Rusija gradi nasipe kod Kijeva, javljaju mediji! Ne radi se o nikakvim nasipima nego se grade poljske fortifikacije za artiljeriju i raketne jedinice Vojske ruske federacije (VRF). Na sjeverozapadnim prilazima Kijevu, u okolici aerodroma Antonov kod Hostomela, oko 25 kilometara od centra glavnog grada, zatim u blizini Zadvizevka, 30 kilometara od centra Kijeva, te kod sela Berestijanka, udaljenog 40 kilometra od centra grada, ukopavaju se moćne haubice i višecijevni bacači raketa.
Očito je rusko zapovjedništvo procijenilo da su to pozicije s kojih moćno rusko topništvo sigurno može djelovati prema tromilijunskom gradu. Za sada nema naznaka vijesti o ukopavanju ruske artiljerije na istočnim prilazima Kijevu s lijeve obale Dnjepra. Zbog čega je to važno. Do sada je Kijev trpio raketne napade. Iako imaju neke prednosti, rakete su višestruko skuplje od artiljerije za postizanje istog učinka razaranja. Osim toga, zalihe artiljerijske municije u Rusiji su gotovo nepresušne.
Golema artiljerijska snaga
Za kopnene snage Ruske Federacije kažu da je vojska artiljerija s mnogo tenkova. U odnosu na ostale borbene sustave, u kopnenim postrojbama ruske vojske nalazi se najveća koncentracija artiljerije na svijetu. Prije invazije na Ukrajinu, VRF je raspolagala s oko 5000 komada artiljerijskog oružja kalibra preko 100 milimetara. O toga je gotovo 2000 samohodnog, artiljerijskog oružja postavljenog na šasiju tenka, tako da može pratiti napredovanje oklopno-mehaniziranih jedinica.
Na to treba dodati i raketne jedinice. Procjenjuje se da ruska vojska raspolaže s preko 1000 višecijevnih raketnih bacača kalibara od 122 do 300 milimetara. Uz to, Rusi imaju na raspolaganju i 150 komada tandem lansera, taktičkih projektila zemlja-zemlja Iskander.
Artiljerija je kraljica rata, navodno je rekao Napoleon I. Bonaparte, genijalni francuski vojskovođa. Od tada pa sve do danas, svim ruskim vojskovođama prioritet je bila vatrena nadmoć na bojnom polju. Vrhunac su dostigle tijekom Drugog svijetloga rata.
Razorna moć ‘kraljice rata’
Niti jedna ofenzivna akcija nije mogla početi dok se ne ostvari potrebna koncentracija topova, haubica i „kaćuša“ po kilometru fronta s dovoljnom količinom municije za izvođenje napadnih operacija. O kojim se količinama utroška municije radilo vidi se iz činjenice da su polagane nove željezničke tračnice kako bi se dopremilo dovoljno artiljerijskih granata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za potrebe završne operacije napada na Berlin, Crvena armija dovukla je 12.700 topova i minobacača i najmanje 2.000 komada raketnih bacača „kaćuša“. Za njihovo djelovanje na raspolaganju je bilo preko sedam milijuna topovskih zrna. Na jednom pravcu napada koncentrirano je tri tisuće komada artiljerijskog oružja s gustoćom od 650 jedinica po kilometru fronta. To je tradicija ruske vojske.
Dakle, pošto nije uspio brzi prodor bataljunskih borbenih grupa, Rusi su se vratili provjerenom načinu, razornoj artiljerijskog vatri za razbijanje neprijatelja. Tek kad zauzme borbeni položaj i prikupi dovoljnu količinu streljiva vidjet će se sva razorna moć „kraljice rata“ u Kijevu i okolici. Doduše, ruski topnici neće imati puno vojnih ciljeva. Bit će to klasično razvaljivanje grada u cilju teroriziranja civilnog stanovništva.
Ubojite ruske haubice
Od samohodnog artiljerijskog oružja najubojitija je haubica 2S19 Msta-S i modernija verzija 2S33 “Msta-SM2”. Top od 152 milimetra nalazi se na šasiji tenka T-80. Posada je zaštićena od djelovanja pješadijskog naoružanja i gelera čeličnim oklopom debljine 15 milimetara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U borbenom kompletu ima 50 granata uglavnom fugasno-rasprskavajućeg djelovanja. Domet ovog oružja je fantastičan. Standardni projektil izbacuje na daljinu od 25 kilometara. Granate s ugrađenim „Base bleed“ imaju domet do 30 kilometara. To se postiže aktivacijom plinskog generatora u dnu artiljerijskog zrna. Tijekom leta, plin koje se generira, ispunjava prostor turbulentnog zraka, smanjuje otpor i povećava domet.
I na kraju , zrna s raketnim busterom mogu ostvariti domet i do 40 kilometara. Msta-SM2 također ispaljuje i pametna laserom navođena zrna. Osmatrač laserom označi cilj, a ispaljeni projektil precizno pogađa označeno mjesto. No vatrena moć nije jedina prednost ove haubice koja je uvedena u oružane snage netom poslije raspada SSSR-a.
Nemaju značajnih gubitaka
Sustav za upravljanje vatrom omogućava integraciju ciljeva na razini bataljun brigade. Podatci se prikupljaju zemaljskim osmatračima ili bespilotnim letjelica koje su u sastavu brigade. Prilikom kratkog sukoba u Donbasu 2014. godine, artiljerijski sustav Msta-S potpuno je uništio tada dijelove nepripremljene vojske Ukrajine. Valjda su od tada naučili lekciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U sastavu baterije nalazi se radar za kontrabatiranje i triangulaciju ciljeva. Zoopark-1. Riječ je o mobilnom pasivnom radaru s elektroničkim skeniranjem za potrebe otkrivanja lokacija neprijateljskog topništva. Može otkriti pokretne zemaljske ciljeve na udaljenosti do 40 kilometara.
Do sada je veći dio ruske artiljerije, koja je napredovala prema Kijevu, bio u marševskom poretku. Potvrđeno je uništavanje ili zarobljavanje 20 samohotki od 152 milimetara Msta-S. U odnosu na 850 komada kojim raspolaže ruska vojska i nije značajan gubitak. Neke su od ovih grdosija od 45 tona jednostavno zaglavile u blatu.
Slijedi granatiranje Kijeva
Nažalost, uskoro se može očekivati vatreno djelovanje ovih artiljerijskih monstruma s uređenih vatrenih položaja po Kijevu. Ukrajinska strana nema artiljerijsko oružje kojim bi mogli ravnopravno parirati ruskim haubicama na utvrđenim položajima sjeverozapadno od Kijeva. Sva artiljerija ukrajinske vojske bazira se na oružju iz bivšeg SSSR-a, kao što je Gvozdika od 122 milimetra ili Akacija kalibra 152 milimetra.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U takvim uvjetima klasičnih artiljerijskih duela kontrabatiranje nije opcija za ukrajinske snage. Zbog toga će ukrajinsko zapovjedništvo morati tražiti druge načine i metode kako uništiti ili barem smanjiti mogućnost artiljerijskog razaranja Kijeva.
Možda je odgovor u napadu dronovima ili upadima manjim diverzantskim jedinicama. Nedostatak ovako ukopane artiljerije je njena statičnost. To su ciljevi s poznatom pozicijom i vrlo su zahvalni za sofisticirana precizna oruđa. Također, ovisnost o linijama opskrbe, zbog velike potrošnja streljiva i goriva, još je jedna od slabih točaka.
Rusi ne pomišljaju na primirje
Dakle, prema sadašnjem razvoju snaga Rusi i ne pomišljaju na primirje, sigurno ne u rajonu Kijeva. Iz pravca Bjelorusije stižu stalno nove trupe, opskrba i tehnika. Tko zna hoće li se Rusi uspjeti prestrojiti i svoju vojsku pretvoriti u efikasniji borbeni stroj. Za sada je dosta pitanja i mogućnosti otvoreno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi na sve načine nastoje pokazati svoju nadmoć. Zbog toga su i demonstrirali upotrebu hipersoničnog raketnog projektila zrak-zemlja Kh-47M2 Kinžal (bodež) koji se lansira s preuređenog supersoničnog lovca MiG-31K. Leti brzinom deset puta većom od brzine zvuka i s udaljenosti od 2000 kilometara pogađa s greškom do jednog metra.
Iracionalno gađanje vojarne
Ova skupa raketa namijenjen je za uništavanje vrlo vrijednih ciljeva nuklearnom bojevom glavom kao što su nosači aviona. Utrošak ovog oružja, od kojeg nema protuzračne obrane, na jednu vojarnu u Ukrajini potpuno je iracionalan. Ili žele pokazati svoju nadmoć u naoružanju ili su ostali bez krstarećih projektila i preciznih taktičkih raketa zemlja-zemlja.
U svakom slučaju, klasičnog artiljerijskog streljiva Rusi imaju na pretek. Napoleon je nakon pobjede nad Rusima i Austrijancima u bitci kod Austerlitza 1805. pretopio zarobljene topove i podigao stup na trgu Vendômeu u čast svoje svojoj Grande Armée.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Možda će zarobljeni ruski topovi i tenkovi završiti kao i topovi ruskog cara Aleksandrom I, ali ovaj put, umjesto na trgu Vendômeu, slavit će pobjedu jednog naroda Majdanu u Kijevu.
Vojni analitičar: Rusi ne grade nikakve zemljane nasipe kod Kijeva, pripremaju se demonstrirati svu moć 'kraljice rata'
Uskoro se može očekivati vatreno djelovanje ovih artiljerijskih monstruma s uređenih vatrenih položaja po Kijevu
Prema sadašnjem razvoju snaga Rusi i ne pomišljaju na primirje, sigurno ne u rajonu Kijeva. Iz pravca Bjelorusije stižu stalno nove trupe, opskrba i tehnika. Tko zna hoće li se Rusi uspjeti prestrojiti i svoju vojsku pretvoriti u efikasniji borbeni stroj. Za sada je dosta pitanja i mogućnosti otvoreno
Rusija gradi nasipe kod Kijeva, javljaju mediji! Ne radi se o nikakvim nasipima nego se grade poljske fortifikacije za artiljeriju i raketne jedinice Vojske ruske federacije (VRF). Na sjeverozapadnim prilazima Kijevu, u okolici aerodroma Antonov kod Hostomela, oko 25 kilometara od centra glavnog grada, zatim u blizini Zadvizevka, 30 kilometara od centra Kijeva, te kod sela Berestijanka, udaljenog 40 kilometra od centra grada, ukopavaju se moćne haubice i višecijevni bacači raketa.
Očito je rusko zapovjedništvo procijenilo da su to pozicije s kojih moćno rusko topništvo sigurno može djelovati prema tromilijunskom gradu. Za sada nema naznaka vijesti o ukopavanju ruske artiljerije na istočnim prilazima Kijevu s lijeve obale Dnjepra. Zbog čega je to važno. Do sada je Kijev trpio raketne napade. Iako imaju neke prednosti, rakete su višestruko skuplje od artiljerije za postizanje istog učinka razaranja. Osim toga, zalihe artiljerijske municije u Rusiji su gotovo nepresušne.
Golema artiljerijska snaga
Za kopnene snage Ruske Federacije kažu da je vojska artiljerija s mnogo tenkova. U odnosu na ostale borbene sustave, u kopnenim postrojbama ruske vojske nalazi se najveća koncentracija artiljerije na svijetu. Prije invazije na Ukrajinu, VRF je raspolagala s oko 5000 komada artiljerijskog oružja kalibra preko 100 milimetara. O toga je gotovo 2000 samohodnog, artiljerijskog oružja postavljenog na šasiju tenka, tako da može pratiti napredovanje oklopno-mehaniziranih jedinica.
Na to treba dodati i raketne jedinice. Procjenjuje se da ruska vojska raspolaže s preko 1000 višecijevnih raketnih bacača kalibara od 122 do 300 milimetara. Uz to, Rusi imaju na raspolaganju i 150 komada tandem lansera, taktičkih projektila zemlja-zemlja Iskander.
Artiljerija je kraljica rata, navodno je rekao Napoleon I. Bonaparte, genijalni francuski vojskovođa. Od tada pa sve do danas, svim ruskim vojskovođama prioritet je bila vatrena nadmoć na bojnom polju. Vrhunac su dostigle tijekom Drugog svijetloga rata.
Razorna moć ‘kraljice rata’
Niti jedna ofenzivna akcija nije mogla početi dok se ne ostvari potrebna koncentracija topova, haubica i „kaćuša“ po kilometru fronta s dovoljnom količinom municije za izvođenje napadnih operacija. O kojim se količinama utroška municije radilo vidi se iz činjenice da su polagane nove željezničke tračnice kako bi se dopremilo dovoljno artiljerijskih granata.
Za potrebe završne operacije napada na Berlin, Crvena armija dovukla je 12.700 topova i minobacača i najmanje 2.000 komada raketnih bacača „kaćuša“. Za njihovo djelovanje na raspolaganju je bilo preko sedam milijuna topovskih zrna. Na jednom pravcu napada koncentrirano je tri tisuće komada artiljerijskog oružja s gustoćom od 650 jedinica po kilometru fronta. To je tradicija ruske vojske.
Dakle, pošto nije uspio brzi prodor bataljunskih borbenih grupa, Rusi su se vratili provjerenom načinu, razornoj artiljerijskog vatri za razbijanje neprijatelja. Tek kad zauzme borbeni položaj i prikupi dovoljnu količinu streljiva vidjet će se sva razorna moć „kraljice rata“ u Kijevu i okolici. Doduše, ruski topnici neće imati puno vojnih ciljeva. Bit će to klasično razvaljivanje grada u cilju teroriziranja civilnog stanovništva.
Ubojite ruske haubice
Od samohodnog artiljerijskog oružja najubojitija je haubica 2S19 Msta-S i modernija verzija 2S33 “Msta-SM2”. Top od 152 milimetra nalazi se na šasiji tenka T-80. Posada je zaštićena od djelovanja pješadijskog naoružanja i gelera čeličnim oklopom debljine 15 milimetara.
U borbenom kompletu ima 50 granata uglavnom fugasno-rasprskavajućeg djelovanja. Domet ovog oružja je fantastičan. Standardni projektil izbacuje na daljinu od 25 kilometara. Granate s ugrađenim „Base bleed“ imaju domet do 30 kilometara. To se postiže aktivacijom plinskog generatora u dnu artiljerijskog zrna. Tijekom leta, plin koje se generira, ispunjava prostor turbulentnog zraka, smanjuje otpor i povećava domet.
I na kraju , zrna s raketnim busterom mogu ostvariti domet i do 40 kilometara. Msta-SM2 također ispaljuje i pametna laserom navođena zrna. Osmatrač laserom označi cilj, a ispaljeni projektil precizno pogađa označeno mjesto. No vatrena moć nije jedina prednost ove haubice koja je uvedena u oružane snage netom poslije raspada SSSR-a.
Nemaju značajnih gubitaka
Sustav za upravljanje vatrom omogućava integraciju ciljeva na razini bataljun brigade. Podatci se prikupljaju zemaljskim osmatračima ili bespilotnim letjelica koje su u sastavu brigade. Prilikom kratkog sukoba u Donbasu 2014. godine, artiljerijski sustav Msta-S potpuno je uništio tada dijelove nepripremljene vojske Ukrajine. Valjda su od tada naučili lekciju.
U sastavu baterije nalazi se radar za kontrabatiranje i triangulaciju ciljeva. Zoopark-1. Riječ je o mobilnom pasivnom radaru s elektroničkim skeniranjem za potrebe otkrivanja lokacija neprijateljskog topništva. Može otkriti pokretne zemaljske ciljeve na udaljenosti do 40 kilometara.
Do sada je veći dio ruske artiljerije, koja je napredovala prema Kijevu, bio u marševskom poretku. Potvrđeno je uništavanje ili zarobljavanje 20 samohotki od 152 milimetara Msta-S. U odnosu na 850 komada kojim raspolaže ruska vojska i nije značajan gubitak. Neke su od ovih grdosija od 45 tona jednostavno zaglavile u blatu.
Slijedi granatiranje Kijeva
Nažalost, uskoro se može očekivati vatreno djelovanje ovih artiljerijskih monstruma s uređenih vatrenih položaja po Kijevu. Ukrajinska strana nema artiljerijsko oružje kojim bi mogli ravnopravno parirati ruskim haubicama na utvrđenim položajima sjeverozapadno od Kijeva. Sva artiljerija ukrajinske vojske bazira se na oružju iz bivšeg SSSR-a, kao što je Gvozdika od 122 milimetra ili Akacija kalibra 152 milimetra.
U takvim uvjetima klasičnih artiljerijskih duela kontrabatiranje nije opcija za ukrajinske snage. Zbog toga će ukrajinsko zapovjedništvo morati tražiti druge načine i metode kako uništiti ili barem smanjiti mogućnost artiljerijskog razaranja Kijeva.
Možda je odgovor u napadu dronovima ili upadima manjim diverzantskim jedinicama. Nedostatak ovako ukopane artiljerije je njena statičnost. To su ciljevi s poznatom pozicijom i vrlo su zahvalni za sofisticirana precizna oruđa. Također, ovisnost o linijama opskrbe, zbog velike potrošnja streljiva i goriva, još je jedna od slabih točaka.
Rusi ne pomišljaju na primirje
Dakle, prema sadašnjem razvoju snaga Rusi i ne pomišljaju na primirje, sigurno ne u rajonu Kijeva. Iz pravca Bjelorusije stižu stalno nove trupe, opskrba i tehnika. Tko zna hoće li se Rusi uspjeti prestrojiti i svoju vojsku pretvoriti u efikasniji borbeni stroj. Za sada je dosta pitanja i mogućnosti otvoreno.
Rusi na sve načine nastoje pokazati svoju nadmoć. Zbog toga su i demonstrirali upotrebu hipersoničnog raketnog projektila zrak-zemlja Kh-47M2 Kinžal (bodež) koji se lansira s preuređenog supersoničnog lovca MiG-31K. Leti brzinom deset puta većom od brzine zvuka i s udaljenosti od 2000 kilometara pogađa s greškom do jednog metra.
Iracionalno gađanje vojarne
Ova skupa raketa namijenjen je za uništavanje vrlo vrijednih ciljeva nuklearnom bojevom glavom kao što su nosači aviona. Utrošak ovog oružja, od kojeg nema protuzračne obrane, na jednu vojarnu u Ukrajini potpuno je iracionalan. Ili žele pokazati svoju nadmoć u naoružanju ili su ostali bez krstarećih projektila i preciznih taktičkih raketa zemlja-zemlja.
U svakom slučaju, klasičnog artiljerijskog streljiva Rusi imaju na pretek. Napoleon je nakon pobjede nad Rusima i Austrijancima u bitci kod Austerlitza 1805. pretopio zarobljene topove i podigao stup na trgu Vendômeu u čast svoje svojoj Grande Armée.
Možda će zarobljeni ruski topovi i tenkovi završiti kao i topovi ruskog cara Aleksandrom I, ali ovaj put, umjesto na trgu Vendômeu, slavit će pobjedu jednog naroda Majdanu u Kijevu.