U bivšoj sovjetskoj republici tih se dana masovno prosvjedovalo. Francuski ministar, međutim, nije ciljao na političke zahtjeve prosvjednika, nego na ono što je bilo okidač za demonstracije: rast cijena goriva.
Visoka politička cijena
“Pogledajte što se događa u Kazahstanu”, kazao je, dakle, Le Maire, pa nastavio: “Pokazuje što se može dogoditi kada cijene energije, struje ili plina, eksplodiraju. To je politički opasno”. Francuski ministar jako dobro zna o čemu govori. Sjećanje na “žute prsluke” u Francuskoj je još uvijek itekako živo: mjesecima su Pariz i druge gradove potresale široke antivladine demonstracije.
Višemjesečni protesti bili su politička cijena koju su vlada i francuski predsjednik Emmanuel Macron platili jer su podigli porez na gorivo kako bi financirali zelenu tranziciju. To je dovelo do dizanja cijena, a onda i dizanja pobune. Koliko poskupljenje energenata može biti politički opasno, francuski političari itekako dobro znaju. I očito ne samo francuski.
Što poduzimaju vlade
Vlade diljem Europe već mjesecima grozničavo preusmjeravaju novac iz državnih proračuna u subvencije, potpore, vaučere i sve druge zamislive mjere kako bi spriječile ili barem ublažile rast cijena energije za poduzeća i građane. Struja i plin poskupljuju, u mnogim državama povećani računi već stižu na naplatu, pa vlade od Cipra do Norveške smišljaju kako proračunskim transferima i na druge načine prevenirati direktan financijski udar.
Repertoar mjera je doista raznolik. Smanjuje se PDV i drugi porezi na energente. Ukidaju se privremeno dodatne naknade, poput one za obnovljive izvore energije. Dijeli se jednokratna pomoć u obliku vaučera siromašnijim kućanstvima, koja su i prije ove krize imala problem s plaćanjem računa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neke su države pripremile potpore ili popuste za sve. Irska, na primjer, sto eura za sve domaće kupce električne energije. Cipar je uveo deset posto popusta na račune za struju od lanjskog studenog do veljače. U Estoniji su prepolovljeni iznosi nekih naknada i za kućanstva i za gospodarstvo. Austrijska vlada je privremeno suspendirala tzv. eko-porez te, među ostalim, najavila novčanu pomoć od 300 eura za nezaposlene.
Zašto to ustvari rade?
Mjere su, dakle, vrlo raznolike, ali imaju nekoliko bitnih zajedničkih elemenata. Poduzimaju ih gotovo sve europske vlade (ni hrvatska neće biti iznimka, no detaljne prijedloge premijer Andrej Plenković i resorni ministri prezentirat će krajem veljače).
Drugo, većina država donosi mjere koje trebaju ublažiti financijski udar za sve, a ne isključivo za siromašnija kućanstva (mada je naglasak na njima). Treće, vlade to ne čine samo zato što im je to posao za koji ih građani plaćaju – čine to i zato da bi izbjegle stvaranje preteksta za širenje nezadovoljstva i njegovo prelijevanje na ulicu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sporadični prosvjedi
Djelomično se to nezadovoljstvo već materijaliziralo u sporadičnim prosvjedima. Prošlog studenog je, primjerice, zbog poskupljenja struje u Barceloni protestiralo tisuće ljudi, nezadovoljnih onime što su vlasti dotad poduzele. Vozači kamiona su sporom prosvjednom vožnjom kroz nekoliko engleskih gradova upozorili na rastuće troškove goriva.
U Francuskoj su sindikati organizirali jednodnevni štrajk tražeći povećanje plaća zbog rastućih troškova života. Iz Turske upravo stižu vijesti o sve većem nezadovoljstvu zbog visokih računa za energente. Neki vlasnici restorana, javlja Euronews, zalijepili su, iz očitog protesta, u izloge svojih objekata goleme račune za struju. U Britaniji se ovog vikenda najavljuju prosvjedi u dvadesetak gradova, uključujući London.
Europski ‘žuti prsluci’
Radi se, barem zasad, o tek povremenim manifestacijama očito rastućeg nezadovoljstva zbog sve skupljeg života. Pritom treba imati na umu da ni prosvjedi protiv antikorona mjera – koji su se zadnje dvije godine također sporadično održavali diljem Europe – nisu sasvim ugasnuli.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ti prosvjedi, kako smo u više navrata pisali, nisu imali potencijal prerasti u masovni bunt iz više razloga, a jedan od njih je i ekonomski: europsko gospodarstvo stoji relativno dobro, nema masovnog propadanja biznisa niti redova pred burzama za nezaposlene, što su u najtežim trenucima pandemije omogućile i izdašne potpore iz državnih proračuna.
Zato sada treba očekivati da će vlade učiniti štogod treba kako bi ublažile financijski udar zbog rastućih troškova energenata i tako spriječile da nezadovoljstvo, koje očito postoji, dobije ekonomski katalizator koji bi ga pretvorilo u sveeuropske “žute prsluke”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
EU vlade imaju skriveni motiv za dijeljenje novca za režije. Strah da će, nakon antivakserskih, krenuti val novih prosvjeda
Poskupljenje energenata mogao bi biti okidač za masovne prosvjede koji je nedostajao antikorona demonstracijama
Zato sada treba očekivati da će vlade učiniti štogod treba kako bi ublažile financijski udar zbog rastućih troškova energenata i tako spriječile da nezadovoljstvo, koje očito postoji, dobije ekonomski katalizator koji bi ga pretvorilo u sveeuropske 'žute prsluke'
Bruno Le Maire djelovao je zabrinuto. “Pogledajte što se događa u Kazahstanu”, povukao je francuski ministar zadužen za financije i gospodarstvo iznenađujuću paralelu između svoje zemlje i srednjoazijske države.
U bivšoj sovjetskoj republici tih se dana masovno prosvjedovalo. Francuski ministar, međutim, nije ciljao na političke zahtjeve prosvjednika, nego na ono što je bilo okidač za demonstracije: rast cijena goriva.
Visoka politička cijena
“Pogledajte što se događa u Kazahstanu”, kazao je, dakle, Le Maire, pa nastavio: “Pokazuje što se može dogoditi kada cijene energije, struje ili plina, eksplodiraju. To je politički opasno”. Francuski ministar jako dobro zna o čemu govori. Sjećanje na “žute prsluke” u Francuskoj je još uvijek itekako živo: mjesecima su Pariz i druge gradove potresale široke antivladine demonstracije.
Višemjesečni protesti bili su politička cijena koju su vlada i francuski predsjednik Emmanuel Macron platili jer su podigli porez na gorivo kako bi financirali zelenu tranziciju. To je dovelo do dizanja cijena, a onda i dizanja pobune. Koliko poskupljenje energenata može biti politički opasno, francuski političari itekako dobro znaju. I očito ne samo francuski.
Što poduzimaju vlade
Vlade diljem Europe već mjesecima grozničavo preusmjeravaju novac iz državnih proračuna u subvencije, potpore, vaučere i sve druge zamislive mjere kako bi spriječile ili barem ublažile rast cijena energije za poduzeća i građane. Struja i plin poskupljuju, u mnogim državama povećani računi već stižu na naplatu, pa vlade od Cipra do Norveške smišljaju kako proračunskim transferima i na druge načine prevenirati direktan financijski udar.
Repertoar mjera je doista raznolik. Smanjuje se PDV i drugi porezi na energente. Ukidaju se privremeno dodatne naknade, poput one za obnovljive izvore energije. Dijeli se jednokratna pomoć u obliku vaučera siromašnijim kućanstvima, koja su i prije ove krize imala problem s plaćanjem računa.
Neke su države pripremile potpore ili popuste za sve. Irska, na primjer, sto eura za sve domaće kupce električne energije. Cipar je uveo deset posto popusta na račune za struju od lanjskog studenog do veljače. U Estoniji su prepolovljeni iznosi nekih naknada i za kućanstva i za gospodarstvo. Austrijska vlada je privremeno suspendirala tzv. eko-porez te, među ostalim, najavila novčanu pomoć od 300 eura za nezaposlene.
Zašto to ustvari rade?
Mjere su, dakle, vrlo raznolike, ali imaju nekoliko bitnih zajedničkih elemenata. Poduzimaju ih gotovo sve europske vlade (ni hrvatska neće biti iznimka, no detaljne prijedloge premijer Andrej Plenković i resorni ministri prezentirat će krajem veljače).
Drugo, većina država donosi mjere koje trebaju ublažiti financijski udar za sve, a ne isključivo za siromašnija kućanstva (mada je naglasak na njima). Treće, vlade to ne čine samo zato što im je to posao za koji ih građani plaćaju – čine to i zato da bi izbjegle stvaranje preteksta za širenje nezadovoljstva i njegovo prelijevanje na ulicu.
Sporadični prosvjedi
Djelomično se to nezadovoljstvo već materijaliziralo u sporadičnim prosvjedima. Prošlog studenog je, primjerice, zbog poskupljenja struje u Barceloni protestiralo tisuće ljudi, nezadovoljnih onime što su vlasti dotad poduzele. Vozači kamiona su sporom prosvjednom vožnjom kroz nekoliko engleskih gradova upozorili na rastuće troškove goriva.
U Francuskoj su sindikati organizirali jednodnevni štrajk tražeći povećanje plaća zbog rastućih troškova života. Iz Turske upravo stižu vijesti o sve većem nezadovoljstvu zbog visokih računa za energente. Neki vlasnici restorana, javlja Euronews, zalijepili su, iz očitog protesta, u izloge svojih objekata goleme račune za struju. U Britaniji se ovog vikenda najavljuju prosvjedi u dvadesetak gradova, uključujući London.
Europski ‘žuti prsluci’
Radi se, barem zasad, o tek povremenim manifestacijama očito rastućeg nezadovoljstva zbog sve skupljeg života. Pritom treba imati na umu da ni prosvjedi protiv antikorona mjera – koji su se zadnje dvije godine također sporadično održavali diljem Europe – nisu sasvim ugasnuli.
Ti prosvjedi, kako smo u više navrata pisali, nisu imali potencijal prerasti u masovni bunt iz više razloga, a jedan od njih je i ekonomski: europsko gospodarstvo stoji relativno dobro, nema masovnog propadanja biznisa niti redova pred burzama za nezaposlene, što su u najtežim trenucima pandemije omogućile i izdašne potpore iz državnih proračuna.
Zato sada treba očekivati da će vlade učiniti štogod treba kako bi ublažile financijski udar zbog rastućih troškova energenata i tako spriječile da nezadovoljstvo, koje očito postoji, dobije ekonomski katalizator koji bi ga pretvorilo u sveeuropske “žute prsluke”.