Činjenica da nešto u ovom trenutku nije prioritet, naravno, ne znači da se dotična tema ne razmatra, da se o njoj ne raspravlja barem u neformalnim razgovorima političkih aktera, pa tako i onih u Vladi. Štoviše, tema datuma parlamentarnih izbora dosta je “vruća roba” u političkim kuloarima ovih dana.
Tajming određuje virus
I dok jedni misle da je moguće da se, pravnim akrobacijama, pokuša produljiti mandat aktualnom sazivu Sabora i iza ove jeseni (kad ističu četiri godine od konstituiranja Sabora nakon izbora u rujnu 2016. godine), sve je više argumenata koji upućuju na to da bi se izbori možda mogli održati već usred – ljeta.
Naravno, ovdje treba prije svega staviti veliku i za ovo vrijeme uobičajenu ogradu – sve ovisi o daljnjem razvoju pandemije koronavirusa, pa tako i tajming političkih zbivanja. Nije sigurno svejedno hoće li zaraza jenjavati narednih tjedana, ili će rasti i trajati još mjesecima.
Vrela računica
No, najizgledniji scenarij je ipak da će pandemija blijediti, što dolaskom toplijih mjeseci, što mjerama socijalne distance i sve širim testiranjem građana kako bi se virus lakše izolirao i pustio da odumre. Dogodi li se doista da negdje u svibnju, ili barem početkom lipnja situacija bude takva da se život koliko-toliko normalizira (potpunog povratka na staro sigurno neće biti dok ne bude cjepiva protiv Covida-19), ne bi bilo pretjerano iznenađujuće da se na izbore ide još dok ljetne vrućine ne budu popuštale.
Politička računica vladajućeg HDZ-a tu je jasna. Dogodi li se doista da se za nekoliko tjedana mjere izolacije mogu značajno popustiti, to ograničavanje koronavirusa sigurno će se pripisati kao pobjeda zdravstvene politike kakvu je vodila aktualna vlast. U tom kontekstu nikog ne bi iznenadilo i da donedavno političar perolake kategorije Vili Beroš ili možda i Krunoslav Capak, postanu odjednom najjači aduti s vrhova izbornih lista HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Turizam na off-u
No, nešto drugo i mnogo mračnije mogao bi biti razlog za hitnju vladajućih – recesija. Zasad je, naime, gospodarska situacija donekle pod kontrolom. Masivna Vladina pomoć zakočenom privatnom sektoru funkcionira kao pokušaj zamrzavanja predpandemijske situacije, dok je domaće gospodarstvo rutinski pućkalo prema neloših tri posto rasta BDP-a i iščekivalo novu rekordnu turističku sezone s obilnim priljevom deviza.
Turizma ove godine, međutim, neće biti, ili će ga, u najboljem slučaju, biti u osiromašenoj verziji. Nestat će tako najveći dio od ogromnih 11,4 posto BDP-a koliko turizam generira sam, bez multiplikatornih učinaka. Ostatak ekonomije će, naravno, gadno zaškripati bez očekivanog maziva.
Scenografija za izbjegavanje
No, to je samo početak – Vladine mjere prestaju sa svibnjem, ili ako se kriza produži, s kolovozom (donesene su na tri plus tri mjeseca). Hoće li se poduzeća odmah u lipnju (ili rujnu) vratiti na razine prihoda na kojima su bila u veljači? Naravno da neće – čak i ona koja nemaju veze s turizmom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga valja očekivati i da će, kako će se bližiti kraj godine, primanja mnogih zaposlenih biti manja, a redovi na burzi sve duži. A to je scenografija koju pred održavanje parlamentarnih izbora želi izbjeći bilo koja vlast.
Nakon znoja stižu suze
Veliko je pitanje postoji li uopće manevar kojim će se kulise normalnosti u gospodarstvu moći koliko-toliko održati do izbora – ako će se oni doista održati u jesenskim danima. Jer, valja podsjetiti da je Svjetska banka neki dan prognozirala da će hrvatskog gospodarstvu u ovoj godini pasti za 6,2 posto (što su domaći ekonomisti s kojima smo razgovarali doživjeli kao prilično optimističnu prognozu) – teško je, dakle, očekivati da birači ozbiljan udar neće osjetiti već u kasnim danima ljeta.
Stoga, lipanj, srpanj, možda kolovoz – to su mjeseci u kojima treba očekivati da bi se vladajućoj stranci moglo najviše isplatiti da izvuče građane na izbore i pokuša dobiti još četiri godine na čelu Hrvatske. A upitnike oko etičnosti pokušaja hitnog profitiranja na mogućem epidemiološkom uspjehu mogu otkloniti pozivanjem na – Franju Tuđmana. Prvom predsjedniku Republike Hrvatske nisu nimalo smetali prigovori te vrste kad je žurno nakon Oluje raspisao izvanredne parlamentarne izbore 1995. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ bi mogao, očekujući recesiju, izbore raspisati već na ljeto
Na krilima mogućeg zdravstvenog uspjeha, HDZ bi po birače ljeti mogao krenuti s Berošem i Capakom
Hoće li se poduzeća odmah nakon isteka Vladine pomoći vratiti na razine prihoda na kojima su bila u veljači? Naravno da neće - čak i ona koja nemaju veze s turizmom. Stoga valja očekivati i da će, kako će se bližiti kraj godine primanja mnogih zaposlenih biti manja, a redovi na burzi sve duži. A to je scenografija koju pred održavanje parlamentarnih izbora želi izbjeći bilo koja vlast.
Andrej Plenković je bio potpuno u pravu. Kad će biti izbori, to u ovom trenutku nije prioritet, kako je rekao u ovotjednom razgovoru za HRT, naglašavajući da su Vladi na umu u ovom trenutku prije svega zdravstvena i ekonomska bitka protiv posljedica pandemije.
Činjenica da nešto u ovom trenutku nije prioritet, naravno, ne znači da se dotična tema ne razmatra, da se o njoj ne raspravlja barem u neformalnim razgovorima političkih aktera, pa tako i onih u Vladi. Štoviše, tema datuma parlamentarnih izbora dosta je “vruća roba” u političkim kuloarima ovih dana.
Tajming određuje virus
I dok jedni misle da je moguće da se, pravnim akrobacijama, pokuša produljiti mandat aktualnom sazivu Sabora i iza ove jeseni (kad ističu četiri godine od konstituiranja Sabora nakon izbora u rujnu 2016. godine), sve je više argumenata koji upućuju na to da bi se izbori možda mogli održati već usred – ljeta.
Naravno, ovdje treba prije svega staviti veliku i za ovo vrijeme uobičajenu ogradu – sve ovisi o daljnjem razvoju pandemije koronavirusa, pa tako i tajming političkih zbivanja. Nije sigurno svejedno hoće li zaraza jenjavati narednih tjedana, ili će rasti i trajati još mjesecima.
Vrela računica
No, najizgledniji scenarij je ipak da će pandemija blijediti, što dolaskom toplijih mjeseci, što mjerama socijalne distance i sve širim testiranjem građana kako bi se virus lakše izolirao i pustio da odumre. Dogodi li se doista da negdje u svibnju, ili barem početkom lipnja situacija bude takva da se život koliko-toliko normalizira (potpunog povratka na staro sigurno neće biti dok ne bude cjepiva protiv Covida-19), ne bi bilo pretjerano iznenađujuće da se na izbore ide još dok ljetne vrućine ne budu popuštale.
Politička računica vladajućeg HDZ-a tu je jasna. Dogodi li se doista da se za nekoliko tjedana mjere izolacije mogu značajno popustiti, to ograničavanje koronavirusa sigurno će se pripisati kao pobjeda zdravstvene politike kakvu je vodila aktualna vlast. U tom kontekstu nikog ne bi iznenadilo i da donedavno političar perolake kategorije Vili Beroš ili možda i Krunoslav Capak, postanu odjednom najjači aduti s vrhova izbornih lista HDZ-a.
Turizam na off-u
No, nešto drugo i mnogo mračnije mogao bi biti razlog za hitnju vladajućih – recesija. Zasad je, naime, gospodarska situacija donekle pod kontrolom. Masivna Vladina pomoć zakočenom privatnom sektoru funkcionira kao pokušaj zamrzavanja predpandemijske situacije, dok je domaće gospodarstvo rutinski pućkalo prema neloših tri posto rasta BDP-a i iščekivalo novu rekordnu turističku sezone s obilnim priljevom deviza.
Turizma ove godine, međutim, neće biti, ili će ga, u najboljem slučaju, biti u osiromašenoj verziji. Nestat će tako najveći dio od ogromnih 11,4 posto BDP-a koliko turizam generira sam, bez multiplikatornih učinaka. Ostatak ekonomije će, naravno, gadno zaškripati bez očekivanog maziva.
Scenografija za izbjegavanje
No, to je samo početak – Vladine mjere prestaju sa svibnjem, ili ako se kriza produži, s kolovozom (donesene su na tri plus tri mjeseca). Hoće li se poduzeća odmah u lipnju (ili rujnu) vratiti na razine prihoda na kojima su bila u veljači? Naravno da neće – čak i ona koja nemaju veze s turizmom.
Stoga valja očekivati i da će, kako će se bližiti kraj godine, primanja mnogih zaposlenih biti manja, a redovi na burzi sve duži. A to je scenografija koju pred održavanje parlamentarnih izbora želi izbjeći bilo koja vlast.
Nakon znoja stižu suze
Veliko je pitanje postoji li uopće manevar kojim će se kulise normalnosti u gospodarstvu moći koliko-toliko održati do izbora – ako će se oni doista održati u jesenskim danima. Jer, valja podsjetiti da je Svjetska banka neki dan prognozirala da će hrvatskog gospodarstvu u ovoj godini pasti za 6,2 posto (što su domaći ekonomisti s kojima smo razgovarali doživjeli kao prilično optimističnu prognozu) – teško je, dakle, očekivati da birači ozbiljan udar neće osjetiti već u kasnim danima ljeta.
Stoga, lipanj, srpanj, možda kolovoz – to su mjeseci u kojima treba očekivati da bi se vladajućoj stranci moglo najviše isplatiti da izvuče građane na izbore i pokuša dobiti još četiri godine na čelu Hrvatske. A upitnike oko etičnosti pokušaja hitnog profitiranja na mogućem epidemiološkom uspjehu mogu otkloniti pozivanjem na – Franju Tuđmana. Prvom predsjedniku Republike Hrvatske nisu nimalo smetali prigovori te vrste kad je žurno nakon Oluje raspisao izvanredne parlamentarne izbore 1995. godine.