Na krajnjem istočnom dijelu fronta, u Donbasu, situacija se ne razvija u korist ukrajinskih branitelja. Vojska Ruske Federacije otpočela je žestoke koncentrične napade u cilju odsijecanja najistočnijeg dijela donbaske izbočine. Sinkronizirani napadi počeli su sa sjeverne, istočne i južne strane izbočine.
Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja postavljanja pontonskih mostova na rijeci Siverskij Donets, ruska vojska uspostavila je mostobran na desnoj obali, istočno od grada Limana. Na tom mjestu ozbiljno je načeta sjeverna crta obrane. Iako su ukrajinski topnici, dan ranije, doslovno razvalili ruske snage prilikom pokušaja nasilnog prelaska rijeke nizvodno, kod sela Bilohorivka, Rusi su uspjeli s probojem oko 20 kilometar uzvodno.
Već osam godina na prvoj liniji
Istovremeno, Severodonetsk, najistureniji slobodan ukrajinski grad na istoku napadnut je s polukružne osnovice. Ovaj grad nalazi se na prvoj liniji fronta još od 2014. godine.
Tijekom proruskih nemira, ruski separatisti zauzeli su grad krajem svibnja 2014. Grad ponovo dolazi pod kontrolu legalnih vlasti iz Kijeva 22. srpnja 2014. godine. Nacionalna garda i ukrajinska vojska vodile su još nekoliko dana teške borbe oko grada. Od prvog dana ruske agresije 2022. godine Severodonetsk, sa svojih preko 100.000 stanovnika, našao se na prvoj crti obrane od ruske agresije.
Čudo je da se Severodonetsk uspio održati do sada
Očito da ruska vojska nije u stanju zauzeti grad u izravnoj borbi nego ga pokušava izolirati od ostatka slobodnog teritorija. Nedavno zauzeti grad Popasna, na južnom krilu obrane izbočine, ruska vojska koristi kao operativnu osnovicu za dalje prodore prema sjeveru i sjeveroistoku. Cilj im je spajanje sa snagama napadača na sjeveru.
Iskreno govoreći, pravo je čudo da se Severodonetsk uspio održati do sada. Ovaj grad čini osnovicu obrane na luhanskom dijelu fronta. Prema najnovijim informacijama, Rusi su u Donbasu grupirali 92 bataljunske taktičke grupe kako bi stvarali kakav takav uspjeh. Očito da je prijašnja ambicija za „odsijecanje“ Donbasa na liniji Izjum – Mariupolj bio preveliki zalogaj za Vojsku Ruske Federacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Smanjene ruske ambicije
Sadašnji pravci udara ukazuju da su ruske ambicije znatno manje. Uspostava kontrole na crti Liman – Popasna, odsjekao bi se najistočniji dio donbaske izbočene, oko 8000 pripadnika Vojske Ukrajine našlo bi se u okruženju, a Severodonetsk bi došao pod nadzor okupatorskih snaga.
Konačno, uz pripajanje već okupiranog Hersona, prestanka borbi u Azovstal čeličani u Mariupolju, Putin bi mogao proglasiti kakvu takvu pobjedu. Nakon toga, oglasio bi se ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, kako je došlo vrijeme za pregovore. To bi možda za Putina i bio idealan početak izlaska iz rata da se ne pita i druga strana.
Moć razvodnjena teritorijem
Rusija i Ukrajina imaju dva različita cilja u vođenju operacija. Ruska vojska dobila je zadatak osvajanja teritorija. Već u prvoj fazi, dobiveni politički zadatak daleko je nadmašio kapacitete ruske oružane sile.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U drugoj fazi operacije, na popravnom ispitu, dobili su zadatak očuvanja osvojenog teritorija na jugu i istoku i stavljanja pod kontrolu Donbasa. I to je očito mnogo veći zalogaj nego što su agresorske snage mogle progutati. Razvučeni na frontu od oko 900 kilometara, bez mogućnosti značajnog dovođenja novih snaga, ogroman teritorij „razvodnio“ je ofenzivnu rusku moć.
Na drugoj pak strani, ukrajinska vojska ima za cilj nanošenje što većih gubitaka ljudstvu i tehnici agresora. U napad idu gdje je okupator najslabiji. U nekoliko dana, gotovo su izbacili sve okupatorske snage koje su držale u poluokruženju Harkov, grad od milijun i pol stanovnika, koji se prostire na 350 četvornih kilometara. Do sada je oslobođeno preko 1200 četvornih kilometara oko grada.
Nema mjesta za paniku
Harkov, sa svojim ljudskim i industrijskim potencijalom, može poslužiti kao jaka operativna osnovica za daljnja ofenzivna djelovanja. Međutim, kad snage agresora nadjačaju obranu, ukrajinsko zapovjedništvo uglavnom primjenjuje taktičko povlačenje umjesto obrane do posljednjeg borca. Mariupolj je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Dakle, cilj je sačuvati snage da bi se mogla nastaviti borba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U tom smislu, Telegram je već ranije pisao kako bi se taktičko povlačenje iz Severodonetska, i uspostava druge crte obrane, smatralo uspjehom ukrajinske vojske. Zbog toga je prije mjesec dana izvršena planska evakuacija većeg dijela borbeno neupotrebljive civilne populacije. Dakle, dok se god operacije odvijaju po pretpostavljenom planu, a zapovjedništvo u Kijevu kontrolira situaciju, nema mjesta za paniku.
Vojni analitičar: Očito je i drugi Putinov cilj, osvajanje cijelog Donbasa, preveliki zalogaj za rusku vojsku
Rusi napreduju na krajnjem istoku, ali ciljevi su im se jako smanjili
Sadašnji pravci udara ukazuju da su ruske ambicije znatno manje. Uspostava kontrole na crti Liman – Popasna, odsjekao bi se najistočniji dio donbaske izbočene, oko 8000 ukrajinskih vojnika našlo bi se u okruženju, a Severodonetsk bi došao pod nadzor okupatora. Konačno, uz pripajanje već okupiranog Hersona, prestanka borbi u Azovstalu, Putin bi mogao proglasiti kakvu takvu pobjedu.
Na krajnjem istočnom dijelu fronta, u Donbasu, situacija se ne razvija u korist ukrajinskih branitelja. Vojska Ruske Federacije otpočela je žestoke koncentrične napade u cilju odsijecanja najistočnijeg dijela donbaske izbočine. Sinkronizirani napadi počeli su sa sjeverne, istočne i južne strane izbočine.
Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja postavljanja pontonskih mostova na rijeci Siverskij Donets, ruska vojska uspostavila je mostobran na desnoj obali, istočno od grada Limana. Na tom mjestu ozbiljno je načeta sjeverna crta obrane. Iako su ukrajinski topnici, dan ranije, doslovno razvalili ruske snage prilikom pokušaja nasilnog prelaska rijeke nizvodno, kod sela Bilohorivka, Rusi su uspjeli s probojem oko 20 kilometar uzvodno.
Već osam godina na prvoj liniji
Istovremeno, Severodonetsk, najistureniji slobodan ukrajinski grad na istoku napadnut je s polukružne osnovice. Ovaj grad nalazi se na prvoj liniji fronta još od 2014. godine.
Tijekom proruskih nemira, ruski separatisti zauzeli su grad krajem svibnja 2014. Grad ponovo dolazi pod kontrolu legalnih vlasti iz Kijeva 22. srpnja 2014. godine. Nacionalna garda i ukrajinska vojska vodile su još nekoliko dana teške borbe oko grada. Od prvog dana ruske agresije 2022. godine Severodonetsk, sa svojih preko 100.000 stanovnika, našao se na prvoj crti obrane od ruske agresije.
Čudo je da se Severodonetsk uspio održati do sada
Očito da ruska vojska nije u stanju zauzeti grad u izravnoj borbi nego ga pokušava izolirati od ostatka slobodnog teritorija. Nedavno zauzeti grad Popasna, na južnom krilu obrane izbočine, ruska vojska koristi kao operativnu osnovicu za dalje prodore prema sjeveru i sjeveroistoku. Cilj im je spajanje sa snagama napadača na sjeveru.
Iskreno govoreći, pravo je čudo da se Severodonetsk uspio održati do sada. Ovaj grad čini osnovicu obrane na luhanskom dijelu fronta. Prema najnovijim informacijama, Rusi su u Donbasu grupirali 92 bataljunske taktičke grupe kako bi stvarali kakav takav uspjeh. Očito da je prijašnja ambicija za „odsijecanje“ Donbasa na liniji Izjum – Mariupolj bio preveliki zalogaj za Vojsku Ruske Federacije.
Smanjene ruske ambicije
Sadašnji pravci udara ukazuju da su ruske ambicije znatno manje. Uspostava kontrole na crti Liman – Popasna, odsjekao bi se najistočniji dio donbaske izbočene, oko 8000 pripadnika Vojske Ukrajine našlo bi se u okruženju, a Severodonetsk bi došao pod nadzor okupatorskih snaga.
Konačno, uz pripajanje već okupiranog Hersona, prestanka borbi u Azovstal čeličani u Mariupolju, Putin bi mogao proglasiti kakvu takvu pobjedu. Nakon toga, oglasio bi se ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, kako je došlo vrijeme za pregovore. To bi možda za Putina i bio idealan početak izlaska iz rata da se ne pita i druga strana.
Moć razvodnjena teritorijem
Rusija i Ukrajina imaju dva različita cilja u vođenju operacija. Ruska vojska dobila je zadatak osvajanja teritorija. Već u prvoj fazi, dobiveni politički zadatak daleko je nadmašio kapacitete ruske oružane sile.
U drugoj fazi operacije, na popravnom ispitu, dobili su zadatak očuvanja osvojenog teritorija na jugu i istoku i stavljanja pod kontrolu Donbasa. I to je očito mnogo veći zalogaj nego što su agresorske snage mogle progutati. Razvučeni na frontu od oko 900 kilometara, bez mogućnosti značajnog dovođenja novih snaga, ogroman teritorij „razvodnio“ je ofenzivnu rusku moć.
Na drugoj pak strani, ukrajinska vojska ima za cilj nanošenje što većih gubitaka ljudstvu i tehnici agresora. U napad idu gdje je okupator najslabiji. U nekoliko dana, gotovo su izbacili sve okupatorske snage koje su držale u poluokruženju Harkov, grad od milijun i pol stanovnika, koji se prostire na 350 četvornih kilometara. Do sada je oslobođeno preko 1200 četvornih kilometara oko grada.
Nema mjesta za paniku
Harkov, sa svojim ljudskim i industrijskim potencijalom, može poslužiti kao jaka operativna osnovica za daljnja ofenzivna djelovanja. Međutim, kad snage agresora nadjačaju obranu, ukrajinsko zapovjedništvo uglavnom primjenjuje taktičko povlačenje umjesto obrane do posljednjeg borca. Mariupolj je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Dakle, cilj je sačuvati snage da bi se mogla nastaviti borba.
U tom smislu, Telegram je već ranije pisao kako bi se taktičko povlačenje iz Severodonetska, i uspostava druge crte obrane, smatralo uspjehom ukrajinske vojske. Zbog toga je prije mjesec dana izvršena planska evakuacija većeg dijela borbeno neupotrebljive civilne populacije. Dakle, dok se god operacije odvijaju po pretpostavljenom planu, a zapovjedništvo u Kijevu kontrolira situaciju, nema mjesta za paniku.