Vojni komentator: Jesu li potezi Ukrajine strah ili taktika? Nakon prvih 10 dana ofenzive, jasno je tko dominira

Već u samim počecima vise se neke specifičnosti i trendovi koji će utjecati na daljnji razvoj vojnih operacija

FOTO: AFP

Kod Ukrajinaca je uočljiva znatno veća upotreba artiljerije nego ranije. Ne samo to. Na težišnim pravcima u Zaporožju koriste haubice zapadnog porijekla koje po dometu nadmašuju rusko topništvo. Samim time, nalaze se izvan dometa ruskih artiljeraca. Koristeći tehnološku superiornost, ukrajinski noćni napadi postaju gotovo redoviti

Nakon prvih deset dana intenzivnih borbi ukrajinska vojska još se uvijek nije razvila sve raspoložive napadne potencijale. Ipak, već se mogu uočiti neke specifičnosti i trendovi koji će sigurno utjecati na daljnji razvoj vojnih operacija.

Nesumnjivo, glavni pojas ruske uređene obrane predstavlja značajnu, ali ne i nesavladivu, prepreku za izvođenje napadnih operacija. Iako su uspjeli savladati prednje obrambene položaje, ukrajinski napori još uvijek nisu usmjereni ka proboju najjačih obrambenih linija. Je li tome razlog opravdana bojaznost od neprihvatljivih gubitaka ili je to primjena unaprijed dogovorene taktike? Možemo samo nagađati.

Rusima je najjači adut moćna artiljerija

Kao što je Telegram pretpostavio, nesumnjivo najjači adut u ruskim rukama jest moćna artiljerija, pogotovo kad djeluje po unaprijed pripremljenim parametrima. S vrlo malom vremenskom zadrškom uspijevaju ostvariti vatreno djelovanje iz različitih vrsta oružja po jednom cilju. Na taj način, granatama iz haubica i raketama iz VBR-a zasićuju se prostori koji se gađaju u kratkoj jedinici vremena. Time se smanjuje moguće vrijeme uzmaka objekta koji je pod vatrom.

To se vidjelo već na početku operacije kad je, kao žrtva ubitačne paljbe, pao prvi Leopard 2 i nekoliko borbenih vozila pješadije M2A2. Namjerno napominjem gubitak tehnike, a ne ljudi. Naime, zapadna oklopna sredstva demonstrirala su izuzetno visoku razinu zaštite posada.

Ruska vojska uvela novo oružje

Branjena minska polja ogromna su prepreka brzom proboju ruske obrane. Uz već unaprijed pripremljena minska zaprečivanja, Vojska Ruske Federacije u borbu je uvela relativno novo oružje, raketni minopolagač ISDM Zemledelije, u prijevodu “Poljoprivreda”. Radi se o višecijevnom bacaču raketa, standardnog ruskog kalibra od 122 milimetra. Na šasiju kamiona KamAZ-6560 8×8 postavljene su dvije skupine lansera. Svaki ima po 25 lansirnih cijevi.

U jednom plotunu “Poljoprivreda” ispali pedeset raketa na daljinu od 5 do 15 kilometara. Rakete mogu sadržavati protupješadijske i protutenkovske mine s mogućnosti samouništenja. Jedan plotun zasiti minama nekoliko nogometnih igrališta. Sustav je relativno nov i nije poznato koliko se komada nalazi u upotrebi. Rusi su ga uspješno koristili za minsko zaprečavanje u Zaporoškoj oblasti. Za sada je potvrđeno uništenje najmanje jednog takav sustava u ožujku 2023. godine. Ukrajinske bespilotne letjelice odradile su posao.

Helikopteri Ka-52 ne mogu pokazati svu svoju moć

Najveća potencijalna prijetnja ukrajinskim oklopnim kolonama jesu ruski jurišni helikopteri Kamov Ka-52. Iako na ratištu ne pokazuju deklarirane sposobnost, helikopteri Ka-52 “Aligator” mogu djelovati danju i noću. Kada je riječ o pronalaženju cilja, glavnu ulogu igra radar Arbalet-52. Deklariranu sposobnost otkrivanja tenkova iznosi do 12 kilometara. Zatim, glavni nišanski sustav je GOES-451 ima laserski daljinomjer i termalnu kameru, laserske senzore za označavanje i nekoliko kamera s različitim kutovima gledanja.

Ipak i pored svega pobrojanog učinkovito djelovanje ostvaruje se tek na daljima do šest kilometara. Problem je vrlo jednostavan. Optoelektronska oprema ugrađena u helikoptere ne osigurava kvalitetnu rezoluciju koja garantira točno prepoznavanje objekta djelovanja, pogotovo noću.

Pored toga, kako obje strane koriste sličnu tehniku, u uvjetima nedostataka elektroničke identifikacije, zamjena prijatelja za neprijatelje vrlo je cesta i moguća. Zbog toga su ruski jurišni helikopteri moćni dok postoji jasna i stabilna crta razdvajanja protivničkih snaga. Kad dođe na neprijateljsko područje, helikopter Ka-52 je vrlo ranjiv. U dosadašnjem trajanju ofenzive rusko zrakoplovstvo izgubilo je dva “Aligatora”. Ukupno do sada izgubljeno je 35 helikoptera ovog tipa.

Kada ruske postojbe ‘izađu iz sheme’ nastaje zbrka

Međutim, s promjenom linije fronta nastaje prava zbrka u djelovanju ruskih formacija. Kad ruske postrojbe “izađu iz sheme” vrlo često nastaje zbrka. Koordinacija jedinca kopnene vojske, na taktičkoj razini kod izvođenja bojevih djelovanja s povećanom dinamikom, pokazala se također vrlo problematičnom. Pri izvođenju borbe u susret, rusko topništvo nema točne informacije o situaciji na terenu. Zbog toga gubi svoju učinkovitost.

Često tuku vlastite formacije koje se dovode kao pojačanja ili zamjene. Također, nove postrojbe koje se dovode kao pojačanje vrlo često ulijeću u vlastita minska polja jer se ne izvodi planska primopredaja položaja. Ruske jedinice imaju izuzetno slabu ili nikakvu komunikaciju između napadačkih helikoptera i zrakoplovnih časnika za vezu jedinica kopnene vojske.

Njihova uloga je osigurati navođenje pilota jurišnih helikoptera na prednje neprijateljske položaje i ciljeve u realnom vremenu. Ta koordinacija ne funkcionira kod profesionalnih jedinica. Mobilizirani rezervisti za to nisu ni čuli. Jedinstveno i neprekidno vođenje i zapovijedanje predstavlja temelj uspjeha vojnih operacija.

Rusko zapovijedanje pokazuje strategijske nedostatke

U tom pogledu zapovijedanje ruskim snagama angažiranim u Ukrajini i dalje pokazuje ozbiljne nedostatke i na strategijskoj razini. Rušenje objekta od strategijskog značenja, brane hidroelektrana Nova Kahovka predstavlja zoran primjer loše koordinacije unutar zapovjedne strukture okupacijskih snaga. Šesnaest milijuna četvornih kilometara vode, ispuštene iz akumulacije, pretvorila je na neko vrijeme rijeku Dnjepar u neprohodnu pregradu za napredovanje ukrajinskih snaga.

Međutim, nekontrolirano isticanje vodene mase odnijelo je živote mnogih ruskih vojnika. Brojna trupla okupatora voda izbacuje na obale delta Dnjepra. Neka mrtva tijela struja je donijela čak i do plaža Odese. Također, nagli rast vodostaja potopio je značajnu rusku tehniku ukopanu na obrambenim položajima na istočnoj obali Dnjepra. To su neoborive činjenice koje ukazuju da unutar ruskog sustava komandiranja koordinacija baš i ne štima kako treba.

Wagner će pristupiti ruskoj vojsci, ali pod svojim uvjetima

Javno čitanje odluke ministra obrane da sve ruske privatne oružane formacije, do prvog srpnja, moraju potpisati ugovor s ministarstvom obrane drugi je primjer disfunkcionalnosti sustava vođenja i zapovijedanja strategijske razine.

Očito je da ruski ministra obrane Sergej Šojgu, vatrogasac u odori generala armije, nema efikasnu kontrolu nad svim oružanim formacijama koje, za račun Kremlja, ratuju u Ukrajini. Netom nakon objave, vlasnik privatne formacije Wagner, bivši robijaš Jevgenij Prigožin, “otkantao” je ministra preko medija i nastavio njegovo javno ponižavanje koje traje više od godinu dana. Normalno da će Wagner na kraju pristupiti Vojsci Ruske Federacije, ali pod svojim uvjetima.

Ukrajina ne ide glavom kroz zid

Kakav je ukrajinski odgovor? Najjednostavnije rečeno, ne idu glavom kroz zid. Aktivirali su gotovo cijelu liniju fronta od Zaporožja do Bahmuta. Samim time, aktivirala se i ruska artiljerija. Međutim, vatreno djelovanje ruske artiljerije ujedno je i glavni demaskirajući faktor koji Ukrajincima omogućava uspješno kontrabatiranje. U tome su vrlo uspješni jer koriste visoko precizne rakete M 30/31 koje lansira višecijevni bacač raketa M142 HIMARS. Sve brojnije su snimke uništenja artiljerijskih sustava agresora.

Iako su ruski standardni razmak između haubica s 50 povećali na nekoliko stotina metara, to ne igra ulogu kad se kontrabatiranje obavlja pojedinačnim preciznim projektilom. Nedavni primjer dokumentiranog potpunog uništenja pet samohodnih haubica Msta-S, kalibra od 155 milimetara, iz sastava iste baterije na zaporoškom frontu, primjer je učinkovitosti ukrajinskog kontrabatiranja.

Rusi su prisiljeni na angažiranje rezervi

Ukrajinci su prisilili Ruse na angažiranje rezervi i dopremu materijala. Sve ruske trupe u pokretu automatski postaju unosni ciljevi “pametnog” naoružanja. Ukrajinci napadaju u manjim grupama. Uglavnom je to razina satnije. Iz tih razloga nisu unosni ciljevi za rusku artiljeriju i dominantnu avijaciju. Održavaju inicijativu uz oprezno napredovanje. Pokazalo se da je motorizirana pješadija, uz efikasnu vatrenu podršku, u uvjetima masovnog minskog zaprečavanja učinkovitija od oklopno-mehaniziranih snaga.

Kod Ukrajinaca je uočljiva znatno veća upotreba artiljerije nego ranije. Ne samo to. Na težišnim pravcima u Zaporožju koriste haubice zapadnog porijekla koje po dometu nadmašuju rusko topništvo. Samim time, nalaze se izvan dometa ruskih artiljeraca. Koristeći tehnološku superiornost, ukrajinski noćni napadi postaju gotovo redoviti.

U načelu, s povećanom količinom zapadnog naoružanja i opreme, javlja se asimetrična tehnološka nadmoć ukrajinske strane. Zbog toga su i ruski gubici veliki. Vladimir Putin javno je priznao gubitak 52 tenka u prvih deset dana rata. Po prvi put u izravnu borbu uvedeni su tenkovi T-55, stari preko 60 godina.

Ukrajinski gubici nisu mali, ali su prihvatljivi

Ni ukrajinski gubici nisu mali, ali su očito prihvatljivi. Međutim, ni približno ne odgovaraju ruskim izvještajima. Neovisni izvori dokumentiraju pet tenkova Leopard 2 i 17 oklopnih vozila pješadije M2A2 Bradley. Moskva može računati na brojčanu prednost zračnih snaga kao i na superiornost jedinica za elektroničko djelovanje. Ipak, za pobjedu u ratu potrebno je mnogo više. Svi trendovi idu u korist Združenih snaga Ukrajine.

I konačno, i ove operacije nepogrešivo ukazuju na vrlo nisku razinu borbenog morala ruskih trupa. Sve su veće grupe koje se predaju. Bježanje s položaja vrlo je često. Jedna dramatična snimka, čija se autentičnost ne može provjeriti, prikazuje kako tri naoružana ruska vojnika, nakon pucnjeva upozorenja u zrak, likvidiraju sedam jadnih rezervista koji su se htjeli dokopati šume radi bijega. Znalci ruskih prilika kazuju da je takva situacija vrlo moguća, jer je već postala dio ruske vojne tradicije.