Vojni analitičar: Kleptokracija i korupcija su razlozi zbog kojih se raspao mit o ruskom vojnom stroju

Napredovanje puževim korakom

Crvena armija je prije osamdeset godina forsirala najveće europske rijeke Volgu, Don, Dnjepar i Dunav. Danas Putinova soldateska ne uspijeva postaviti pontonski most preko rijeke Severski Donjeck, desne pritoke Dona.

Nakon poraza kod Kijeva, svi su očekivali da će moćne ruske oklopne divizije, uz podršku najbrojnije i “najmoćnije” artiljerije na svijetu naprosto pregaziti ukrajinske branitelje Donbasa. Oklopno-mehanizirane snage, projektirane za dnevne prodore do stotinu kilometara, na idealnom ravničarskom zemljištu istočne Ukrajine jedva napreduju dva kilometra na dan.

Supervojnici i cirkuske atrakcije

A tek ruski padobranci i specnaz, pokazni primjer ruske izdržljivosti i individualne nadmoći supervojnika odjednom su postali nevidljivi. Mišićavi momci, koji lome cigle i crjepove, bacaju se ispod tenka u pokretu i skaču kroz vatrene obruče kao da su se našli u pogrešnom filmu. Većina njihovih operacija oko Kijeva završila katastrofalno.

Lovački avioni iz serije Suhoj Su-27 na zrakoplovnim priredbama oduzimaju dah izvodeći u zraku manevre Kobra ili Pugačov. Takve akrobatske sposobnosti oduševljavale su gledateljstvo, pa i pisca ovih redaka. Međutim, sa stajališta taktičke primjene, u borbi dvadeset prvog stoljeća, takva tip cirkuske izvedba pokazao se potpuno bezvrijedan.

GPS sa selotejpom

Stvarno stanje ruske avijacije potvrđuje snimak iz cockpita Su-34. Na vrhu table s instrumentima, aviona od preko 40 milijuna dolara, pričvršćen ljepljivom trakom, nalazi se Garmin GPS uređaj kojeg inače koristi sportska avijacija. Ujedno, to je očit dokaz tehnološke inferiornosti ruskog satelitskog navigacijskog sustava GLONASS -a u odnosu na američki GPS.

Čak se i na ruskoj državnoj televiziji, najvećem i najmoćnijem agitpropovskom aparatu Putinovog režima čuju , za sad još usamljene, kritike na ostvarene rezultate i način izvođenja “specijalne vojne operacije”. Već od ranije, utjecajni ruski vojni blogeri, koji su do skora slavili moć ruskog oružja, počinju iznositi neugodne činjenice o ratu u Ukrajini.

Odgovor je – korupcija

Neučinkovitošću ruskog ratnog stroja ništa manje nisu iznenađeni i NATO obavještajni eksperti i vojni analitičari. Još uvijek pokušavaju dokučiti zakonitosti koje perpetuiraju nemoći ruske oružane sile za efikasnija vođenje ofenzivnih operacija. Koja to nepoznanica nedostaje u formuli borbene moći Vojske Ruske Federacije?

Međutim, odgovor je vrlo jednostavan. Kakva država, takva i vojska. Rusija je država gdje je na vlasti kleptokracija. Zakonom je zabranjeno kritičko mišljenje, a opozicija postoji u zatvoru ili u izgnanstvu. Nakon raspada SSSR-a društvene vrijednosti građene su na poluistinama, lažima i mitovima. U takvom društvu dominira negativna selekcija za bilo kakvo napredovanje u državnoj administraciji a samim tim i u vojsci.

Nešto za doma

Poznata izreka zrakoplovaca iz sovjetskog vremena “уходя с аэродрома не забудь чего для дома”, u prijevodu “odlazeći s aerodroma ne zaboravite nešto za doma”, u ruskoj vojsci vrijedi i dalje. U mentalitetu te vojske je da se krade sve što može biti od koristi.

Nema veze radi li se o 98 postotnom alkoholu iz borbenih aviona koji služi za zaleđivanje vjetrobranskog stakla pilotske kabine, gorivu, mazivu ili pneumaticima s nekog vojnog vozila koji su upotrebljivi na građevinskim strojevima. Malo se izvuče antifriza za doma. To sto se motori borbene tehnike preko zime smrznu, manje je važno.

Antikorupcijske kampanje bez uspjeha

Demokratske promjene nisu promijenile mentalitet mažnjavanja. Čak obrnuto. Lopovluk unutar vojske doživio je neslućene razmjere. Nakon pada Berlinskog zida devedesetih godina prošlog stoljeća, tijekom povlačenja sovjetskih snaga, na putu iz bivše Istočne Njemačke prema Rusiji nestalo je šezdeset tisuća tona streljiva! Normalno, takve operacije nisu provodili zastavnici nego maršali i generali. Naše dečke, koji su devedesetih išli u nabavu u Rusiju, dočekivali su vojnici, a ne neki civilni trgovci.

Bilo je nekoliko pokušaja antikorupcijskih kampanja u Vojsci Ruske Federacije, ali očito bez uspjeha. Generali su i dalje kontrolirali logistiku i nabavu vojske i policije gdje je korupcija cvjetala. Prema predsjedničkom dekretu objavljenom 8. veljače 2019. godine smijenjen je načelnik Uprave za sprječavanje korupcije u moskovskim policijskim snagama. Međutim, bez bitnog utjecaja na sustav.

Nijemci napadaju, ali nema streljiva bez naloga odozgo

Ruska vojska je i dalje zasnovana na slijepoj poslušnosti i izostanku bilo kakve inicijative. Poznati su primjeri s početka Drugog svjetskog rata. Iako su Nijemci napali, neki oficiri NKVD-a branili su raspodjelu streljiva jer nisu dobili naredbu s više razine. I danas veoma mali broj ljudi ima pravo donošenja odluka, dok podređeni samo izvršavaju zapovjedi s vrha. U takvom sistemu kritika je nedopustiva.

General Anatolij Sitnov, kritizirao je Vladu, rekavši da premalo troši na novo naoružanje i da će ruske konvencionalne snage za deset godina beznadno zaostati za drugim vojskama. Po hitnom postupku napustio je dužnost. Bolno je bio u pravu. Nitko se nije javno usudio priznati, sve do masovnih gubitaka u Ukrajini, da je sami koncept dizajna ruskih tenkova pogrešan.

Vojska tek kao kulisa za macho-Putina

Vojne vježbe su korištene više kao show room na otvorenom netko za provjeru stvarne razine uvježbanosti i spremnosti vojnog sustava. Bilo je važnije da predsjednik Vladimir Putin, u pilotskom kombinezonu, leti Su-34 nego da se uvježbava zajedničko djelovanje s kopnenim snagama. Vojska je bila dio izgradnje Putinovog macho izgleda.

Iako je tehnološki zaostajao najmanje deset godina za Zapadom, Sovjetski savez je imao zaokružen asortiman vojne proizvodnje. Rusija ni približno nije uspjela osigurati supstituciju izgubljenih tehnologija. Međutim, ruska propaganda je i dalje širila miti o superiornosti ruskog vojnoindustrijskog kompleksa. Rat s Ukrajinom pokazao je pravo stanje. Po Rusiji se skupljaju dobrovoljni prilozi za nabavu komercijalnih dronova, uređaja za noćno gledanje i zaštitnih prsluka koji nedostaju ruskoj pješadiji.

Korupcija (bila) i težak problem ukrajinske vojske

Ukrajinski državni aparat nije ništa manje korumpiran od ruskog. Gotovo cijela obrambeno sigurnosna i politička struktura bila je prožeta suradnicima ruske tajne službe FSB. Ukrajinski političari, vodeni pohlepom, godinama su uz pomoć ruskih službi, rasprodavali naoružanje i borbenu tehniku.

Kad je Rusija 2014. okupirala Donjeck i Lugansk, Vojska Ukrajine nije imala dovoljno streljiva za Kalašnjikove, a većina avijacije bila je prizemljena. Godinama su zanemarivali obrambene sposobnosti Vojske Ukrajine. Većina ukrajinskih generala, pred početak rata, imala je tipičan sovjetski izgled.

Profesionalizacija u zadnjih osam godina

Koji je onda razlog dosadašnjoj uspješnoj obrani od napada moćnijeg agresora? Nakon 2014. godine Britanci i Amerikanci proveli su opsežnu obuku srednjeg i nižeg zapovjednog kadra. Samo su britanski instruktori obučili 22.000 ukrajinskih vojnika. Vojska je profesionalizirana. Osnovan je teritorijalan obrana.

Suprotno od sovjetskog pristupa, poticana je inicijativa i samostalno donošenje odluka na nižoj zapovjednoj razini. Vršena je taktička obuka u gotovo stvarnim uvjetima. Takav pristup znatno je povećao iskoristivost i efikasnost jedinica Vojske Ukrajine.

Na čelu vojske, godinu dana pred početak rata, postavljen je general Valerij Fedorović Zaužnji. Prekaljeni borac iz bitaka u Donbasu, predstavlja potpuni odmak od sovjetskog modela oficira. Njegova uočljiva karakteristika je racionalno korištenje raspoloživih snaga.

Malo okupacije, malo bijele tehnike

I na kraju, nedvojben motiv Ukrajinaca za obranu od agresije je definitivno kvalitativni čimbenik koji doprinosi uspješnoj obrani. Iako u prosjeku dnevno gine oko stotinu ukrajinskih boraca, zapovjedništvo u Kijevu nema problema s popunom ljudstva. Oružje je limitirajući faktor. Većinu izbjeglica iz Ukrajine uočljivo čine žene, djeca i starije osobe. Vojno sposobni muškarci ili ne napuštaju zemlju ili se vraćaju u Ukrajinu kad smjeste obitelji.

Na drugoj pak strani ruski vojnici bas i nemaju neki motiv izlagati se pretjeranom riziku. Ako ruski ministar obrane, armijski general Sergej Kuzugetovc Šojgu, kao državni činovnik, može živjeti u vili od dvadesetak soba zbog čega bi se obični vojnik, uz državni posao koji već obavlja, odrekao sitne dodatne dobiti. Malo okupacije, malo bijele tehnike.

Ruski vojnici, dok su još bili u zoni borbenih djelovanja oko Kijeva, dobivali su telefonske narudžbe što trebaju donijeti doma. Da ne bude zabune, i kod nas se u ratu masovno pljačkalo, ali to nije radio prvi borbeni ešalon. Time su se bavili navijači iz pozadine. Doduše vrlo ozbiljno i temeljito.

Promjene u ruskoj vojsci – tek poslije Putina

Dakle, Vojska Ruske Federacije i dalje može računati na nerazmjernu premoć u oružju i streljivu. Kvalitativne promjene, unutar agresorske armije, ne mogu se očekivati dok traju borbena djelovanja.

To nikako ne znači da ruska vojska nema u svojim redovima briljantnih pojedinaca. Međutim, cijelo okruženje, po principu negativne selekcije, je nepropusno za sposobnije. Kvalitativne promjene, unutar ruskog obrambenog i sigurnosnog sustava mogu se dogoditi, ako ikada do njih dođe, u nekom post Putinovskom vremenu.