Što Putinu stoji na raspolaganju da bi konačno počeo dobivati rat u Ukrajini? Kako povećati brojnost i efikasnost svojih trupa? Već je angažirano gotovo dvije trećine aktivnog profesionalnog sastava Kopnene vojske Ruske Federacije. Većina ruskih „mirovnih“ snaga iz Armenije i Gruzije prebačeno je na ukrajinsko ratište.
U ratnim operacijama, ne baš slavno, angažirane su i snage Rosgvardije, neke vrste ruske žandarmerije. Nakon velikih gubitaka 810. samostalna mornarička brigada popunjava se ljudstvom iz sastava mornara Crnomorske flote, koja je uglavnom nemoćna i neangažirana. U lokalne vojne jedinice regrutiraju se stanovnici okupiranih oblasti. Obećanjem velikih novčanih nagrada prikupljaju se razni dobrovoljci i plaćenici “s koca i konopca”. Ispod radara, na razne načine, već se provodi prikrivena mobilizacija. Doduše, u nekim ruskim regijama stanovnici pale vojne evidencije s imenima rezervista.
Svi se slažu da proglašenje opće mobilizacije ne bi dalo brze rezultate. To bi bilo očito priznanje neuspjeha „specijalne vojne operacije“. Pored toga, opći poziv na oružje vrlo vjerojatno bi izazvao otpor među dijelom stanovništva po velikim centrima kao što su Moskva ili Sankt Peterburg.
Rusi dovlače prastaro naoružanje iz Sibira
I na kraju, većina opreme i naoružanja, uskladištenog u depoima Vojske Ruske Federacije, zbog katastrofalnog stanja, nije za upotrebu. Zbog velikih gubitaka, ruska vojska počela je obnavljati uništeno naoružanje još u travnju. Prema obavještajnim podacima, iz skladišta strategijskih rezervi, izvlače se samohodne haubice Msta-S i Akacija od 152 milimetra te Gvozdika kalibra 122 milimetra. Višecijevni bacači raketa BM-27 Uragan, i taktički balistički projektili zemlja-zemlja Točka-U, također se transportiraju prema ratištu.
Prazne se skladišta strategijske rezerve iz Sverdlovske oblasti koja je udaljena 2000 kilometara od Ukrajine. Dovlači se naoružanje iz 3000 kilometara udaljenog Omska u Sibiru. Neka oružja putuju čak 5500 kilometara s Dalekog istoka, iz skladišta u Irkutsku.
Iako na skladištima ima desetke tisuća komada artiljerijskog oruđa, ruska vojska pokušava iz cijele zemlje skupiti ono što je ispravno za upotrebu. Međutim, većina pričuvnih oruđa datira iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uvođenje zamjenskog oružja lošije kvalitete
Potpuno je razvidno da ruski vojno-industrijski kompleks, što zbog sankcija što zbog malih proizvodnih kapaciteta, nije u stanju isporučiti suvremena oruđa kao zamjenu za izgubljenu borbenu tehniku. Ovakav trend, uvođenja zamjenskog oružja lošije kvalitete iz vremena Hladnog rata, nesumnjivo dovodi do degradacije učinkovitosti artiljerijsko-raketnih jedinica Vojske Ruske Federacije. Kako su topnici udarna snaga agresorske vojske, to se izravno odražava i na sposobnost ofenzivnog djelovanja.
Na dugoj pak strani dotok naoružanja sa Zapada u Ukrajinu postao je već rutinska stvar. Istočnoeuropske članice NATO saveza prazne svoja skladišta streljivom sovjetskog porijekla. Time osiguravaju kontinuitet borbenog djelovanja ukrajinskog oružja po standardima bivšeg Varšavskog pakta. Paralelno, isporuka suvremenog naoružanja po NATO standardima, kao i obuka pripadnika Vojske Ukrajine, postala je ciljana, planska i koordinirana podrška Amerike i zapadnoeuropskih država.
Amerikanci tjedno obuče dvadeset posada za suvremene haubice M777A2 kalibra 155 milimetara. Nijemci su otpočeli obuku ukrajinskih tobdžija za Panzerhaubitze, PzH 2000, istog NATO kalibra od 155 milimetara. Isporučeno je dalekometno artiljerijsko streljivo za modernizirane haubice M777A2. Osim što ima domet od 30 kilometara, suvremene granate od 155 milimetara imaju povećanu ubojitost od 30 posto. Veći domet u odnosu na ruske topnike, ogromna je prednost pri izvođenju kontrabatiranja, borbe protiv artiljerije protivnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije sva snaga u čeliku i olovu
Dakle, odvijaju se dva paralelna procesa. Ruska strana uspijeva nadoknaditi gubitke, zadržavajući manje više isto brojno stanje teškog naoružanja, dok im ukupna učinkovitost pada zbog lošije kvalitete zamjenske opreme iz prošlog stoljeća. Na drugoj pak strani, kvaliteta i brojnost teškog naoružanja ukrajinske vojske ima stalnu uzlaznu putanju.
Za sada je na bojištu oko 90 haubica M777. To je sigurno nedovoljan broj da bi se promijenio opći odnos snaga, ali predstavlja značajan pozitivan trend. U tom nadmetanju, prevladat će ona strana koja uspije ostvariti ukupnu veću učinkovitost svoje artiljerije, po mjestu i vremenu, na kritičnim dijelovima bojišta. Dakle, brojčana nadmoć, sama po sebi, nije garancija uspjeha.
Ali nije sva snaga u čeliku i olovu! Ukrajina je izravno angažirala i sve svoje intelektualne kapacitete u povećanje obrambenih kapaciteta. Planiranje i organizacija vatrenog djelovanja artiljerije nije jednostavan posao, pogotovo u dinamičnim uvjetima, kad se na velikom terenu kreće mnogo manjih postrojbi. U tom smislu, ukrajinski IT stručnjaci razvili su software koji pomaže zapovjednicima u raspodjeli ciljeva između različitih artiljerijskih postrojbi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koncentracija topničke vatre s više lokacija
Optimizacijom upotrebe raspoloživih topničkih oruđa postiže se koncentracija vatre s više lokacija prema jednom objektu dok se neprijatelju otežava identifikaciju pozicije s koje se napada. Takav način upotrebe topništva nije ništa novo u teoriji ratovanja. Međutim, Ukrajinci su, koristeći postojeću tehnologiju i „off-the-shelf“ opremu, mobilne telefone i tablete, u vrlo kratkom roku uspjeli isporučiti primjenjivu i jeftinu soluciju prilagođenu aktualnoj situaciji i načinu vođenja rata.
Pored toga, razvili su algoritam procjene za identifikaciju mogućih lokacija na kojima bi Rusi mogli pokušati nasilni prelazak rijeke. Zbog toga se i ne treba čuditi kako ukrajinska vojska, preciznom i koncentriranom artiljerijskom vatrom, uništava ruske snage koje pokušavaju desantirati rijeku Siverskij Donets. To su samo neki od primjera kako sinteza vatrene moći i znanja može biti strašno ubojita.
Brigadir okupio jedva punoljetne klince
Sve me to podsjeća na davnu 1992. godinu kad je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo gradilo svoju sposobnost zračnog motrenja, javljanja i navođenja. Mala ekipa iz Splita, koju je predvodio brigadir Gorki Tičinović, razvila je softver za prikaz praćenja i navođenja poznatiji pod skraćenicom PIPIN. Tičinović je okupio programere, jedva punoljetne klince, pojačane s dva iskusnija inženjera iz Škvera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vrlo brzo razvijen je software koji je omogućavao prijenos identificirane radarske slike o situaciji u zraku svim zainteresiranim korisnicima. Od operativnih centara HRZ, Glavnog stožera, zbornih područja, centara za obavješćivanje, HRM-a pa do razine brigada, automatski je obavljena dostava podataka o situaciji u zraku.
Ime sustava po liku iz Gospodara prstenova
Dakle, uz pomoć zarobljenih i popravljenih radara JNA i pametnih klinaca, koji su obožavali The Lord of the Rings, riješeno je strategijsko pitanje važno za obranu zemlje. Normalno, sve je rađeno „mukte“. Nije bilo novčanih nagrada, priznanja, medalja i odličja. Ipak, tadašnji klinci, danas uspješni poslovni ljudi, dobili su mali dio satisfakcije u imenu sustava.
Naime, Peregrin Took, zvani Pipin, bio je njihov omiljeni lik iz Gospodara prstenova. U Ukrajini, klinci koji svojom genijalnošću, znanjem i inicijativom doprinose obrani zemlje jednako su heroji kao i borci na prvoj crti. U Hrvatskoj, kako onda tako i danas!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nesumnjivo da Ukrajina mora uložiti još dosta truda i vremena kao bi stvorila mogućnosti za prelazak u strategijsku ofenzivu. Međutim, u klasičnom načina ratovanja, Putinove opcije vrlo su limitirane. Na drugoj strani, Ukrajina ima stalni vjetar u leđa.
Vojni analitičar: Putinov ratni stroj pati zbog sankcija Zapada, na bojište dovlače zastarjelo oružje iz Sibira
Većina ruskog naoružanja iz rezervi nije za upotrebu dok Ukrajina ciljano dobiva suvremeno naoružanje sa Zapada
Ruska strana uspijeva nadoknaditi gubitke, zadržavajući manje više isto brojno stanje teškog naoružanja, dok im ukupna učinkovitost pada zbog lošije kvalitete zamjenske opreme iz prošlog stoljeća
Što Putinu stoji na raspolaganju da bi konačno počeo dobivati rat u Ukrajini? Kako povećati brojnost i efikasnost svojih trupa? Već je angažirano gotovo dvije trećine aktivnog profesionalnog sastava Kopnene vojske Ruske Federacije. Većina ruskih „mirovnih“ snaga iz Armenije i Gruzije prebačeno je na ukrajinsko ratište.
U ratnim operacijama, ne baš slavno, angažirane su i snage Rosgvardije, neke vrste ruske žandarmerije. Nakon velikih gubitaka 810. samostalna mornarička brigada popunjava se ljudstvom iz sastava mornara Crnomorske flote, koja je uglavnom nemoćna i neangažirana. U lokalne vojne jedinice regrutiraju se stanovnici okupiranih oblasti. Obećanjem velikih novčanih nagrada prikupljaju se razni dobrovoljci i plaćenici “s koca i konopca”. Ispod radara, na razne načine, već se provodi prikrivena mobilizacija. Doduše, u nekim ruskim regijama stanovnici pale vojne evidencije s imenima rezervista.
Svi se slažu da proglašenje opće mobilizacije ne bi dalo brze rezultate. To bi bilo očito priznanje neuspjeha „specijalne vojne operacije“. Pored toga, opći poziv na oružje vrlo vjerojatno bi izazvao otpor među dijelom stanovništva po velikim centrima kao što su Moskva ili Sankt Peterburg.
Rusi dovlače prastaro naoružanje iz Sibira
I na kraju, većina opreme i naoružanja, uskladištenog u depoima Vojske Ruske Federacije, zbog katastrofalnog stanja, nije za upotrebu. Zbog velikih gubitaka, ruska vojska počela je obnavljati uništeno naoružanje još u travnju. Prema obavještajnim podacima, iz skladišta strategijskih rezervi, izvlače se samohodne haubice Msta-S i Akacija od 152 milimetra te Gvozdika kalibra 122 milimetra. Višecijevni bacači raketa BM-27 Uragan, i taktički balistički projektili zemlja-zemlja Točka-U, također se transportiraju prema ratištu.
Prazne se skladišta strategijske rezerve iz Sverdlovske oblasti koja je udaljena 2000 kilometara od Ukrajine. Dovlači se naoružanje iz 3000 kilometara udaljenog Omska u Sibiru. Neka oružja putuju čak 5500 kilometara s Dalekog istoka, iz skladišta u Irkutsku.
Iako na skladištima ima desetke tisuća komada artiljerijskog oruđa, ruska vojska pokušava iz cijele zemlje skupiti ono što je ispravno za upotrebu. Međutim, većina pričuvnih oruđa datira iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Uvođenje zamjenskog oružja lošije kvalitete
Potpuno je razvidno da ruski vojno-industrijski kompleks, što zbog sankcija što zbog malih proizvodnih kapaciteta, nije u stanju isporučiti suvremena oruđa kao zamjenu za izgubljenu borbenu tehniku. Ovakav trend, uvođenja zamjenskog oružja lošije kvalitete iz vremena Hladnog rata, nesumnjivo dovodi do degradacije učinkovitosti artiljerijsko-raketnih jedinica Vojske Ruske Federacije. Kako su topnici udarna snaga agresorske vojske, to se izravno odražava i na sposobnost ofenzivnog djelovanja.
Na dugoj pak strani dotok naoružanja sa Zapada u Ukrajinu postao je već rutinska stvar. Istočnoeuropske članice NATO saveza prazne svoja skladišta streljivom sovjetskog porijekla. Time osiguravaju kontinuitet borbenog djelovanja ukrajinskog oružja po standardima bivšeg Varšavskog pakta. Paralelno, isporuka suvremenog naoružanja po NATO standardima, kao i obuka pripadnika Vojske Ukrajine, postala je ciljana, planska i koordinirana podrška Amerike i zapadnoeuropskih država.
Amerikanci tjedno obuče dvadeset posada za suvremene haubice M777A2 kalibra 155 milimetara. Nijemci su otpočeli obuku ukrajinskih tobdžija za Panzerhaubitze, PzH 2000, istog NATO kalibra od 155 milimetara. Isporučeno je dalekometno artiljerijsko streljivo za modernizirane haubice M777A2. Osim što ima domet od 30 kilometara, suvremene granate od 155 milimetara imaju povećanu ubojitost od 30 posto. Veći domet u odnosu na ruske topnike, ogromna je prednost pri izvođenju kontrabatiranja, borbe protiv artiljerije protivnika.
Nije sva snaga u čeliku i olovu
Dakle, odvijaju se dva paralelna procesa. Ruska strana uspijeva nadoknaditi gubitke, zadržavajući manje više isto brojno stanje teškog naoružanja, dok im ukupna učinkovitost pada zbog lošije kvalitete zamjenske opreme iz prošlog stoljeća. Na drugoj pak strani, kvaliteta i brojnost teškog naoružanja ukrajinske vojske ima stalnu uzlaznu putanju.
Za sada je na bojištu oko 90 haubica M777. To je sigurno nedovoljan broj da bi se promijenio opći odnos snaga, ali predstavlja značajan pozitivan trend. U tom nadmetanju, prevladat će ona strana koja uspije ostvariti ukupnu veću učinkovitost svoje artiljerije, po mjestu i vremenu, na kritičnim dijelovima bojišta. Dakle, brojčana nadmoć, sama po sebi, nije garancija uspjeha.
Ali nije sva snaga u čeliku i olovu! Ukrajina je izravno angažirala i sve svoje intelektualne kapacitete u povećanje obrambenih kapaciteta. Planiranje i organizacija vatrenog djelovanja artiljerije nije jednostavan posao, pogotovo u dinamičnim uvjetima, kad se na velikom terenu kreće mnogo manjih postrojbi. U tom smislu, ukrajinski IT stručnjaci razvili su software koji pomaže zapovjednicima u raspodjeli ciljeva između različitih artiljerijskih postrojbi.
Koncentracija topničke vatre s više lokacija
Optimizacijom upotrebe raspoloživih topničkih oruđa postiže se koncentracija vatre s više lokacija prema jednom objektu dok se neprijatelju otežava identifikaciju pozicije s koje se napada. Takav način upotrebe topništva nije ništa novo u teoriji ratovanja. Međutim, Ukrajinci su, koristeći postojeću tehnologiju i „off-the-shelf“ opremu, mobilne telefone i tablete, u vrlo kratkom roku uspjeli isporučiti primjenjivu i jeftinu soluciju prilagođenu aktualnoj situaciji i načinu vođenja rata.
Pored toga, razvili su algoritam procjene za identifikaciju mogućih lokacija na kojima bi Rusi mogli pokušati nasilni prelazak rijeke. Zbog toga se i ne treba čuditi kako ukrajinska vojska, preciznom i koncentriranom artiljerijskom vatrom, uništava ruske snage koje pokušavaju desantirati rijeku Siverskij Donets. To su samo neki od primjera kako sinteza vatrene moći i znanja može biti strašno ubojita.
Brigadir okupio jedva punoljetne klince
Sve me to podsjeća na davnu 1992. godinu kad je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo gradilo svoju sposobnost zračnog motrenja, javljanja i navođenja. Mala ekipa iz Splita, koju je predvodio brigadir Gorki Tičinović, razvila je softver za prikaz praćenja i navođenja poznatiji pod skraćenicom PIPIN. Tičinović je okupio programere, jedva punoljetne klince, pojačane s dva iskusnija inženjera iz Škvera.
Vrlo brzo razvijen je software koji je omogućavao prijenos identificirane radarske slike o situaciji u zraku svim zainteresiranim korisnicima. Od operativnih centara HRZ, Glavnog stožera, zbornih područja, centara za obavješćivanje, HRM-a pa do razine brigada, automatski je obavljena dostava podataka o situaciji u zraku.
Ime sustava po liku iz Gospodara prstenova
Dakle, uz pomoć zarobljenih i popravljenih radara JNA i pametnih klinaca, koji su obožavali The Lord of the Rings, riješeno je strategijsko pitanje važno za obranu zemlje. Normalno, sve je rađeno „mukte“. Nije bilo novčanih nagrada, priznanja, medalja i odličja. Ipak, tadašnji klinci, danas uspješni poslovni ljudi, dobili su mali dio satisfakcije u imenu sustava.
Naime, Peregrin Took, zvani Pipin, bio je njihov omiljeni lik iz Gospodara prstenova. U Ukrajini, klinci koji svojom genijalnošću, znanjem i inicijativom doprinose obrani zemlje jednako su heroji kao i borci na prvoj crti. U Hrvatskoj, kako onda tako i danas!
Nesumnjivo da Ukrajina mora uložiti još dosta truda i vremena kao bi stvorila mogućnosti za prelazak u strategijsku ofenzivu. Međutim, u klasičnom načina ratovanja, Putinove opcije vrlo su limitirane. Na drugoj strani, Ukrajina ima stalni vjetar u leđa.