Nekad je nužno odabrati stranu

Guranje zabrane rada nedjeljom Plenkovića bi moglo koštati izbora. Kao što je Grabar Kitarović koštao Bandić

Ako birači bilo što kažnjavaju na izborima, to je onda političko licemjerje. Upravo to se dogodilo na predsjedničkim izborima

25.04.2019., Zagreb - Predsjednik Vlade RH Andrej Plenkovic ispred zgrade Vlade docekao Predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarovic. 
Photo: Josip Regovic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

U cijelom svom političkom djelovanju Andrej Plenković nikad, osim u zadnje dvije godine, nije se iscrpnije bavio radom nedjeljom, a kamoli da bi vodio križarski rat za zabranu rada nedjeljom. Očigledno je, dakle, da se gospodin Plenković bacio na zabranu rada nedjeljom isključivo zbog parlamentarnih izbora.

Andrej Plenković i HDZ odlučili su promovirati zabranu rada nedjeljom kao jedan od svojih strateških izbornih projekata. Naizgled, riječ je o igri na sigurno, jer se za zabranu rada nedjeljom zalažu Crkva, nacionalistička desnica, kao i sindikati.

Inzistirajući na zabrani rada nedjeljom HDZ, dakle, osigurava kakvu takvu potporu konzervativnih društvenih snaga (sindikati u Hrvatskoj jesu izrazito konzervativna društvena snaga, premda oni sami o sebi misle suprotno), a ne antagonizira ni jednu brojniju društvenu skupinu.

Zagovaranje nekompetentnosti i licemjerja

U stvarnost, riječ je o sasvim pogrešno postavljenoj jednadžbi. Zagovarajući zabranu rada nedjeljom, predsjednik HDZ-a zapravo zagovara nekompetentnost i licemjerje. Evo zašto.

U vrijeme drastičnog pada BDP-a, čiji je jedan od glavnih generatora osobna potrošnja, zagovarati zabranu rada nedjeljom krajnje je nekompetentno i politički neodgovorno. Svaki neprodani proizvod, pogotovo hrvatski, koji bi se inače prodao nedjeljom, predstavlja izravan doprinos padu BDP-a, a možda i doprinos povećanju broja nezaposlenih.

Tvrdnja sirotog ministra Horvata koji je, podsjetimo, hrvatsku javnost svojedobno uvjeravao kako će kineski investitori preuzeti danas bankrotirani Uljanik; tvrdnja sirotog ministra Horvata da se rad nedjeljom isplati točno u 14 nedjelja godišnje, jedna je od najbezobraznijih budalaština koje smo čuli u mandatu ove Vlade.

Kako će ovo braniti ministar Zdravko Marić?

S druge strane stoji nesporna činjenica da više od 90 posto Hrvata redovito kupuje nedjeljom (premda se mnogi slažu sa zabranom, jer im se to valjda čini socijalno pravednim).

Zabrana rada nedjeljom, kao jedna od parola Plenkovićeve izborne kampanje, spada među najštetnije ekonomske poteze bilo koje hrvatske Vlade dosad. Baš nas zanima kako će Zdravko Marić, koji zna koliko poreza državni proračun gubi zbog zabrane rada nedjeljom, u kampanji braniti tu nevjerojatnu odluku svoje stranke.

Plenković bi o zabrani rada nedjeljom mogao raspravljati u normalnim ekonomskim okolnostima, sa stabilnim rastom BDP-a. No, ovako je riječ o potezu koji većini racionalnih promatrača pokazuje da je premijer spreman žrtvovati strateške ekonomske interese ove zemlje u borbi za još jedan mandat.

Plenković se na zabranu bacio isključivo zbog izbora

Drugo, kampanja za zabranu rada nedjeljom svjedoči o Plenkovićevu ideološkom licemjerju. Andrej Plenković nije odrastao ni u kakvom radikalno katoličkom okruženju. Kao što svjedoče njegovi rani radovi, Plenković se svjetonazorski formirao i pod utjecajem marksizma.

Andrej Plenković nije odrastao ni u kakvoj radničko sindikalističkoj obitelji, nego u obitelji koja je pripadala društveno etabliranoj srednjoj klasi. On, dakle, ne bi trebao imati nikakvu naslijeđenu vrijednosnu ili socijalnu motivaciju da se bori protiv rada nedjeljom.

Okej, ljudi se mijenjaju. No, u cijelom svom političkom djelovanju Andrej Plenković nikad, osim u zadnje dvije godine, nije se iscrpnije bavio radom nedjeljom, a kamoli da bi vodio križarski rat za zabranu rada nedjeljom.
Očigledno je, dakle, da se gospodin Plenković bacio na zabranu rada nedjeljom isključivo zbog parlamentarnih izbora. Što je tipičan primjer političkog licemjerja.

Birači žestoko kažnjavaju političko licemjerje

A ako birači bilo što kažnjavaju na izborima, oni u posljednjih nekoliko godina žestoko kažnjavaju političko licemjerje. Karakterističan primjer kažnjavanja političkog licemjerja dogodio se Kolindi Grabar Kitarović, koja je tijekom kampanje držala vatrene govore protiv korupcije, da bi istodobno podržavala Milana Bandića. Znamo kako je to završilo.

Andrej Plenković pametan je i razborit čovjek. Zaista nam nije jasno zašto se upustio u kampanju koja ga prikazuje kao nekompetentnog i neodgovornog političkog licemjera. Možda Plenkovićevi suradnici misle da će se Davor Bernardić dati uvući u raspravu o zabrani rada nedjeljom, i tako antagonizirati dio lijevoliberalnih birača koji podržavaju zabranu.

Taktika koja sigurno neće privući glasače centra

No, takva je taktika naivna, jer svatko razuman može reći da u sadašnjoj krizi, kad nam prijeti pad BDP-a od 9 posto, naprosto nije vrijeme za one poteze, koji bi u drukčijim okolnostima mogli biti prihvatljivi.

Andrej Plenković prilično se boji estradnog Domovinskog pokreta, što je vidljivo iz Plenkovićevih intervjua. No, HDZ ionako vjerojatno ne može vratiti one birače koji su ga već prekrižili zbog nedostatnog nacionalizma. HDZ se sada, uz svoje bazično biračko tijelo, mora žestoko boriti za glasače centra. Inzistiranje na zabrani rada nedjeljom atraktivan je autogol u borbi za tu biračku skupinu.