Zeleni su bili veliki hit njemačke politike. Zašto im birači sad masovno okreću leđa?

Zelena tranzicija uvijek košta, ali u ovakvim globalnim okolnostima košta još i više, pogotovo politički

Pod vodstvom Zelenih Njemačka bi trebala provesti dubinsku zelenu transformaciju. Ako, zbog političke sreće koja im okreće leđa, stranka ne uspije to progurati - ako, dakle, najjače europsko gospodarstvo u tome ne uspije - kakve su šanse da će ambicioznu zelenu tranziciju provesti ostatak EU-a?

U proljeće 2021., Annalena Baerbock bila je na solidnom putu da ostvari dotad nezamislivo. Pet mjeseci prije parlamentarnih izbora, njemački Zeleni istaknuli su Baerbock kao svoju kancelarsku kandidatkinju – i to ne samo reda radi: ankete su stranci davale ozbiljne šanse za izbornu pobjedu. Tih dana Zeleni su, po nekim istraživanjima javnog raspoloženja, bili vodeća politička stranka u Njemačkoj, s više od 25 posto potpore birača.

Na izborima ipak nisu dobacili tako daleko, ali su se potvrdili kao etablirana stranka koja je proširila svoju biračku bazu. Osvojenih 14,8 posto glasova i 118 mandata lansiralo ih je u novu vladu pod vodstvom SPD-ova kancelara Olafa Scholza. Dobili su pet ministarskih mjesta, uključujući i dva posebno bitna – vanjske poslove i gospodarstvo. U Njemačkoj, vodećoj europskoj ekonomskoj sili.

Na putu prema dolje

Vremena su se, međutim, promijenila. Ove nedjelje njemački Bild objavio je rezultate novog istraživanja instituta INSA, u kojem su ispitanici odgovarali kako bi glasali da su sljedeće nedjelje izbori. Rezultati su za Zelene zabrinjavajući: stranku sada bira 12 posto anketiranih. Iako ta brojka nije puno lošija od onoga što su dobili na biralištima, problem je u trendu – to je, primjećuje Bild, najniži rezultat Zelenih u toj anketi u zadnjih pet godina.

Anketni rejting podložan je, naravno, promjenama. No, niti s birališta ove godine za njemačke Zelene nisu stizale dobre vijesti. Proljetos su, na regionalnim izborima u Bremenu, zabilježili najgori rezultat u posljednjih 20-ak godina. Na izborima u Hessenu i Bavarskoj nisu prošli tako loše, ali su ipak zabilježili gubitak birača u odnosu na rekordne rezultate s prethodnih izbora u tim pokrajinama – izbora održanih prije njihova ulaska u nacionalnu koaliciju.

Najniži rejting vlade

Zeleni prije svega dijele sudbinu ideološki raznorodne tročlane koalicije koja upravlja Njemačkom i koja u javnosti povremeno ostavlja dojam raštimanog orkestra. Nakon 16 godina manje-više stabilne vladavine Angele Merkel, prepucavanja i svađe, nerijetko javne, oko nekih bitnih tema, Nijemcima izgleda ne sjedaju najbolje: početkom rujna rejting njemačke vlade bio je najniži otkako su preuzeli vlast.

Samo je 19 posto njemačkih građana u tom trenutku bilo zadovoljno ili vrlo zadovoljno radom Scholzova kabineta. “Nije neobično da savezne vlade na početku izgube potporu”, tumačio je tada Deutsche Welle, no prethodne su vlade “uspjele obnoviti povjerenje među biračima znatno prije isteka dvije godine” mandata, dok aktualna vlada još nije uspjela preokrenuti taj trend. U tom nezadovoljstvu vladom dio je razloga što i Zeleni gube biračku podršku.

Vlastiti problemi

No, neki problemi su njihovi vlastiti. Od zadnjih izbora 2021. svijet se preokrenuo, globalni je poredak uzdrman, u Europi se vodi rat, cijene energenata su u jednom trenutku enormno skočile, a inflacija je bila rekordna. Zelena tranzicija uvijek košta, a u ovakvim okolnostima košta još i više – osobito politički.

Zbog nekih krivih poteza u posljednjih godinu dana Zeleni su se našli na udaru oštrih kritika i protesta javnosti, što njihovi politički suparnici obilato koriste nastojeći ih prikazati kao stranku koja, gurajući zelene politike, ne mari za cijenu koju će platiti njemačka industrija, poduzetnici i građani. Politička oluja, koja je sigurno pomela dio njihovih glasova iz šire biračke baze, počela je na naoko banalnoj temi – na pitanju kako će se kućanstva grijati.

Zakon izazvao revolt

Zakon koji je trebao već od sljedeće godine zabraniti ugradnju novih sustava grijanja na fosilna goriva, štetnijih za okoliš, i prelazak na ekološki prihvatljivije toplinske pumpe, izazvao je revolt – u Bavarskoj su se, navodno, pobojali da se neće više smjeti grijati na drva, pa se i to, čini se, odrazilo na rezultate pokrajinskih izbora. Iako država subvencionira ugradnju, to nije bilo dovoljno. Zeleni su se našli na udaru kritika i vlastitih koalicijskih partnera, liberala, što je samo pojačalo dojam o raštimanosti koalicije, ne pomažući rejtingu nijedne od triju stranaka.

Analitičari, pak, tvrde da je sporni zakon, koji je na kraju donesen u ublaženom obliku, pomogao rastu krajnje desnog AfD-a. No, i s krajnje ljevice stigle su oštre kritike: najavljujući osnivanje nove stranke, ljevičarka Sahra Wagenknecht poručila je da će njezina politika biti oštar odmak “od slijepog, nasumičnog ekoaktivizma koji ljudima poskupljuje živote, a ne čini ništa da pomogne klimi”. Prilično je jasno na koga je prvenstveno ciljala.

Birači okreću leđa

Mediji procjenjuju da su dio birača izgubili i zbog liberalnijeg stava kad je u pitanju politika prema migrantima – s druge strane, upravo na tome raste popularnost krajnje desnice u Njemačkoj, ali i šire. Međutim, u posljednje vrijeme čak i vodeći političari iz redova Zelenih pozivaju na bolju kontrolu i zaustavljanje ilegalnih migracija, što je dokaz potpuno drugačije političke atmosfere nego prije nekoliko godina.

No, takvi kompromisi oko ključnih tema stranačkog programa – a kompromis je, kada se dođe u poziciju vlasti, uvijek neizbježan – za Zelene otvaraju dodatne probleme jer zbog toga gube dio svoje uže biračke baze koja im, razočarana takvim odstupanjima, okreće leđa.

Široke reperkusije

Zeleni nisu jedini u turbulentnim anketnim vodama. I SPD i FPD izgubili su velik broj birača; liberalima se, recimo, potpora prepolovila u odnosu na izborni rezultat. Politička sudbina Zelenih mogla bi, međutim, imati šire reperkusije.

Upravo bi pod njihovim vodstvom – budući da upravljaju ministarstvom gospodarstva – Njemačka trebala provesti dubinsku zelenu transformaciju. Ako najjače europsko gospodarstvo u tome ne uspije ili na pola puta odustane, kakve su šanse da će planiranu, ambicioznu zelenu tranziciju provesti ostatak Europske unije?