Srpski nacionalist, u ratno vrijeme i radikal (ali uvijek prikladno daleko od stvarnih bojišnica), Vučić autoritarno vlada Srbijom evo već skoro osam godina, uz pripadajući odijum prema Hrvatskoj i pubertetsku želju za stalnim nadjačavanjem sa svojim razvijenijim susjedom. Tako je i sad, dok se bauk rata nadvio nad europski kontinent – Vučić uspoređuje veličinu svog… gospodarstva, svojih autocesta i željeznice s onima u Hrvatskoj, gradeći priču o uspješnoj Srbiji koja se, unatoč svemu, pod njegovim vodstvom pretvara u regionalnog diva.
“Uspješna Srbija” i kontekst
Za aktualnu Vučićevu logoreju oko Hrvatske i “uspješne Srbije” postoji, međutim, vrlo prozaično objašnjenje. U susjednom zemlji su naime 3. travnja predsjednički i parlamentarni izbori, a dobro je znano da u kampanji nikad dosta samohvale mudrog, uspješnog i skromnog vodstva. Pogotovo ako se može izvući kakva brojka koja pokazuje da se napreduje bolje od susjeda koji te prije 27 godina pobijedio u ratu, koji je bogatiji i koji je član Europske unije i NATO saveza.
Vučićeve brojke nisu bez osnove – posljednjih godina se Srbija u nekoliko gospodarskih pokazatelja razvijala nešto brže od Hrvatske, no ono što srpski vladar ignorira i preskače je – kontekst. Srbija je i dalje daleko manje razvijena i bogata od Hrvatske.
Srbija daleko ispod i – Bugarske
Dosta je jedna usporedba, ona koju se često u Hrvatskoj izvlači kad se želi podcrtati nezadovoljstvo s gospodarskim razvojem zemlje, ona koja nas smješta na 26. mjesto od 27 članica Europske unije. Radi se o kupovnoj moći BDP-a po glavi stanovnika izraženom u odnosu na prosjek EU. Hrvatska je (po podacima za 2020. godinu, koji su posljednji dostupni) na sitnih 64 posto, što je, unutar EU, drži samo iznad siromašne Bugarske koja je na 55 posto. Srbija, uspješna Vučićeva Srbija je na 43 posto.
Štoviše, unatoč svih promašaja Plenkovićevih Vlada (evo se DORH danas izgleda interesira za još jednog njegovog ministra), otkad je Vučić došao na vlast u Srbiji (2014. godine), Hrvatska se u tom periodu ipak za mrvicu više približila prosjeku kupovne moći EU. Dakle, kad je Vučić preuzeo Srbiju i krenuo je, prvo kao premijer, onda kao predsjednik, pretvarati u “uspješnu” – prosjek kupovne moći je bio 40 posto u odnosu na EU. Sad je 43. Hrvatska je, pak, 2014. godine bila na 60, a sad je na 64 posto (s očekivanim rastom u 2021. godini zbog brzog oporavka BDP-a).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajina je Vučićev ZDS
Izbori koji Vučića čekaju već za mjesec dana su, pak, jedan od razloga i za njegovo očajničko pokušavanje da se ne zamjeri ni Zapadu, ni Rusiji oko rata u Ukrajini. Priznavanje teritorijalnog integriteta Ukrajine i odbijanje sudjelovanja u sankcijama protiv Rusije ima i tipični predizborni motiv – ako hoćeš pobijediti nemoj se nikome zamjeriti. Ovim stavom, odnosno izostankom jasnog stava, Vučić se nada izbjeći zamjeranje većem dijelu birača koji žele Srbiju u EU, kao i većem dijelu birača koji preferiraju priče o velikom slavenskom bratu.
Uz samo mrvicu sarkazma, taj stav se može prilično uspješno usporediti s onim koji, recimo, Plenkovićeva administracija ima prema zloglasnom pozdravu “Za dom spremni”. E, dakle, Vučić smatra da se ne smije ugrožavati teritorijalni integritet Ukrajine, ali taj stav ima i “dvostruku konotaciju”.
A kad se izborne kampanje, osobne frustracije i teška povijesna nasljeđa stave na stranu, ostaje nekoliko vrlo jednostavnih činjenica. Hrvatskoj je u interesu da se Srbija razvija kao susjedna zemlja. Da uđe u EU. Da ima još više autocesta, još više brze željeznice, još veću – kupovnu moć. Osim očite ekonomske koristi i s ove strane granice, valja naglasiti i kako je sirotinja uvijek plodnije tlo za nestabilnosti, povijesno promašene avanture i karikaturalne diktatore. Kojih je, brate, bilo već previše i za nekoliko života.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto se Vučić toliko očajnički pokušava ne zamjeriti ni Zapadu ni Rusiji? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan
Vječno natjecanje s Hrvatskom i pokušaj nezamjeranja i Zapadu i Rusiji logičan su dio predizborne kampanje
Izostankom jasnog stava oko Ukrajine, Vučić se nada izbjeći zamjeranje većem dijelu birača koji žele Srbiju u EU, kao i većem dijelu birača koji preferiraju priče o velikom slavenskom bratu. Uz samo mrvicu sarkazma, taj stav se može prilično uspješno usporediti s onim koji, recimo, Plenkovićeva administracija ima prema zloglasnom pozdravu “Za dom spremni". Dakle, dvostruka konotacija...
Aleksandra Vučića, u principu, treba shvaćati ozbiljno. Čovjek je najmoćniji političar susjedne države s kojom je Hrvatska imala, pa… određenih problema u bliskoj povijesti. Nakon ratne pobjede stvari između Hrvatske i Srbije nažalost nisu deeskalirale u mjeri u kojoj je to, recimo, bilo normalno u Europi nakon Drugog svjetskog rata i međusobni odnosi ostali su u najmanju ruku rezervirani, a često i napeti.
Srpski nacionalist, u ratno vrijeme i radikal (ali uvijek prikladno daleko od stvarnih bojišnica), Vučić autoritarno vlada Srbijom evo već skoro osam godina, uz pripadajući odijum prema Hrvatskoj i pubertetsku želju za stalnim nadjačavanjem sa svojim razvijenijim susjedom. Tako je i sad, dok se bauk rata nadvio nad europski kontinent – Vučić uspoređuje veličinu svog… gospodarstva, svojih autocesta i željeznice s onima u Hrvatskoj, gradeći priču o uspješnoj Srbiji koja se, unatoč svemu, pod njegovim vodstvom pretvara u regionalnog diva.
“Uspješna Srbija” i kontekst
Za aktualnu Vučićevu logoreju oko Hrvatske i “uspješne Srbije” postoji, međutim, vrlo prozaično objašnjenje. U susjednom zemlji su naime 3. travnja predsjednički i parlamentarni izbori, a dobro je znano da u kampanji nikad dosta samohvale mudrog, uspješnog i skromnog vodstva. Pogotovo ako se može izvući kakva brojka koja pokazuje da se napreduje bolje od susjeda koji te prije 27 godina pobijedio u ratu, koji je bogatiji i koji je član Europske unije i NATO saveza.
Vučićeve brojke nisu bez osnove – posljednjih godina se Srbija u nekoliko gospodarskih pokazatelja razvijala nešto brže od Hrvatske, no ono što srpski vladar ignorira i preskače je – kontekst. Srbija je i dalje daleko manje razvijena i bogata od Hrvatske.
Srbija daleko ispod i – Bugarske
Dosta je jedna usporedba, ona koju se često u Hrvatskoj izvlači kad se želi podcrtati nezadovoljstvo s gospodarskim razvojem zemlje, ona koja nas smješta na 26. mjesto od 27 članica Europske unije. Radi se o kupovnoj moći BDP-a po glavi stanovnika izraženom u odnosu na prosjek EU. Hrvatska je (po podacima za 2020. godinu, koji su posljednji dostupni) na sitnih 64 posto, što je, unutar EU, drži samo iznad siromašne Bugarske koja je na 55 posto. Srbija, uspješna Vučićeva Srbija je na 43 posto.
Štoviše, unatoč svih promašaja Plenkovićevih Vlada (evo se DORH danas izgleda interesira za još jednog njegovog ministra), otkad je Vučić došao na vlast u Srbiji (2014. godine), Hrvatska se u tom periodu ipak za mrvicu više približila prosjeku kupovne moći EU. Dakle, kad je Vučić preuzeo Srbiju i krenuo je, prvo kao premijer, onda kao predsjednik, pretvarati u “uspješnu” – prosjek kupovne moći je bio 40 posto u odnosu na EU. Sad je 43. Hrvatska je, pak, 2014. godine bila na 60, a sad je na 64 posto (s očekivanim rastom u 2021. godini zbog brzog oporavka BDP-a).
Ukrajina je Vučićev ZDS
Izbori koji Vučića čekaju već za mjesec dana su, pak, jedan od razloga i za njegovo očajničko pokušavanje da se ne zamjeri ni Zapadu, ni Rusiji oko rata u Ukrajini. Priznavanje teritorijalnog integriteta Ukrajine i odbijanje sudjelovanja u sankcijama protiv Rusije ima i tipični predizborni motiv – ako hoćeš pobijediti nemoj se nikome zamjeriti. Ovim stavom, odnosno izostankom jasnog stava, Vučić se nada izbjeći zamjeranje većem dijelu birača koji žele Srbiju u EU, kao i većem dijelu birača koji preferiraju priče o velikom slavenskom bratu.
Uz samo mrvicu sarkazma, taj stav se može prilično uspješno usporediti s onim koji, recimo, Plenkovićeva administracija ima prema zloglasnom pozdravu “Za dom spremni”. E, dakle, Vučić smatra da se ne smije ugrožavati teritorijalni integritet Ukrajine, ali taj stav ima i “dvostruku konotaciju”.
A kad se izborne kampanje, osobne frustracije i teška povijesna nasljeđa stave na stranu, ostaje nekoliko vrlo jednostavnih činjenica. Hrvatskoj je u interesu da se Srbija razvija kao susjedna zemlja. Da uđe u EU. Da ima još više autocesta, još više brze željeznice, još veću – kupovnu moć. Osim očite ekonomske koristi i s ove strane granice, valja naglasiti i kako je sirotinja uvijek plodnije tlo za nestabilnosti, povijesno promašene avanture i karikaturalne diktatore. Kojih je, brate, bilo već previše i za nekoliko života.