Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zaista tužan problem pojavio se kod djece izbjeglica u Švedskoj; zbog straha od deportacije upadaju u stanje slično komi

Tzv. sindrom ostavljanja ima vrlo ozbiljne simptome

ZADNJA IZMJENA: tra. 2, 2017
Foto: AFP

Švedske vlasti suočavaju se s neobičnim problemom koji se javlja u sve više djece izbjeglica. Radi se o tzv. sindromu ostavljanja. Ovakvo stanje pojavljuje se kod zdravih mladih ljudi koji upadaju u teško zdravstveno stanje nakon što doznaju da im prijeti deportacija, piše Independent.

Tijekom prošle godine kod 60 djece javio se sindrom čiji su simptomi dosta ozbiljni; potpuna pasivnost, nepokretnost, povučenost, nijemost, ne žele jesti ni piti, te ne reagiraju na fizičke podražaje ili bol, piše medicinski časopis Acta Paediatrica. Djeca koja su pogođena ovim sindromom ostaju prikovani za krevet ili se kreću u invalidskim kolicima. Hrane se jedino kroz cjevčice.

Strah od povratka u staru zemlju

Testovi koji su provedeni pokazuju da ljudi pogođeni sindromom nisu pretrpjeli nikakvu štetu na mozgu. Liječnici stoga stanje opusuju kao “umiranje volje”, a najčešće se pojavljuje nakon što su obitelji odbijeni azil ili je neizvjesno što će s njima biti. Slična pojava bila je zabilježena u nacističkim koncentracijskim logorima kod zatvorenika koji su bili izgubili svaku nadu da će biti spašeni pa su se jednostavno predali i odustali od bilo kakve borbe.

Liječnici genezu ovog stanja vide u strahu od povratka u svoje stare zemlje gdje bi oni bili nesigurni i njihova prilagodba vrlo teška nakon što su se snašli u Švedskoj. Mnogi od onih koje pogađa ovaj sindrom nisu izbjeglice koje su žrtve sadašnje krize, već iz bivših sovjetski država. Dosta ih je iz manjinskih skupina, kao što su Romi.

Glavni ‘lijek’ davanje dozvole

Među onima koji pate od sindroma je i dječak Georgi, podrijetlom iz Sjeverne Osetije u Rusiji. Ispričao je za New Yorker kako je nekoliko mjeseci bio u krevetu i osjećao se kao da je u staklenoj kutiji s krhkim zidovima negdje duboko u oceanu. Mislio je da će se, ako se pomakne ili počne pričati, staklo razbiti te će ući voda u kutiju i ubiti ga.

Glavni “lijek” za ovaj sindrom je davanje dozvola za prebivalište izbjegličkim obiteljima. Poboljšanja u stanju djece javljaju se obično nakon nekoliko mjeseci otkad obitelji dobiju dozvole za ostanak.

Mjesecima ostaju u komatoznom stanju

No, Švedska je u zadnjih nekoliko godina donijela stroža pravila za izbjeglice pa nije zagarantiran ostanak onih obitelji čije ukućane pogodi sindrom ostavljanja.

Prema izvještajima, djeca koja se vrate u zemlju podrijetla, a pate od sindroma, još mjesecima ostaju u stanu sličnom komi. Kritičari pak kažu da nije rješenja davanje dozvola za ostanak svima koji imaju ovakav sindrom, jer da taj način sprječava pravilan medicinski pristup koji bi izliječio ovakvo stanje.

Tajana Vlašić
Telegram autor
372 članka Više o autoru