Žužul i bivši hrvatski lobist pišu za WSJ, tvrde da Rusi plaćaju protivnike LNG terminala na Krku

Rivkin je od Hrvatske uzeo miljune dolara za lobiranje protiv Haškog suda

ZADNJA IZMJENA: srp 24, 2018

Američki dnevnik Wall Street Journal u ponedjeljak je u rubrici Business objavio tekst pod naslovom “Trump je u pravu oko Sjevernog toka” čiji su autori američki odvjetnik David Rivkin i bivši hrvatski ministar vanjskih poslova i veleposlanik u SAD Miomir Žužul. U članku objašnjavaju da su “2016. Hrvatska i Poljska bile inicijatori osnivanja Inicijative tri mora koja je ujedinila 12 država iz baltičkih zemalja na Balkan”.

Cilj je te inicijative, kako pišu Žužul i Rivkin, da se Europa oslobodi ovisnosti od ruskog plina te da se razviju alternativni oblici opskrbe prije svega američkim plinom. Tvrde da je “Moskva prepoznala izazov” te je i učinila sve što je u “njenoj moći kako bi blokirala napore za diverzifikacijom europskih zaliha energije. Među ostalim nastoji odgoditi ili zaustaviti Projekt Tri mora”.

Teške optužbe protiv stanovnika Krka

Potom su iznijeli optužbu, pozivajući se na hrvatske medije, da Gasfin, luksemburška tvrtka koja je pod kontrolom ruskog naftnog giganta Gazproma, “podupire lokalne borce za zaštitu okoliša koji su protiv izgradnje novog LNG terminala na hrvatskom otoku Krku. Gasfin je čak otkupio zemljište na otoku kako bi mogao blokirati projekt pravnim problemima – dok istodobno sugerira da Gazprom može podržati Krk projekt ako će tamo stizati samo ruski plin.

Tijekom posjeta predsjednika Republike Kolinde Grabar-Kitarovića u Rusiji prošlog listopada, gospodin Putin javno je ponudio partnerstvo za plinifikaciju Hrvatske”, pišu. Žužul i Rivkin pohvalili su Poljsku jer se obvezala kupovati LNG plin iz SAD-a te da neće obnoviti ugovor s Gazpromom koji ističe 2022. Autori tvrde da je izvoz američkog plina u Europu prošle godine porastao za 22 posto i vjerojatno će nastaviti rasti.

Dvostruko skuplji Gazpromov plin

Rivkin i Žužul hvale američkog predsjednika Donalda Trumpa jer kritizira plan njemačke kancelarke Angele Merkel da dovrši izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2 koji bi doveo nove količine ruskog plina izravno u Njemačku i na europsko tržište. Tvrde da taj projekt ugrožava europsku neovisnost i Sjevernoatlantski savez te da su brojne europske zemlje također oštro kritizirale energetske planove Angele Merkel pri tomu navodeći trinaest država EU koje se žestoko suprotstavlja proširenju Sjevernog toka. No, te su zemlje ponajprije zabrinute zbog mogućeg gubitka prihoda od tranzitnih pristojbi iz postojećih cjevovoda koji uglavnom idu preko Ukrajine.

Rivkin i Žužul također navode da je Rusija najveći izvoznik energije u Europu, a da je Gazprom u 2017. isporučio gotovo 40 posto potreba Europe za prirodnim plinom. Pri tomu citiraju podatke Svjetske banke, da je cijena Gazpromova plina prošle godine bila dvostruko veća u odnosu na domaću cijenu plina u SAD-a. Rusija je, ističu, također u više navrata koristila svoj plin za ucjenu Europe, odbijajući opskrbu 2006., 2009. i 2014. godine i uzrokujući ozbiljne nestašice u istočnoj Europi.

Rivkin i Žužul savjetovali su na kraju Trumpovoj administraciji da usmjeriti svoju energetsku strategiju na promoviranje ulaganju SAD-a na svim aspektima projekata Tri mora te da potakne europske zemlje da prihvate dugoročni paket sankcija protiv Rusije. Što, među ostalim, znači ograničiti transfer tehnologije i financiranja proizvodnje i izvoza ruskog plina.

Jače veze s Amerikom kao udarac Putinu

Ako Europljani ne prihvate te sankcije, Rivkin i Žužul, savjetuju Trumpu da SAD treba onda nametnuti sankcije jednostrano. Na kraju Žužul i Rivkin tvrde da bi američki izvoz energije u Europu bio pouzdan i povoljan, da bi više Amerikanaca imalo posao, da bi transatlantske veze bi bile jače što bi bio veliki udarac vladajućem režimu u Moskvi. Tekst Rivkina i Žužula pojavio se u vrijeme najžešći sukoba Donalda Trumpa i Europske unije te optužbi američkog predsjednika da je EU veći neprijatelj od Rusije.

Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk kazao je kad imate Trumpa za prijatelja, onda vam ne treba neprijatelj. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas upozorio je pak da se EU više ne može osloniti na Bijelu kuću, da se Europa mora osloniti na sebe te da ne smije dopustiti da bude podijeljena. Pri tomu je, među ostalim, aludirao na inicijativu Tri mora koju Žužul i Rivkin tako zdušno podupiru, a njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuele Macron žestoko osuđuju jer, po njima, za račun SAD-a podriva jedinstvo EU.

Kako je Žužul Tuđmanu doveo Rivkina

Bit će, dakako, zanimljivo čuti kako će stanovnici Krka i ekološke udruge odgovoriti na optužbe Rivkina i Žužula da ih u njihovoj kampanji protiv LNG terminala podupire ruska kompanija. Inače kad Rivkin i Žužul spominju cijenu američkog plina valja napomenuti da su naveli njegovu cijenu na američkom tržištu, a ne cijenu po kojoj američke kompanije izvoze LNG plin u Europu. Taj je plin, naime, do 30 posto skuplji od ruskog plina. A što bi zbog toga više Amerikanaca imalo posao, vjerojatno i nije prva briga Europljana.

Kad je 1997. Haaški tribunal izdao da se u svojstvu svjedoka pred sudskim vijećem pojavi tadašnji ministar obrane Gojko Šušak i dostavi dokumentaciju o hrvatskoj ratnoj nazočnosti u susjednoj Bosni i Hercegovini, Miomir Žužul, tadašnji veleposlanik u SAD-u, predložio je Franji Tuđmanu da angažira američku odvjetničku tvrtku Hunton & Williams. U toj tvrtki tada je radio David Rivkin koji se obvezao da će osporiti nadležnost Haaškog suda nad operacijama Hrvatske vojske, da će prijaviti haašku tužiteljicu za zloupotrebu ovlasti i kršenje suvereniteta neovisne Hrvatske te ishoditi promjenu Statuta Međunarodnog kaznenog suda političkim lobiranjem u SAD-u, Rusiji i Kini.

Rivkinova uloga u slučaju Gotovina

Rivkin je na ime paušalnih honorara inkasirao 4,5 milijuna dolara, plus putne troškove, telefonske račune, obračun satnica za svaki susret s hrvatskim političarima i hrvatskim ambasadorima, dnevnice, avionske karte. Prema procjenama upućenih, ukupno je Rivkin navodno naplatio od hrvatske vlade gotovo 10 milijuna dolara za svoje usluge.

Po Rivkinovu savjetu Vlada je 1998. zabranila generalu Anti Gotovini susret s haaškim istražiteljima 1998. pa on nije imao prilike objasniti svoje nadležnosti u završnim operacijama Domovinskog rata. U Haagu je optužen za ratne zločine Hrvatske vojske, a da nitko nije čuo i njegovu stranu. Rivkin je također nagovori Vladu da se aktivira stara hrvatska tužba pred haaškim Međunarodnim sudom pravde protiv bivše Jugoslavije čiji je smisao bio naplata ratne štete.

Odvjetničkoj tvrtki Hunton & Williams, u kojoj je radio Rivkin, za zastupanje Hrvatske pred haaškim sudovima isplaćeno je 1997. 905.566,61 dolara, 1998. još 2.210.245,87 dolara, 1999. 3.392.598,34 dolara, a u siječnju 2000. 212.706,02 dolara – ukupno 6.721.116,84 američkih dolara. Kada je Rivkin 1999. prešao u tvrtku Baker & Hostetler, RH im je isplatila 131.937,15 dolara 2. veljače 2000., nakon čega je Rivkin ispostavio još dva računa u ukupnom iznosu od 759.996,24 dolara.

Mladen Pleše
Novinar
630 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program