Vujčićeva krivulja siromaštva. Inflacija Europu razrezala na dva dijela, mi smo drugi najbolji među siromasima
Iako su nam cijene energenata rasle malo, cijene hrane su eksplodirale
Inflacija je u posljednje dvije i pol godine osiromašila građane u svim članicama Europske unije, ali puno lošije su prošli stanovnici država Srednje i Istočne Europe. Pokazuju to izračuni Hrvatske narodne banke, sačinjeni na osnovu podataka Eurostata, koji su dio prezentacije u sklopu predavanja guvernera Borisa Vujčića održanog nedavno u Opatiji na 27. znanstveno-stručnoj konferenciji „Financijsko tržište”.
Po tome kako je inflacija utjecala na živote ljudi u EU-u gotovo da se može napraviti rez između starih i novih članica, onih koje su u Europsku uniju ušle u posljednjih 20 godina, među kojima je i Hrvatska.
Inflacija podijelila Europu na dva dijela
Ukupna inflacija od lipnja 2021. godine znatno je više poharala nove, ionako siromašnije članice Unije. Cijene su puno brže i više rasle u državama čiji stanovnici imaju niže plaće.
Izuzetak su Cipar i Malta, države koje su postale članice Unije u velikom proširenju 2004. godine. Te dvije države ne samo da su imale znatno slabiji udar inflacije od ostalih “novih članica”, nego je u njima ukupna inflacija bila najniža u cijeloj Uniji.
Kad se iz slagalice maknu Malta i Cipar, gotovo da se može povući granica kumulativne inflacije od 20 posto između dvije Europe.
Rez između starih i novih članica
Na toj graničnoj liniji je Austrija s ukupnom inflacijom od 20,5 posto, a veća inflacija od Austrije bila je u deset država, uključujući i Hrvatsku. S ukupnom inflacijom od 23,1 posto, Hrvatska je prošla najbolje među tih deset zemalja. Riječ je o Estoniji, Litvi, Latviji, Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Slovačkoj i Češkoj.
Najveću kumulativnu inflaciju imala je Mađarska, i to 38,8 posto. S druge strane ljestvice, najmanju ukupnu inflaciju u Uniji imali su Malta, 8,7 posto i Cipar 12 posto. U Njemačkoj je kumulativna inflacija bila 17,3 posto, a u Italiji 15,8 posto.
Slovenija se Uniji pridružila 2004. godine, ali se po pitanju ukupne inflacije ugurala među starije članice i imala je kumulativnu inflaciju 18,7 posto.
U dvije i pol godine skok od 30 posto
Puno su gore države Srednje i Istočne Europe prošle kad je u pitanju rast cijena hrane. Cijene hrane u Hrvatskoj su, prema izračunu HNB-a, narasle 30 posto i stanje je gore u osam članica Unije. Opet su to redom Mađarska, Bugarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i tri baltičke zemlje, Litva, Latvija i Estonija. Najgore je bilo u Mađarskoj, gdje su cijene hrane porasle gotovo 50 posto, točnije 49,4 posto.
Buđenje inflacije započelo je rastom cijena energenata i to prije početka rata u Ukrajini, a nakon toga su one samo eksplodirale. Države su nastojale spriječiti ili usporiti taj rast kako bi se on što manje prelio na druge proizvode i usluge. Čak i tamo gdje su te cijene najmanje rasle, a u skupini tih zemalja je i Hrvatska, to nije uvijek značilo da će sporije rasti i ostale cijene.
Energija nije jako poskupjela, hrana eksplodirala
Tako je Hrvatska s rastom cijena energije od 20,9 posto među pet članica Unije u kojima je poskupljenje bilo najniže. Sporiji rast cijena energije imali su samo Portugal, Španjolska, Švedska i Malta.
U Malti je u razdoblju od lipnja 2021. do ožujka 2023. kumulativni rast cijena energije bio nula. Najviše je energija poskupjela u Estoniji, čak 73,9 posto. U Austriji je, primjerice, kumulativna inflacija cijena energije bila 50 posto, u Italiji 45 posto. Iako su imale i više nego dvostruko brži rast cijena energije od Hrvatske, obje te zemlje imale su znatno nižu stopu inflacije i znatno sporiji rast cijena hrane od Hrvatske.
Pri tome su cijene hrane u Hrvatskoj i prije ulaska u eurozonu bile gotovo na europskom prosjeku pa se ne može govoriti da se inflacija samo poklopila s usklađivanjem s europskim cijenama.
Ni eurozona i niži porezi nisu značili zaštitu
Velike razlike u povećanju cijena na jedinstvenom europskom tržištu, osim stalnog argumenta da se radi o državama koje imaju različitu razinu produktivnosti, objašnjavale su se i time da su zaštićenije države koje su u eurozoni. Kao argument, posebice kad je hrana u pitanju, isticalo se da će bolje proći države koje imaju jaku poljoprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju. I naravno, argument koji se uvijek izvlači, a to su različita porezna opterećenja, posebice kad je PDV u pitanju.
No, pri samom vrhu zemalja po visini ukupne stope inflacije su i države koje su uvele euro i one koje ga nemaju, kao što se takve države mogu naći i među onima koje su imale nižu inflaciju. Isto je i sa stopama PDV-a, posebice kad je hrana u pitanju. Više je članica Unije, a za to je dobar primjer i Hrvatska, već i prije pandemije i rata u Ukrajini snižavalo PDV na hranu, ali to nije previše utjecalo na krajnje cijene u maloprodaji.
Nije pomogla ni poljoprivredna proizvodnja
Argument s jakom poljoprivrednom proizvodnjom također ne drži vodu, jer je ta proizvodnja u Poljskoj ili Mađarskoj jača nego u Hrvatskoj, a obje su države imale veći kumulativni rast cijena hrane. Tajna je možda ipak u tome da su investitori u maloprodajnu i distribucijsku mrežu isti, odnosno da kapital u tom slučaju dolazi sa Zapada i da se nije suzdržavao ubrati profit u zemljama u koje je, zbog profita, i ulagao posljednjih 20 godina.
U svemu tome Hrvatska je imala drugu najnižu kumulativnu inflaciju među članicama Istočne i Srednje Europe, ali nije poput Slovenije uspjela prijeći među države u kojima je ukupna inflacija ostala ispod 20 posto.