“Okolnosti koje su se dogodile agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu i pad bespilotne letjelice u Zagrebu ukazale su kako je nužno i neophodno prilagoditi prioritete i planove opremanja Hrvatske vojske. Stoga je nabava raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa postavljena kao najviši prioritet opremanja u kratkoročnom razdoblju”, objasnio je odluke ministar obrane Mario Banožić.
Ova vijest, koju je prenijela Hina, trebala bi umiriti hrvatsku javnost zabrinutu nakon što se u ožujku nad Zagrebom pojavila nenajavljena nepoznata letjelica Tupoljev Tu-141. Međutim, nabava lakog prijenosnog protuzrakoplovnog sustava Mistral 3, francuske proizvodnje, ne rješava niti jedan od razloga navedenih u obrazloženju.
Zanimljivo je kako je ministar u svom obrazloženju našao vezu između nabave Mistrala 3 i izviđačke bespilotne letjelice Tu-141. To je isto kao da odete kod liječnika sa slomljenom nogom, a on vam prepiše vitamin „A“ za poboljšanja vida.
Prvo reci stoj pa onda pucaj
Vratimo se unatrag. Što bi se dogodilo da je Hrvatska, u momentu pada drona na gradsko naselje Jarun, imala, recimo, tisuću Mistrala 3? Ne bi se dogodilo apsolutno ništa! Tupoljev Tu-141 opet bi se, kad bi mu ponestalo goriva, srušio pokraj studentskog doma na Savi. Zašto?
U mirnodopskim uvjetima, kad je otvoren zračni prostor, u slučaju pojave neidentificiranog letećeg objekta u zraku zabranjeno je djelovanje protuzračne obrane dok se ne utvrdi vrsta i karakter letjelice. Nitko ne može znati je li na radarskom ekranu odraz civilnog zrakoplova, koji se našao u nevolji, ili neke nepoželjne letjelice.
Zbog toga se i podižu lovci – kako bi ostvarili pozitivnu identifikaciju nepoznatog letećeg objekta. Tek nakon uspješnog presretanja mogu se poduzimati naredni koraci. U slučaju da se radi o civilnom zrakoplovu, primjenjuju se međunarodno usuglašeni postupci. Da prevedemo tu proceduru na zemaljski jezik. Prvo reci stoj pa onda pucaj. Što bi se dogodilo kad bi naši policajci prvo pucali pa tek onda utvrđivali karakter i vjerojatnost ugroze?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema više zadrške od pet minuta
Osim privida da se nešto ozbiljno radi, nabava lakih prijenosnih PZO sustava bilo koje vrste, ne rješava niti jedno pitanje problema zaštite zračnog prostora u miru. Da bi PZO sustav mogao djelovati potrebno je zatvoriti zračni prostor, ili njegove dijelove, za civilno letenje. To se ne može uraditi za sedam minuta koliko je trebalo dronu Tu-141 od mađarske granice do glavnog grada Hrvatske.
Što nije štimalo u slučaju zagrebačkog drona-lutalice? Hrvatska je u sustavu NATO integriranog sustava protuzračne obrane. Prema NATO proceduri, nepoznati cilj mora biti praćen najmanje pet minuta kako bi se prešlo na sljedeću razinu reakcija. Kako se u Mađarskoj radarski odraz pojavljivao pa nestajao – nisu bili zadovoljeni ti uvjeti.
Što je napravljeno? Prvo, procedura je promijenjena i nema više zadrške od pet minuta. Drugo, podizanje lovaca iz pripravnosti obavezno je i u slučaju dvojbenog radarskog odraza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je Mađarska ‘zakazala’
Zbog čega su Mađari “zakazali” s reakcijom? Ratno zrakoplovstvo Mađarske u svom naoružanju ima izvrsne švedske višenamjenske avione JAS-36 Gripen. Međutim, naši sjeverni susjedi još uvijek koriste stare ruske dvodimenzionalne radare P-18 “Spoon Rest”. Ta generacija radara, iz vremena Hladnog rata, očito ima problema s detekcijom ciljeva male odrazne površine kao što je bio Tu-141.
Radarski odraz koji su Mađari dobivali na ekranu bio je sličan smetnjama koje se često pojavljuju, u specifičnim vremenskim uvjetima, kod radarske tehnike starije generacije. Odgovor Budimpešte bio je primjeren. Po hitnom
postupku nabavljaju se suvremeni izraelski 3D radari EL/M-2084. Dakle, i Mađari otklanjaju svoj nedostatak.
Naši piloti-lovci ne lete noću
I konačno, što to nije valjalo u hrvatskom sustavu protuzračne obrane? Naime naši radari FPS-117 pratili su dolazak drona i prije nego što je ušao u hrvatski zračni prostor. Međutim, nije bilo reakcije lovačke avijacije jer naši piloti-lovci nisu osposobljeni za letenje noću! Zbog čega naši piloti koji lete MiG-21 nisu obučenu za izvođenje presretanja noću?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tu nema nikakve tajne. Ministarstvo obrane, u sadašnjem i u prijašnjim sastavima, već godinama nije u mogućnosti osigurati uvjete za provođenje obuke za letenje noću na našim lovcima MiG-21. Da bi ispravili trenutne nedostatke našeg sustava PZO, do dolaska lovačkih zrakoplova Rafalea, postoje samo dvije opcije.
Organizirati obuku naših pilota za letenje u noćnim uvjetima ili sklopiti sporazum o “čuvanju” našeg neba ,u trećoj smjeni, s nekom prijateljskom državom saveznicom. Prva varijanta je manje vjerojatna, pogotovo nakon nedavnog pada dvosjeda MiG-21.
Mazanje očiju javnosti
Od susjednih država nemamo veliki izbor. U igri su Italija i Mađarska. Slovenija, pošto nema svoje lovačke avijacije, prvo je imala sporazum s Italijom, a kasnije s Mađarskom. Trenutno zadaće air policinga u zračnom prostoru naših zapadnih susjeda obavljaju mađarski piloti sa svojim lovcima JAS-39 Gripen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, varijanta za koju se odlučilo naše Ministarstvo obrane samo je mazanje očiju javnosti koje porezne obveznike stoji sedamdeset milijuna eura! Protuzrakoplovni sustavi Mistral 3 trebali bi biti isporučeni krajem 2023. godine, kada počinje jednogodišnja obuka.
Međutim, prvi zrakoplovi Rafalei trebaju biti u Hrvatskoj već početkom 2024. godine, čime se pitanje mirnodopske zaštite zračnog prostora u Hrvatskoj rješava. Rat u Ukrajini zorno je demonstrirao učinkovitost pojedinih PZO sustava u borbi protiv krstarećih projektila, izvidničkih dronova i dronova-kamikaza.
Protuavionski topovi mnogo ekonomičniji
Dron koji je pao u Zagrebu najsličniji je po obliku i brzini krstarećim raketama kojima Rusi uništavaju kritičnu
infrastrukturu Ukrajine. Od svih sredstva u borbi protiv krstarećih raketa, svoju učinkovitost dokazali su PZO sustavi srednjeg dometa. Norveško-američki NASAMS i njemački IRIS-T SLM imaju fantastične rezultate.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako Ukrajinci u naoružanju imaju nekoliko tisuća raznih lakih prijenosnih PZO sustava, uključujući i 100 Mistrala, zabilježen je samo jedan uspješan pogodak krstarećeg projektila lakim prijenosnim sustavima. Potpuno očekivano. Ovi sustavi, zbog svojih karakteristika, brane točkaste objekte, a ne teritorij.
Uporaba PZO raketnih sustava za obaranje komercijalnih dronova koji se koriste u vojne namjene pokazala se neekonomičnom. Na bespilotnu letjelicu od 2000 dolara nikako se ne isplati potroši raketu od 100.000 ili 750.000 američkih dolara. Protuavionski topovi i elektroničko ometanje pokazali su se mnogo ekonomičniji.
‘Obaram dronove, osim u uvjetima naoblake’
Na primjer, za obranu grada Zagreba sustavima Mistral 3 od naleta dronova trebalo bi izdvojiti najmanje trinaest lansera, sa po minimalno dva člana posade. Dakle, u dežurstvu, u tri smjene, trebalo bi stalno biti angažirano 26 protuavionaca koji bi čekali nalet drona što se, u našim uvjetima, događa jednom u stotinu godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ipak, rakete Mistral 3 koriste infracrvenu glavu za samonavođenje. Zbog toga, njihovo djelovanje po kiši ili ako je cilj u oblaku, vrlo je ograničeno ili čak nemoguće. U tom smislu trebalo bi stajati upozorenje: “Obaram dronove, osim u uvjetima naoblake.“
Raketni sustavi protuzračne obrane vrlo su kompleksni i skupi. Oni se ne kupuju tek da se nešto ima. Organizacija, vrsta i količina PZO sredstava dimenzionira se prema stvarnoj i pretpostavljenoj prijetnji iz zraka. Naše ministarstvo navodno je donijelo odluku po skraćenom postupku, komparirajući više dostupnih sustava i mogućnosti isporuke. Kao da se radi o kupnji osobnog automobila!
Hrvatskoj ne prijeti izravna vojna agresija
Za uspostavu protuzračne obrane potrebno je imati procjenu opasnosti od napada iz zraka. U prijevodu, treba definirati tko nas može napasti iz zraka, kojim sredstvima, u kom obimu i u kojem vremenskom razdoblju. Nisam čuo da takva studija postoji. Nakon toga radi se doktrina i taktika upotrebe snaga protuzračne obrane. Koliko znam ni to ne postoji!
Tek nakon toga ide se na nabavu sredstva za koja, prije konačne nabave mora biti izrađen „concept of operation“, to jest koncepcija načina operativne upotrebe. Bilo bi mi drago ako bi takav dokument postojao.
U odnosu na trenutnu situaciju, Hrvatskoj ne prijeti izravna vojna agresija. Posljedično, Hrvatska nema potrebe ulagati u zemaljske sustave teritorijalne PZO.
Dron kao opravdanje vrijeđa inteligenciju
Nabava višenamjenskih borbenih aviona Rafalea, s postojećom radarskom mrežom, kvalitetno rješava nadzor i
zaštitu našeg zračnog prostora. Međutim, sustavi kao što je Mistral 3 potrebni su, ne za borbu protiv dronova, nego kao trupna PZO naših postrojbi kopnene vojske, koje bi bile upućene u neku od NATO misija sukladno članku 5. NATO sporazuma.
Zbog toga uzimati pad jednog zalutalog drona kao opravdanje za brzinsko sklapanje, za Francuze povoljnog komercijalnog ugovora, vrijeđa inteligenciju. No, ako Vlada planira naše trupe opremiti suvremenim PZO sredstvima za djelovanja u sklopu NATO snaga, to treba nedvosmisleno reći, a i pozdraviti.
Vojni komentator: Vlada mora iskreno reći zašto nabavljamo raketni sustav za 70 milijuna eura. Ovo je mazanje očiju
Što bi se dogodilo da je Hrvatska u trenutku pada drona imala tisuću Mistrala 3? Apsolutno ništa
Osim privida da se nešto ozbiljno radi, nabava lakih prijenosnih PZO sustava bilo koje vrste, ne rješava niti jedno pitanje problema zaštite zračnog prostora u miru
“Okolnosti koje su se dogodile agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu i pad bespilotne letjelice u Zagrebu ukazale su kako je nužno i neophodno prilagoditi prioritete i planove opremanja Hrvatske vojske. Stoga je nabava raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa postavljena kao najviši prioritet opremanja u kratkoročnom razdoblju”, objasnio je odluke ministar obrane Mario Banožić.
Ova vijest, koju je prenijela Hina, trebala bi umiriti hrvatsku javnost zabrinutu nakon što se u ožujku nad Zagrebom pojavila nenajavljena nepoznata letjelica Tupoljev Tu-141. Međutim, nabava lakog prijenosnog protuzrakoplovnog sustava Mistral 3, francuske proizvodnje, ne rješava niti jedan od razloga navedenih u obrazloženju.
Zanimljivo je kako je ministar u svom obrazloženju našao vezu između nabave Mistrala 3 i izviđačke bespilotne letjelice Tu-141. To je isto kao da odete kod liječnika sa slomljenom nogom, a on vam prepiše vitamin „A“ za poboljšanja vida.
Prvo reci stoj pa onda pucaj
Vratimo se unatrag. Što bi se dogodilo da je Hrvatska, u momentu pada drona na gradsko naselje Jarun, imala, recimo, tisuću Mistrala 3? Ne bi se dogodilo apsolutno ništa! Tupoljev Tu-141 opet bi se, kad bi mu ponestalo goriva, srušio pokraj studentskog doma na Savi. Zašto?
U mirnodopskim uvjetima, kad je otvoren zračni prostor, u slučaju pojave neidentificiranog letećeg objekta u zraku zabranjeno je djelovanje protuzračne obrane dok se ne utvrdi vrsta i karakter letjelice. Nitko ne može znati je li na radarskom ekranu odraz civilnog zrakoplova, koji se našao u nevolji, ili neke nepoželjne letjelice.
Zbog toga se i podižu lovci – kako bi ostvarili pozitivnu identifikaciju nepoznatog letećeg objekta. Tek nakon uspješnog presretanja mogu se poduzimati naredni koraci. U slučaju da se radi o civilnom zrakoplovu, primjenjuju se međunarodno usuglašeni postupci. Da prevedemo tu proceduru na zemaljski jezik. Prvo reci stoj pa onda pucaj. Što bi se dogodilo kad bi naši policajci prvo pucali pa tek onda utvrđivali karakter i vjerojatnost ugroze?
Nema više zadrške od pet minuta
Osim privida da se nešto ozbiljno radi, nabava lakih prijenosnih PZO sustava bilo koje vrste, ne rješava niti jedno pitanje problema zaštite zračnog prostora u miru. Da bi PZO sustav mogao djelovati potrebno je zatvoriti zračni prostor, ili njegove dijelove, za civilno letenje. To se ne može uraditi za sedam minuta koliko je trebalo dronu Tu-141 od mađarske granice do glavnog grada Hrvatske.
Što nije štimalo u slučaju zagrebačkog drona-lutalice? Hrvatska je u sustavu NATO integriranog sustava protuzračne obrane. Prema NATO proceduri, nepoznati cilj mora biti praćen najmanje pet minuta kako bi se prešlo na sljedeću razinu reakcija. Kako se u Mađarskoj radarski odraz pojavljivao pa nestajao – nisu bili zadovoljeni ti uvjeti.
Što je napravljeno? Prvo, procedura je promijenjena i nema više zadrške od pet minuta. Drugo, podizanje lovaca iz pripravnosti obavezno je i u slučaju dvojbenog radarskog odraza.
Kako je Mađarska ‘zakazala’
Zbog čega su Mađari “zakazali” s reakcijom? Ratno zrakoplovstvo Mađarske u svom naoružanju ima izvrsne švedske višenamjenske avione JAS-36 Gripen. Međutim, naši sjeverni susjedi još uvijek koriste stare ruske dvodimenzionalne radare P-18 “Spoon Rest”. Ta generacija radara, iz vremena Hladnog rata, očito ima problema s detekcijom ciljeva male odrazne površine kao što je bio Tu-141.
Radarski odraz koji su Mađari dobivali na ekranu bio je sličan smetnjama koje se često pojavljuju, u specifičnim vremenskim uvjetima, kod radarske tehnike starije generacije. Odgovor Budimpešte bio je primjeren. Po hitnom
postupku nabavljaju se suvremeni izraelski 3D radari EL/M-2084. Dakle, i Mađari otklanjaju svoj nedostatak.
Naši piloti-lovci ne lete noću
I konačno, što to nije valjalo u hrvatskom sustavu protuzračne obrane? Naime naši radari FPS-117 pratili su dolazak drona i prije nego što je ušao u hrvatski zračni prostor. Međutim, nije bilo reakcije lovačke avijacije jer naši piloti-lovci nisu osposobljeni za letenje noću! Zbog čega naši piloti koji lete MiG-21 nisu obučenu za izvođenje presretanja noću?
Tu nema nikakve tajne. Ministarstvo obrane, u sadašnjem i u prijašnjim sastavima, već godinama nije u mogućnosti osigurati uvjete za provođenje obuke za letenje noću na našim lovcima MiG-21. Da bi ispravili trenutne nedostatke našeg sustava PZO, do dolaska lovačkih zrakoplova Rafalea, postoje samo dvije opcije.
Organizirati obuku naših pilota za letenje u noćnim uvjetima ili sklopiti sporazum o “čuvanju” našeg neba ,u trećoj smjeni, s nekom prijateljskom državom saveznicom. Prva varijanta je manje vjerojatna, pogotovo nakon nedavnog pada dvosjeda MiG-21.
Mazanje očiju javnosti
Od susjednih država nemamo veliki izbor. U igri su Italija i Mađarska. Slovenija, pošto nema svoje lovačke avijacije, prvo je imala sporazum s Italijom, a kasnije s Mađarskom. Trenutno zadaće air policinga u zračnom prostoru naših zapadnih susjeda obavljaju mađarski piloti sa svojim lovcima JAS-39 Gripen.
Međutim, varijanta za koju se odlučilo naše Ministarstvo obrane samo je mazanje očiju javnosti koje porezne obveznike stoji sedamdeset milijuna eura! Protuzrakoplovni sustavi Mistral 3 trebali bi biti isporučeni krajem 2023. godine, kada počinje jednogodišnja obuka.
Međutim, prvi zrakoplovi Rafalei trebaju biti u Hrvatskoj već početkom 2024. godine, čime se pitanje mirnodopske zaštite zračnog prostora u Hrvatskoj rješava. Rat u Ukrajini zorno je demonstrirao učinkovitost pojedinih PZO sustava u borbi protiv krstarećih projektila, izvidničkih dronova i dronova-kamikaza.
Protuavionski topovi mnogo ekonomičniji
Dron koji je pao u Zagrebu najsličniji je po obliku i brzini krstarećim raketama kojima Rusi uništavaju kritičnu
infrastrukturu Ukrajine. Od svih sredstva u borbi protiv krstarećih raketa, svoju učinkovitost dokazali su PZO sustavi srednjeg dometa. Norveško-američki NASAMS i njemački IRIS-T SLM imaju fantastične rezultate.
Iako Ukrajinci u naoružanju imaju nekoliko tisuća raznih lakih prijenosnih PZO sustava, uključujući i 100 Mistrala, zabilježen je samo jedan uspješan pogodak krstarećeg projektila lakim prijenosnim sustavima. Potpuno očekivano. Ovi sustavi, zbog svojih karakteristika, brane točkaste objekte, a ne teritorij.
Uporaba PZO raketnih sustava za obaranje komercijalnih dronova koji se koriste u vojne namjene pokazala se neekonomičnom. Na bespilotnu letjelicu od 2000 dolara nikako se ne isplati potroši raketu od 100.000 ili 750.000 američkih dolara. Protuavionski topovi i elektroničko ometanje pokazali su se mnogo ekonomičniji.
‘Obaram dronove, osim u uvjetima naoblake’
Na primjer, za obranu grada Zagreba sustavima Mistral 3 od naleta dronova trebalo bi izdvojiti najmanje trinaest lansera, sa po minimalno dva člana posade. Dakle, u dežurstvu, u tri smjene, trebalo bi stalno biti angažirano 26 protuavionaca koji bi čekali nalet drona što se, u našim uvjetima, događa jednom u stotinu godina.
Ipak, rakete Mistral 3 koriste infracrvenu glavu za samonavođenje. Zbog toga, njihovo djelovanje po kiši ili ako je cilj u oblaku, vrlo je ograničeno ili čak nemoguće. U tom smislu trebalo bi stajati upozorenje: “Obaram dronove, osim u uvjetima naoblake.“
Raketni sustavi protuzračne obrane vrlo su kompleksni i skupi. Oni se ne kupuju tek da se nešto ima. Organizacija, vrsta i količina PZO sredstava dimenzionira se prema stvarnoj i pretpostavljenoj prijetnji iz zraka. Naše ministarstvo navodno je donijelo odluku po skraćenom postupku, komparirajući više dostupnih sustava i mogućnosti isporuke. Kao da se radi o kupnji osobnog automobila!
Hrvatskoj ne prijeti izravna vojna agresija
Za uspostavu protuzračne obrane potrebno je imati procjenu opasnosti od napada iz zraka. U prijevodu, treba definirati tko nas može napasti iz zraka, kojim sredstvima, u kom obimu i u kojem vremenskom razdoblju. Nisam čuo da takva studija postoji. Nakon toga radi se doktrina i taktika upotrebe snaga protuzračne obrane. Koliko znam ni to ne postoji!
Tek nakon toga ide se na nabavu sredstva za koja, prije konačne nabave mora biti izrađen „concept of operation“, to jest koncepcija načina operativne upotrebe. Bilo bi mi drago ako bi takav dokument postojao.
U odnosu na trenutnu situaciju, Hrvatskoj ne prijeti izravna vojna agresija. Posljedično, Hrvatska nema potrebe ulagati u zemaljske sustave teritorijalne PZO.
Dron kao opravdanje vrijeđa inteligenciju
Nabava višenamjenskih borbenih aviona Rafalea, s postojećom radarskom mrežom, kvalitetno rješava nadzor i
zaštitu našeg zračnog prostora. Međutim, sustavi kao što je Mistral 3 potrebni su, ne za borbu protiv dronova, nego kao trupna PZO naših postrojbi kopnene vojske, koje bi bile upućene u neku od NATO misija sukladno članku 5. NATO sporazuma.
Zbog toga uzimati pad jednog zalutalog drona kao opravdanje za brzinsko sklapanje, za Francuze povoljnog komercijalnog ugovora, vrijeđa inteligenciju. No, ako Vlada planira naše trupe opremiti suvremenim PZO sredstvima za djelovanja u sklopu NATO snaga, to treba nedvosmisleno reći, a i pozdraviti.