Koji su rizici dugo najavljivane ukrajinske ofenzive? Činjenica da su Združene snage Ukrajine ojačane sa 17 novih brigada te da je stiglo 98 posto obećane zapadne pomoći nije samo po sebi dovoljan jamac uspjeha. Oko 1500 oklopnih vozila raznih tipova te 230 tenkova sa zalihama streljiva Zapad je isporučio Ukrajini.
Iako ovi brojčani pokazatelji djeluju impresivno, osposobljenost snaga za izvođenje objedinjenih napadnih operacija, u kojima se integriraju vatra i pokret, predstavlja ključni kvalitativni indikator ofenzivnih sposobnosti. Normalno, sve to treba staviti u relaciju s mogućnostima i borbenom spremnosti suprotne strane. No, krenimo redom.
Od 17 novih brigada devet je opremljeno zapadnom tehnologijom i prošlo je obuku s instruktorima NATO članica. Relativno kratko vrijeme za provođenje obuke, od individualne do razine brigade, kompenzirano je popunjavanjem brigada već prekaljenim borcima, s višegodišnjim ratnim iskustvom.
Polovina spremnih za ofenzivu je udarni ešalon
Ako se kao faktor uvrsti činjenica da su ove jedinice opremljene superiornijim zapadnim naoružanjem, probijanje ruskih obrambenih položaja njihova je očekivana uloga. Osam ukrajinskih brigada, ustrojenih samostalno, bez strane pomoći, uglavnom je sastavljeno od dobrovoljaca. Skraćeno vrijeme provedeno na obuci, nedostatak borbenog iskustva kao i razina opremljenosti sovjetskom tehnikom predodređuje ove jedinice za zadaće manje složenosti.
Združene snage Ukrajine nisu izvodile složene napadne operacije na razini korpusa. Do sad su uglavnom djelovale brigade i to na razini pojedinačnih bojni. Nije za očekivati njihovu osposobljenost za djelovanje na razini operativnih jedinica kao što je korpus. Dakle, integracija pokreta i vatre, najveći dosadašnji nedostatak ukrajinski napadnih operacija, morat će se rješavati na razini brigada. Ukratko, od 80.000 dodatnih vojnika prikupljenih za ofenzivu, oko polovine se može se smatrati udarnim ešalonom.
‘Najslabija karika je nizak moral’
Ruske profesionalne postrojbe pokazale su visku učinkovitost u izvođenju obrambenih operacija. Bilo da se radilo o organizaciji ešalonirane obrane, kad se osiguravalo izvlačenje snaga s lijeve obale Dnjepra, ili o primjeni aktivne obrane nakon zaustavljanja ukrajinskog prodora u Hersonskoj oblasti, demonstrirana je zavidna razina vojne vještine od strane ruskih padobranaca i specijalnih postrojbi. Posebnu ulogu igrala je moćna ruska artiljerija. Dobra koordinacija s postrojbama koje su izvodile obranu bila je ključna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, postrojbe sačinjene od rezervista, lokalnih martićevaca i ruske žandarmerije pokazale su se potpuno neučinkovite za bilo kakvo djelovanje izvan utvrđenih položaja. A i njih su vrlo često samovoljno napuštali. No njihova najslabija karika, u lancu nesposobnosti, jest nizak moral. Izostanak volje za borbu i masovne pojave alkoholizma od početka prate mobiliziranu rezervu Ruske Federacije. Takvo stanje pokušava se ublažiti sve većim brojem plaćeničkih formacija.
Plaćenička formacija Wagner HIV pozitivnim robijašima, osim više plaće, nudi i učinkovitije lijekove u odnosu na one koje dobivaju u državnim zatvorima. Intenzivna, patriotski intonirana, promidžbena kampanja za nove vojnike po ugovoru ne daje očekivane rezultate. Plan povećanja ruske vojske s novih 400.000 pripadnika vojnika po ugovoru miljama je daleko od realizacije. Izgleda da se ponavlja priča od prošle godine. Na kraju će Rusija vjerojatno morati organizirati novi val mobilizacije.
Kako su se Nijemci branili na Dan D?
Ruske najbolje, trostruke utvrđene linije, nalaze se u Zaporožju. Očito je obrana profesionalno uređena. Međutim, svaka obrambena linija, pa i ona najtvrđa, prolazi se ako nije branjena. Ukoliko rusko zapovjedništvo odluči na prvu liniju obrane rasporediti profesionalne vojnike, taj dio obrambenog pojasa sigurno će biti dobro branjen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slaba strana ovakvog pristupa je manjak mobilnih snaga u rezervi za brzu intervenciju na kritičnim dijelovima fronta. Ako se Rusi odluče za formiranje rezervi od borbeno sposobnijih profesionalaca, prva linija bit će popunjena rezervistima, sto znači i slabije branjena. Kad je broj raspoloživih snaga kritična stavka, procjena lokacije i načina rasporeda rezervi može imati ključnu ulogu.
Kada su pripremali obranu francuske obale od očekivanog iskrcavanja saveznika 1944. godine došlo je do razmimoilaženja između feldmaršala Erwina Rommela i njegovog pretpostavljenog, također feldmaršala, Gerda von Rundstedta. Dok je Rommel, poznatiji među saveznicima kao Pustinjska lisica, zagovarao raspoređivanje manjih skupina oklopnih rezervi bliže potencijalnim zonama iskrcavanja, njegov je šef, feldmaršala von Rundstedta inzistirao na zadržavanju većih tenkovskih formacija, ali dalje od obale. Hitlerovom odlukom napravljeno je kompromisno rješenje koje, kako je poznata, nije zaustavilo uspješno iskrcavanje saveznika u Normandiji.
Rusi kasnije dobivaju informacije o stanju na terenu
Značajnija koncentracija manevarskih snaga ruskih rezervi, u zahvata fronta, vrlo je unosan cilj za smrtonosne plotune višecijevnih bacača raketa HIMARS. Kako Ukrajinci vjerojatno neće napadati u većim formacijama od brigade, nije za očekivati da će ruske rezerve biti grupirane u većim formacijama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slični problemi muče i Ukrajince. Većina sredstava protuzračne obrane, srednjeg i velikog dometa, raspoređena je za obranu teritorija od ruskih napada krstarećim raketama. Usto Ukrajinci su prilično „kratki“ sa zalihama raspoloživih raketa sovjetskog porijekla. Zbog toga trenutno nisu u stanju spriječiti djelovanje ruske borbene avijacije u zahvatu fronta.
Veće grupacije snaga mogle bi se naći na udaru ruskog zrakoplovstva i raketne artiljerije velikog dometa kao što je višecijevni bacač raketa BM-30 Smerč, dometa do 120 kilometara. Ipak, za razliku od Ukrajinaca, zapovjednici postrojbi Vojske Ruske Federacije dobivaju znatno oskudnije i, uglavnom, zakašnjele obavještajne informacije o taktičkoj situaciji na terenu. Posljedično, učinkovitost ruskih vatrenih udara značajno opada izvan dosega djelovanja artiljerijskog brigada.
Najveća prijetnja Ukrajini su ruski jurišni helikopteri
U slučaju uspješnog proboja ruske obrane, najveću prijetnju ukrajinskom oklopu čine ruski jurišni helikopteri. Brojni su razlozi zbog čega se leteće topovnjače, kao sto su Kamov Ka-52 ili Mi-28, nisu iskazale u dosadašnjim ratnim operacijama. Ipak, dva su razloga na koje Rusi nisu mogli utjecati. Ukrajinska strana do sada je koristila oklopnu tehniku istog porijekla kao i agresor. I pored primjene različitih oznaka za identifikaciju, kao i kvalitetne optoelektroničke opreme na suvremenim ruskim jurišnim helikopterima, nije jednostavno ustanoviti točnu pripadnost tenka. Bojazan od uništenja vlastitih snaga ograničavajući je čimbenik.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izostanak veće koncentracije ukrajinskog oklopa na jednom pravcu,nedvojbeno je drugi razlog, gotovo nezamijećenog učinka ruskih helikoptera namijenjenih za protuoklopnu borbu. Jednostavno nisu imali dovoljno ciljeva za napade. Zbog toga su ruski jurišni helikopteri uglavnom korišteni kao vatrena podrška pješadiji. Do sada je, iz neovisnih izvora potvrđen gubitak 60 jurišnih helikoptera. Od toga, izgubljena su 44 suvremena stroja Ka-52 i Mi-28. Koncentracija oklopa na ravničarskom zemljištu predstavlja idealne uvjete za protuoklopnu borbu helikopterima. Prodor u dubinu teritorija, bez učinkovite PZO, doveo bi ukrajinske mehanizirane snage u krajnje nepovoljan položaj.
Zbog toga, Združene snage Ukrajine prema frontu izmještanju samohodne PZO stave, kao sto su njemački Gepard i britanski Stormer HVM, jer mogu pratiti oklop u nastupanju. Gepard je naoružan s dva automatska topa kalibra od 30 milimetara. Stormer HVM u borbenom kompletu ima protuavionske laserski navođene rakete Starstreak, pogodne za gađanje ciljeva u dolasku, i toplinski samonavođene rakete Martlet prikladnije za napad na ciljeve u doletu.
Napadač ima ogromnu prednost
Svaka će strana nastojati smanjiti vlastiti rizik i iskoristiti slabu stranu protivnika. U tom smislu prosudba neprijatelja, predviđanje njegovih namjere i načina djelovanja, kao i realna slika o sposobnostima vlastitih snaga, predstavlja dio ratnog umijeća koje pravi razlika između vojskovođa na jednoj strani, i vojnih zapovjednika koji se striktno drže propisanog pravila upotrebe snaga. Lako je predvidjeti naredni potez zapovjednika koji doslovno djeluje po pravilima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Očekivana napadna operacija, uglavnom, nosi u sebi veći rizik od izvođenja obrane. U tom smislu, provode se ratne igre s ciljem smanjenja neželjenih rezultata. Vojska Sjedinjenih Država ima najrazvijenije alate za simulaciju izvođenja borbenih djelovanja. Tako su prošlo ljeto, nakon zajedničkog provođenja ratnih igara s Amerikancima, ukrajinski zapovjednici znatno smanjili svoje napadne aspiracije. Rezultat je bio uspješno oslobađanje Harkovske oblasti i desne obale Dnjepra.
Napadač ima ogromnu prednost jer bira vrijeme, mjesto i način izvođenja borbenog djelovanja. I konačno, nikako se ne smije zaboraviti kako je borbeni moral ukrajinskih boraca na daleko višoj razini u odnosu na prisilno mobilizirane ruske rezerviste. Rizici su veliki za obje strane. Ipak, dosadašnji tijek rata dokazao je da je primjena umijeća ratovanja bila na strani branitelja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni komentator: Ruski moral je na dnu, alkoholizam sveprisutan, a novačenje propada. Ukrajinci će u ofenzivi imati golemu prednost
Najveća prijetnja Ukrajini su ruski jurišni helikopteri
Postrojbe sačinjene od rezervista, lokalnih martićevaca i ruske žandarmerije pokazale su se potpuno neučinkovite za bilo kakvo djelovanje izvan utvrđenih položaja. A i njih su vrlo često samovoljno napuštali. Njihova najslabija karika, u lancu nesposobnosti, jest nizak moral.
Koji su rizici dugo najavljivane ukrajinske ofenzive? Činjenica da su Združene snage Ukrajine ojačane sa 17 novih brigada te da je stiglo 98 posto obećane zapadne pomoći nije samo po sebi dovoljan jamac uspjeha. Oko 1500 oklopnih vozila raznih tipova te 230 tenkova sa zalihama streljiva Zapad je isporučio Ukrajini.
Iako ovi brojčani pokazatelji djeluju impresivno, osposobljenost snaga za izvođenje objedinjenih napadnih operacija, u kojima se integriraju vatra i pokret, predstavlja ključni kvalitativni indikator ofenzivnih sposobnosti. Normalno, sve to treba staviti u relaciju s mogućnostima i borbenom spremnosti suprotne strane. No, krenimo redom.
Od 17 novih brigada devet je opremljeno zapadnom tehnologijom i prošlo je obuku s instruktorima NATO članica. Relativno kratko vrijeme za provođenje obuke, od individualne do razine brigade, kompenzirano je popunjavanjem brigada već prekaljenim borcima, s višegodišnjim ratnim iskustvom.
Polovina spremnih za ofenzivu je udarni ešalon
Ako se kao faktor uvrsti činjenica da su ove jedinice opremljene superiornijim zapadnim naoružanjem, probijanje ruskih obrambenih položaja njihova je očekivana uloga. Osam ukrajinskih brigada, ustrojenih samostalno, bez strane pomoći, uglavnom je sastavljeno od dobrovoljaca. Skraćeno vrijeme provedeno na obuci, nedostatak borbenog iskustva kao i razina opremljenosti sovjetskom tehnikom predodređuje ove jedinice za zadaće manje složenosti.
Združene snage Ukrajine nisu izvodile složene napadne operacije na razini korpusa. Do sad su uglavnom djelovale brigade i to na razini pojedinačnih bojni. Nije za očekivati njihovu osposobljenost za djelovanje na razini operativnih jedinica kao što je korpus. Dakle, integracija pokreta i vatre, najveći dosadašnji nedostatak ukrajinski napadnih operacija, morat će se rješavati na razini brigada. Ukratko, od 80.000 dodatnih vojnika prikupljenih za ofenzivu, oko polovine se može se smatrati udarnim ešalonom.
‘Najslabija karika je nizak moral’
Ruske profesionalne postrojbe pokazale su visku učinkovitost u izvođenju obrambenih operacija. Bilo da se radilo o organizaciji ešalonirane obrane, kad se osiguravalo izvlačenje snaga s lijeve obale Dnjepra, ili o primjeni aktivne obrane nakon zaustavljanja ukrajinskog prodora u Hersonskoj oblasti, demonstrirana je zavidna razina vojne vještine od strane ruskih padobranaca i specijalnih postrojbi. Posebnu ulogu igrala je moćna ruska artiljerija. Dobra koordinacija s postrojbama koje su izvodile obranu bila je ključna.
Međutim, postrojbe sačinjene od rezervista, lokalnih martićevaca i ruske žandarmerije pokazale su se potpuno neučinkovite za bilo kakvo djelovanje izvan utvrđenih položaja. A i njih su vrlo često samovoljno napuštali. No njihova najslabija karika, u lancu nesposobnosti, jest nizak moral. Izostanak volje za borbu i masovne pojave alkoholizma od početka prate mobiliziranu rezervu Ruske Federacije. Takvo stanje pokušava se ublažiti sve većim brojem plaćeničkih formacija.
Plaćenička formacija Wagner HIV pozitivnim robijašima, osim više plaće, nudi i učinkovitije lijekove u odnosu na one koje dobivaju u državnim zatvorima. Intenzivna, patriotski intonirana, promidžbena kampanja za nove vojnike po ugovoru ne daje očekivane rezultate. Plan povećanja ruske vojske s novih 400.000 pripadnika vojnika po ugovoru miljama je daleko od realizacije. Izgleda da se ponavlja priča od prošle godine. Na kraju će Rusija vjerojatno morati organizirati novi val mobilizacije.
Kako su se Nijemci branili na Dan D?
Ruske najbolje, trostruke utvrđene linije, nalaze se u Zaporožju. Očito je obrana profesionalno uređena. Međutim, svaka obrambena linija, pa i ona najtvrđa, prolazi se ako nije branjena. Ukoliko rusko zapovjedništvo odluči na prvu liniju obrane rasporediti profesionalne vojnike, taj dio obrambenog pojasa sigurno će biti dobro branjen.
Slaba strana ovakvog pristupa je manjak mobilnih snaga u rezervi za brzu intervenciju na kritičnim dijelovima fronta. Ako se Rusi odluče za formiranje rezervi od borbeno sposobnijih profesionalaca, prva linija bit će popunjena rezervistima, sto znači i slabije branjena. Kad je broj raspoloživih snaga kritična stavka, procjena lokacije i načina rasporeda rezervi može imati ključnu ulogu.
Kada su pripremali obranu francuske obale od očekivanog iskrcavanja saveznika 1944. godine došlo je do razmimoilaženja između feldmaršala Erwina Rommela i njegovog pretpostavljenog, također feldmaršala, Gerda von Rundstedta. Dok je Rommel, poznatiji među saveznicima kao Pustinjska lisica, zagovarao raspoređivanje manjih skupina oklopnih rezervi bliže potencijalnim zonama iskrcavanja, njegov je šef, feldmaršala von Rundstedta inzistirao na zadržavanju većih tenkovskih formacija, ali dalje od obale. Hitlerovom odlukom napravljeno je kompromisno rješenje koje, kako je poznata, nije zaustavilo uspješno iskrcavanje saveznika u Normandiji.
Rusi kasnije dobivaju informacije o stanju na terenu
Značajnija koncentracija manevarskih snaga ruskih rezervi, u zahvata fronta, vrlo je unosan cilj za smrtonosne plotune višecijevnih bacača raketa HIMARS. Kako Ukrajinci vjerojatno neće napadati u većim formacijama od brigade, nije za očekivati da će ruske rezerve biti grupirane u većim formacijama.
Slični problemi muče i Ukrajince. Većina sredstava protuzračne obrane, srednjeg i velikog dometa, raspoređena je za obranu teritorija od ruskih napada krstarećim raketama. Usto Ukrajinci su prilično „kratki“ sa zalihama raspoloživih raketa sovjetskog porijekla. Zbog toga trenutno nisu u stanju spriječiti djelovanje ruske borbene avijacije u zahvatu fronta.
Veće grupacije snaga mogle bi se naći na udaru ruskog zrakoplovstva i raketne artiljerije velikog dometa kao što je višecijevni bacač raketa BM-30 Smerč, dometa do 120 kilometara. Ipak, za razliku od Ukrajinaca, zapovjednici postrojbi Vojske Ruske Federacije dobivaju znatno oskudnije i, uglavnom, zakašnjele obavještajne informacije o taktičkoj situaciji na terenu. Posljedično, učinkovitost ruskih vatrenih udara značajno opada izvan dosega djelovanja artiljerijskog brigada.
Najveća prijetnja Ukrajini su ruski jurišni helikopteri
U slučaju uspješnog proboja ruske obrane, najveću prijetnju ukrajinskom oklopu čine ruski jurišni helikopteri. Brojni su razlozi zbog čega se leteće topovnjače, kao sto su Kamov Ka-52 ili Mi-28, nisu iskazale u dosadašnjim ratnim operacijama. Ipak, dva su razloga na koje Rusi nisu mogli utjecati. Ukrajinska strana do sada je koristila oklopnu tehniku istog porijekla kao i agresor. I pored primjene različitih oznaka za identifikaciju, kao i kvalitetne optoelektroničke opreme na suvremenim ruskim jurišnim helikopterima, nije jednostavno ustanoviti točnu pripadnost tenka. Bojazan od uništenja vlastitih snaga ograničavajući je čimbenik.
Izostanak veće koncentracije ukrajinskog oklopa na jednom pravcu,nedvojbeno je drugi razlog, gotovo nezamijećenog učinka ruskih helikoptera namijenjenih za protuoklopnu borbu. Jednostavno nisu imali dovoljno ciljeva za napade. Zbog toga su ruski jurišni helikopteri uglavnom korišteni kao vatrena podrška pješadiji. Do sada je, iz neovisnih izvora potvrđen gubitak 60 jurišnih helikoptera. Od toga, izgubljena su 44 suvremena stroja Ka-52 i Mi-28. Koncentracija oklopa na ravničarskom zemljištu predstavlja idealne uvjete za protuoklopnu borbu helikopterima. Prodor u dubinu teritorija, bez učinkovite PZO, doveo bi ukrajinske mehanizirane snage u krajnje nepovoljan položaj.
Zbog toga, Združene snage Ukrajine prema frontu izmještanju samohodne PZO stave, kao sto su njemački Gepard i britanski Stormer HVM, jer mogu pratiti oklop u nastupanju. Gepard je naoružan s dva automatska topa kalibra od 30 milimetara. Stormer HVM u borbenom kompletu ima protuavionske laserski navođene rakete Starstreak, pogodne za gađanje ciljeva u dolasku, i toplinski samonavođene rakete Martlet prikladnije za napad na ciljeve u doletu.
Napadač ima ogromnu prednost
Svaka će strana nastojati smanjiti vlastiti rizik i iskoristiti slabu stranu protivnika. U tom smislu prosudba neprijatelja, predviđanje njegovih namjere i načina djelovanja, kao i realna slika o sposobnostima vlastitih snaga, predstavlja dio ratnog umijeća koje pravi razlika između vojskovođa na jednoj strani, i vojnih zapovjednika koji se striktno drže propisanog pravila upotrebe snaga. Lako je predvidjeti naredni potez zapovjednika koji doslovno djeluje po pravilima.
Očekivana napadna operacija, uglavnom, nosi u sebi veći rizik od izvođenja obrane. U tom smislu, provode se ratne igre s ciljem smanjenja neželjenih rezultata. Vojska Sjedinjenih Država ima najrazvijenije alate za simulaciju izvođenja borbenih djelovanja. Tako su prošlo ljeto, nakon zajedničkog provođenja ratnih igara s Amerikancima, ukrajinski zapovjednici znatno smanjili svoje napadne aspiracije. Rezultat je bio uspješno oslobađanje Harkovske oblasti i desne obale Dnjepra.
Napadač ima ogromnu prednost jer bira vrijeme, mjesto i način izvođenja borbenog djelovanja. I konačno, nikako se ne smije zaboraviti kako je borbeni moral ukrajinskih boraca na daleko višoj razini u odnosu na prisilno mobilizirane ruske rezerviste. Rizici su veliki za obje strane. Ipak, dosadašnji tijek rata dokazao je da je primjena umijeća ratovanja bila na strani branitelja.