omogućiti izbjegavanje lokalnih sukoba? Tko će se dokopati ruskog nuklearnog arsenala i kako će ga koristiti? Previše je različitih mogućnosti.

Umjesto da razrađuje svaki scenariji, Motly predlaže korake koji ruskim susjedima mogu pomoći u slučaju većine nabrojanih ishoda. Zemlje duž ruske granice – od baltičkih država do središnje Azije – bit će, ako uspiju ostati stabilne i formirati sanitarni kordon, ključne za obuzdavanje bilo kakve nestabilnosti koja se dogodi unutar Rusije.

One će također biti ključne za pružanje pomoći eventualnim novim neovisnim državama, nasljednicama Ruske Federacije, da se stabiliziraju i ponašaju umjereno. Gledano iz tog kuta, stalna i snažna potpora Zapada Ukrajini, kao i ključnim ruskim susjedima, poput Kazahstana, najbolje je jamstvo da će naknadni potresi biti minimizirani ako Putinov imperij dođe kraju.

Analitičari smatraju da se Rusija klima

U kontekstu ove teme vrlo je zanimljivo spomenuti istraživanje koje je među stručnjacima za međunarodne odnose proveo Atlantic Council, poznati think tank koji se bavi geopolitikom. Prema rezultatima ankete na koju je odgovorilo 167 analitičara, prilično je vjerojatno da će Rusija do 2033. godine postati propala država, ili da će se čak raspasti. Tako misli 46 posto anketiranih.

U zasebnom pitanju, još 40 posto stručnjaka istaknulo je Rusiju kao zemlju koja bi se mogla raspasti zbog razloga među kojima se nalaze “revolucija, građanski rat ili politička dezintegracija raspad” tijekom tog razdoblja. Vrijedi pojasniti da sintagma propala država označava državu koja više nije u stanju održavati suverenu vlast nad svojom teritorijem i pružati elementarnu fizičku sigurnost i javne usluge svojim građanima, na što se obično nadovezuje kolaps ekonomije te široko rasprostranjena korupcija i kriminal.

Rezultate istraživanja pojasnio je Peter Engelke, zamjenik ravnatelja Atlantic Councila. “Rat u Ukrajini jasno je naglasio mogućnost unutarnjih problema za Rusiju, ako i mogućnost da će sukob ostvariti efekt bumeranga ne samo za rusko vodstvo, već i za državu u cjelini”, kazao je. Anketa je pokazala i kako većina analitičara ne vjeruje da će u idućem desetljeću doći do otvorenog sukoba Rusije i NATO saveza.