Konačno! Sjedinjene Države isporučit će Ukrajini novi tip raketa GLSDB dometa 150 kilometara. Nakon što je vijest prvi objavio Reuters, potvrda o slanju novog tipa raketa stigla je iz još nekoliko izvora. Ustvari se radi o avionskoj bombi, GBU-39, koja je, umjesto kasetne bojeve glave, montirana na tijelu raketa M27. Raketa GLSDB lansira se iz višecijevnih bacača raketa M270 i M142 HIMARS koji se već nalaze u naoružanju Združenih snaga Ukrajine.
GLSDB je razvijen u suradnji švedskog SAAB-a i američke kompanije Boeing. Nakon što je američkim zakonom ograničena upotreba kasetne municije, u skladištima je ostala velika količina projektila M27 s kasetnom bojevom glavom. Eksperti SAAB grupacije i Boeinga, uklonili su kasetnu bojevu glavu a na pogonski dio raketa M27 instalirali avionsku navođenu bombu malog promjera GBU-39.
Bomba GBU-39 nema vlastiti pogon. Radi povećanja daljine pogađanja cilja na bombi se nalaze sklopljena krilca. Nakon ispuštanja bombe, krilca se otvaraju, i cijeli borbeni sklop, uključujući i sustav navođenja, planira prema cilju kao jedrilica. Logično, što je visina ispuštanja veća, bomba ostvaruje veći dolet.
Jedan cilj može gađati i do 12 bombi
Dakle, u slučaju razvoja GLSDB iskorištena je potisna snaga rakete M-27 i mogućnost planiranja bombe nakon odvajanja od pogonskog dijela rakete. U toj kombinaciji domet raketa kalibra od 227 milimetara, koje ispaljuje HIMARS, povećana je s 85 na 150 kilometara. I ne samo to. Standardne rakete koje ispaljuje HIMARS lete balističkom putanjom i mogu gađati ciljeve koji se nalaze u smjeru osi lansirnog uređaja.
Projektili GLSDB, nakon odvajanja od tijela rakete, mogu gađati ciljeve u svim pravcima, čak i 70 kilometara iza lansirnog uređaja. Ova karakteristika omogućava istovremeni udar, jednim plotunom na šest, odnosno dvanaest ciljeva koji mogu biti udaljeni kilometrima jedan od drugog. I obrnuto. Jedan cilj može biti tučen sa šest odnosno dvanaest bombi iz isto toliko različitih pravaca i profila leta.
Tako se razvlači neprijateljska PZO na više sektora gađanja. To otežava prijenos vatre s jednog na drugi cilj. Inače, bomba GBU-39, kad se odvoji od raketa, predstavlja izuzetno malu odraznu površinu za radare. Posljedično, manja daljina do cilja smanjuje učinkovitost PZO sustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bombom se može gađati kroz prozor
Bomba GBU-39 punjena je sa 16 kilograma visoko razornog eksploziva. Kinetičkom energijom probija bunker zaštićen s jednim metrom armiranog betona. Aktivacija elektroničkog upaljača programira se prema željenom učinku. Tako, pri gađanju zapovjednih mjesta, bunkera ili skladišta, bomba se može aktivirati tek nakon penetracije u objekt.
Rakete koje ispaljuje HIMARS lete prema cilju balističkom putanjom i udaraju u cilj samo iz gornje sfere. Bomba, GBU-39 može imati vertikalnu, kosu ili gotovo položenu putanju pri udaru na cilj. Ova navođena bomba pogađa u radijusu od jednog metra. Praktično može se birati kroz koji će prozor ili vrata bomba uletjeti u objekt.
Osnovna varijanta ima kombinaciju inercijskog i satelitskog navođenja. Projektil GLSDB uspješno je testiran na daljinama od 130 kilometara, s laserskim polu-aktivnim navođenjem za napad na pokretne ciljeve. To znači da objekt koji se napada mora biti, u završnom dijelu putanje bombe, označen laserskim snopom. Za označavanje ciljeva se može koristiti bespilotna letjelica ili diverzantska skupina koja se probila u neprijateljsku pozadinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajina će moći gađati sve osim Krima
Što primjena ove vrste rakete može značiti na ratištu da se zaključiti iz iskustava primjena projektila M31, dometa 85 kilometara. Nakon što su im polupali tisuće tona streljiva, Ukrajinci su natjerali Ruse da sva svoja skladišta streljiva i goriva izmjeste osamdeset do sto kilometara u pozadinu. Pojavom novog projektila na ratištu, Ukrajinci će biti u mogućnosti vatrom pokriti gotovo cijeli okupirani teritorij osim poluotoka Krima.
Pod vatrom će se naći sjeverni dio Krima, uključujući i dvije prevlake koje poluotok spajaju s kontinentom. Ovo drastično povećanje manevra vatrom predstavlja ozbiljnu prijetnju snabdijevanju ruskih trupa na južnom dijelu ratišta. Luke na Azovskom moru Mariupolj i Berdjansk, i cijeli kopneni “most” s Krimom, kojeg su Rusi uspostavili nakon zauzimanja dijela Zaporožja, uskoro bi mogao biti pod izravnim udarom ukrajinske raketne artiljerije. U tom smislu treba promatrati i ruske pokušaje pomjeranja linije fronta u Zaporožju prema sjeveru.
Veliki problemi za rusku vojsku i njihova skladišta
Inače, za potrebe američkog ratnog zrakoplovstva razvijene su inačice pametne planirane bombe GBU-39 koje imaju mogućnost samonavođenja pomoću radara, termovizije te pasivnog navođenja na uređaje koji se bave elektroničkim ometanjem. Nešto slično kao proturadarska raketa AGM-88.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad bude isporučena Združenim snagama Ukrajine, ovo će biti prva operativna primjena ove vrste reketa. U tom smislu sve navedene karakteristike bazirane su na poligonskim ispitivanjima. Međutim, imajući u vidu kredibilitet i reference SAAB-a i Boeinga, praktična upotreba ne bi trebala odstupati od taktičko-tehničkih normi ostvarenih za vrijeme testiranja. Prednost GLSDB-a je izuzetno mala cijena od 40.000 američkih dolara jer koristi već rashodovane rakete M-27.
Kad će se pojaviti prvi primjerci na ratištu teškoj je reći. Neke procjene govore o tri mjeseca. U svakom slučaju, kad HIMARS ispali prvi plotun raketa GLSDB, Vojska Ruske Federacije morat će ponovo izmjestiti svoja skladišta goriva i streljiva. Strategijski gledano, uvođenje u upotrebu projektila GLSDB imat će ozbiljniji učinak tek kad se pojave u značajnijem broju. Rusima je HIMARS, s projektilima M31, prava noćna mora. Hoće li to postati i GLSDB treba pričekati neko vrijeme.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni komentator: Konačno, SAD šalje super precizne projektile većeg dometa. Slijedi udar na kopneni most s Krimom
Ukrajinci će sada biti u mogućnosti vatrom pokriti gotovo cijeli okupirani teritorij osim Krima
Ovo drastično povećanje manevra vatrom predstavlja ozbiljnu prijetnju snabdijevanju ruskih trupa na južnom dijelu ratišta. Luke na Azovskom moru Mariupolj i Berdjansk, i cijeli kopneni "most" s Krimom, kojeg su Rusi uspostavili nakon zauzimanja dijela Zaporožja, uskoro bi mogao biti pod izravnim udarom raketne artiljerije
Konačno! Sjedinjene Države isporučit će Ukrajini novi tip raketa GLSDB dometa 150 kilometara. Nakon što je vijest prvi objavio Reuters, potvrda o slanju novog tipa raketa stigla je iz još nekoliko izvora. Ustvari se radi o avionskoj bombi, GBU-39, koja je, umjesto kasetne bojeve glave, montirana na tijelu raketa M27. Raketa GLSDB lansira se iz višecijevnih bacača raketa M270 i M142 HIMARS koji se već nalaze u naoružanju Združenih snaga Ukrajine.
GLSDB je razvijen u suradnji švedskog SAAB-a i američke kompanije Boeing. Nakon što je američkim zakonom ograničena upotreba kasetne municije, u skladištima je ostala velika količina projektila M27 s kasetnom bojevom glavom. Eksperti SAAB grupacije i Boeinga, uklonili su kasetnu bojevu glavu a na pogonski dio raketa M27 instalirali avionsku navođenu bombu malog promjera GBU-39.
Bomba GBU-39 nema vlastiti pogon. Radi povećanja daljine pogađanja cilja na bombi se nalaze sklopljena krilca. Nakon ispuštanja bombe, krilca se otvaraju, i cijeli borbeni sklop, uključujući i sustav navođenja, planira prema cilju kao jedrilica. Logično, što je visina ispuštanja veća, bomba ostvaruje veći dolet.
Jedan cilj može gađati i do 12 bombi
Dakle, u slučaju razvoja GLSDB iskorištena je potisna snaga rakete M-27 i mogućnost planiranja bombe nakon odvajanja od pogonskog dijela rakete. U toj kombinaciji domet raketa kalibra od 227 milimetara, koje ispaljuje HIMARS, povećana je s 85 na 150 kilometara. I ne samo to. Standardne rakete koje ispaljuje HIMARS lete balističkom putanjom i mogu gađati ciljeve koji se nalaze u smjeru osi lansirnog uređaja.
Projektili GLSDB, nakon odvajanja od tijela rakete, mogu gađati ciljeve u svim pravcima, čak i 70 kilometara iza lansirnog uređaja. Ova karakteristika omogućava istovremeni udar, jednim plotunom na šest, odnosno dvanaest ciljeva koji mogu biti udaljeni kilometrima jedan od drugog. I obrnuto. Jedan cilj može biti tučen sa šest odnosno dvanaest bombi iz isto toliko različitih pravaca i profila leta.
Tako se razvlači neprijateljska PZO na više sektora gađanja. To otežava prijenos vatre s jednog na drugi cilj. Inače, bomba GBU-39, kad se odvoji od raketa, predstavlja izuzetno malu odraznu površinu za radare. Posljedično, manja daljina do cilja smanjuje učinkovitost PZO sustava.
Bombom se može gađati kroz prozor
Bomba GBU-39 punjena je sa 16 kilograma visoko razornog eksploziva. Kinetičkom energijom probija bunker zaštićen s jednim metrom armiranog betona. Aktivacija elektroničkog upaljača programira se prema željenom učinku. Tako, pri gađanju zapovjednih mjesta, bunkera ili skladišta, bomba se može aktivirati tek nakon penetracije u objekt.
Rakete koje ispaljuje HIMARS lete prema cilju balističkom putanjom i udaraju u cilj samo iz gornje sfere. Bomba, GBU-39 može imati vertikalnu, kosu ili gotovo položenu putanju pri udaru na cilj. Ova navođena bomba pogađa u radijusu od jednog metra. Praktično može se birati kroz koji će prozor ili vrata bomba uletjeti u objekt.
Osnovna varijanta ima kombinaciju inercijskog i satelitskog navođenja. Projektil GLSDB uspješno je testiran na daljinama od 130 kilometara, s laserskim polu-aktivnim navođenjem za napad na pokretne ciljeve. To znači da objekt koji se napada mora biti, u završnom dijelu putanje bombe, označen laserskim snopom. Za označavanje ciljeva se može koristiti bespilotna letjelica ili diverzantska skupina koja se probila u neprijateljsku pozadinu.
Ukrajina će moći gađati sve osim Krima
Što primjena ove vrste rakete može značiti na ratištu da se zaključiti iz iskustava primjena projektila M31, dometa 85 kilometara. Nakon što su im polupali tisuće tona streljiva, Ukrajinci su natjerali Ruse da sva svoja skladišta streljiva i goriva izmjeste osamdeset do sto kilometara u pozadinu. Pojavom novog projektila na ratištu, Ukrajinci će biti u mogućnosti vatrom pokriti gotovo cijeli okupirani teritorij osim poluotoka Krima.
Pod vatrom će se naći sjeverni dio Krima, uključujući i dvije prevlake koje poluotok spajaju s kontinentom. Ovo drastično povećanje manevra vatrom predstavlja ozbiljnu prijetnju snabdijevanju ruskih trupa na južnom dijelu ratišta. Luke na Azovskom moru Mariupolj i Berdjansk, i cijeli kopneni “most” s Krimom, kojeg su Rusi uspostavili nakon zauzimanja dijela Zaporožja, uskoro bi mogao biti pod izravnim udarom ukrajinske raketne artiljerije. U tom smislu treba promatrati i ruske pokušaje pomjeranja linije fronta u Zaporožju prema sjeveru.
Veliki problemi za rusku vojsku i njihova skladišta
Inače, za potrebe američkog ratnog zrakoplovstva razvijene su inačice pametne planirane bombe GBU-39 koje imaju mogućnost samonavođenja pomoću radara, termovizije te pasivnog navođenja na uređaje koji se bave elektroničkim ometanjem. Nešto slično kao proturadarska raketa AGM-88.
Kad bude isporučena Združenim snagama Ukrajine, ovo će biti prva operativna primjena ove vrste reketa. U tom smislu sve navedene karakteristike bazirane su na poligonskim ispitivanjima. Međutim, imajući u vidu kredibilitet i reference SAAB-a i Boeinga, praktična upotreba ne bi trebala odstupati od taktičko-tehničkih normi ostvarenih za vrijeme testiranja. Prednost GLSDB-a je izuzetno mala cijena od 40.000 američkih dolara jer koristi već rashodovane rakete M-27.
Kad će se pojaviti prvi primjerci na ratištu teškoj je reći. Neke procjene govore o tri mjeseca. U svakom slučaju, kad HIMARS ispali prvi plotun raketa GLSDB, Vojska Ruske Federacije morat će ponovo izmjestiti svoja skladišta goriva i streljiva. Strategijski gledano, uvođenje u upotrebu projektila GLSDB imat će ozbiljniji učinak tek kad se pojave u značajnijem broju. Rusima je HIMARS, s projektilima M31, prava noćna mora. Hoće li to postati i GLSDB treba pričekati neko vrijeme.