Vojni analitičar i bivši pilot secira sve probleme koje bi donijelo proglašenje no-fly zone nad Ukrajinom
Čak i bez nuklearki i političkog konteksta, ruska protuzračna obrana nije za podcjenjivanje
Zbog čega nije realno očekivati uspostavu zone zabrane leta iznad Ukrajine? NATO se oglušio na već nekoliko puta javno upućen zahtjev ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog.
Dosad poznate zabrane letenje u nekim zemljama događale su se po odluci Vijeća sigurnost UN-a kao što je bilo u Iraku ili Bosni i Hercegovini.
U slučaju Ukrajine nije potrebna odluka Vijeća sigurnosti jer je to zahtjev zemlje domaćina. Međutim i pored legalnosti uspostave zone zabrane letenje u zračnom prostoru Ukrajine to bi bio izravan sukob NATO članica i Rusije. Uspješno provođenje ovakve operacije bilo bi upitno i bez prijetnje upotrebom nuklearnog oružja iz ruskog arsenala.
Sve baze u dometu ruskih projektila
Većina NATO zrakoplovne infrastrukture rađena je za potrebe Hladnog rata. Iako su izgrađene neka značajne baze u Poljskoj i Rumunjskoj, to nije ni izdaleka dovoljno za organizaciju i sprovođenje krupnih operacija kao što bi bila implementacija zabrane zone letenja.
Sve te baze, uključujući i nacionalnu infrastrukturu koja se stavlja na raspolaganje NATO savezu, nalaze se u dometu ruskih taktičkih projektila zemlja-zemlja kao sto je 9K720 Iskander ili starijeg raketnog sistema R-400 Oka. Iskander gađa s preciznošću od 5-7 metara na daljinu od 500 kilometara. Oka ima isti domet s manjom preciznošću. Pogađa cilj s vjerojatnošću greške do 150 m. Oba raketna sustava mogu nositi nuklearne i klasične bojeve glave uključujući i kontejner s kazetnom municijom.
Kakvi bi bili Patrioti pod salvom projektila?
Dakle i prije nego bi poletjeli prema Ukrajini, NATO lovci mogli bi se naći na udaru snaga Vojske Ruske Federacije. Treba imati na umu da bi operativna osnovica ruske vojske za uzvratni udar raketnim sustavima zemlja-zemlja bila vrlo široka. Pored ruskog teritorija, Bjelorusija, Pridnjestrovlje koje je u Moldaviji i gdje ruska vojska i dalje drži svoj snage, te Kalinjingrad, ruska enklava smještena između Poljske i Latvije, mogle bi biti terarij za ruski protuudar.
Postoji mogućnost obrane od napada raketama zemlja-zemlja. Kao i za vrijeme Zaljevskog rata za tu svrhu bi mogao poslužiti američki sustav MIM-104 Patriot. Tada se pokazao vrlo uspješan s vjerojatnošću uništenja od fantastičnih 97%. Dok je Saddam Hussein svoje rakete zemlja-zemlja Scud lansirao pojedinačno, Rusi bi sigurno lansirali salvu raketa i to iz različitih pravaca. Bi li i u tom slučaju Patriot bio tako efikasan nitko ne može potvrditi.
Sustavi PZO bi bili vrlo efikasni
Da bi se implementirala zona zabrane letenja u zračnom prostoru iznad Ukrajine potrebno je ostvariti premoć u zračnom prostoru. Ona se ostvaruje napadnim djelovanjem po neprijateljskoj infrastrukturi, sustavu protuzračne obrane i po ciljevima u zračnom prostoru. To znači da bi NATO trebao izvršiti udare po aerodromima i sustavima PZO koji se nalaze na teritoriji Rusije. A to znači rat između država članica NATO-a na jednoj i Rusije i Bjelorusije na drugoj strani.
Bez neutralizacije ruske PZO, NATO lovački zrakoplovi bili bi stalno na nišanu ruskih protuzrakoplovnih sustava Buk, S-300 i S-400. Koliko god se kopnena vojska pokazala vrlo trapavom, a rusko ratno zrakoplovstvo vrlo neuvjerljivim, sustavi PZO obje strane su bili vrlo efikasni. Za borbu protiv ciljeva u zraku na srednjim i velikim visinama, ruska i ukrajinska vojska koriste sustave iz sovjetske ere, s tim što Rusi još imaju i moderniji PZO sustav S-400.
Ometanje djelovanja PZO vrlo je kompleksna operacija. Sastoji se od aktivnih i pasivnih mjera što uključuje i posebne zrakoplove za ometanje i protuelektronsko djelovanje. Ipak, najdjelotvorniji i primarni način neutraliziranja neprijateljske PZO jest uništenje samih sustava. Međutim, kako se PZO sustavi nalaze na terariji drugih država, to bi značilo i napad na te države.
Ono kad baš precizan pogodak i nije tako bitan
E, sad dolazimo do ruske vojne avijacije. Ona je u svakom slučaju inferiorna u odnosu na NATO saveznike, ruski piloti jedva naguraju 100 sati godišnje. Obuka je neredovna i taktički zastarjela. Međutim, i kao takvi predstavljaju ozbiljnu prijetnju.
NATO, prije svega Amerikanci, raspolažu sa, za radare nevidljivim lovcima , F-35 Lightning II i F-22 Raptor. Za baziranje F-22 u Europi ne postoji pripremljena infrastruktura. Dakle, sve bi se moralo dovlačiti iz SAD. Najsuvremeniji „stealth“ višenamjenski zrakoplov koji je na raspolaganju NATO zapovjedništvu je F-35. Lightning II vjerojatno je dorastao zadatku izvođenja takvih operacija. Međutim, broj raspoloživih zrakoplova je ograničen. Također prateća avijacija kao što su tankeri za punjenje u zraku ili AWACS-i našli bi se na udaru ruske i lovačke avijacije, te protuzračne obrane velikog dometa.
Svi se sjećamo video snimki „pametnih“ bombi koje precizno razaraju armirano-betonska skloništa za avione u Iraku ili Srbiji. Za razliku od NATO-a Rusi primjenjuju sasvim drugu taktiku napada. Njihova doktrina predviđa da se, u slučaju sukoba s NATO, za neutralizaciju neprijateljski zrakoplovnih baza koriste taktičke nuklearne bombe! Precizan pogodak i nije tako potreban.