Kako je nestao novac HSS-a? Politički misterij prodaje zgrade vrijedne 18 milijuna kuna
S računa nekad moćne stranke nestao je novac od prodaje vile u Londonu. Kuća je prodana u doba dok je stranku vodio Josip Friščić. Kada je Branko Hrg preuzeo HSS, u blagajni je bilo 3,880.380 kuna. Danas su u dosta velikom minusu.
Više od pitanja tko će pobijediti na skorašnjim unutarstranačkim izborima u Hrvatskoj seljačkoj stranci – hoće li to biti sadašnji predsjednik Branko Hrg ili jedan od njegovih izazivača Nenad Matić odnosno Krešo Beljak – stare članove HSS-a muči nešto drugo: zašto je i za koliko novca prodano stranačko obiteljsko srebro i kako je potrošen taj novac. Prekrasnu dvokatnicu u Londonu, nadomak Temze i golemog, fascinantnog botaničkog vrta, Kew Gardens, HSS je naslijedio i prodao u drugoj polovini prošlog desetljeća, a od novca koji je dobiven u stranačkoj blagajni danas više nema ni lipe.
Koliko je točno novca od prodaje te zgrade ušlo u blagajnu HSS-a nemoguće je utvrditi. Spominju se različiti iznosi, od 7 do 12 milijuna kuna, no nekoliko Telegramovih sugovornika iz vrha HSS-a, uključujući i aktualnog predsjednika Hrga i glavnog tajnika stranke Ilije Ćorića, nije moglo, ili nije željelo, dati podatke za koliko je točno novca prodana zgrada u ulici Grove Park Terrace 86.
Član iz doba Kraljevine
Jedno je, međutim poznato, bivša HSS-ova zgrada u Londonu potkraj prošle godine prodavala se za 1,750.000 funti, dakle za nešto manje od 18 milijuna kuna! No, prema podacima agencije Zoopla, cijene nekretnina u tom dijelu Londona u stalnom su porastu, pa je njena današnja vrijednost procijenjena na 2, 291.000, dakle na više od 22 milijuna kuna!
Među oglasima tvrtke za prodaju nekretnina Rightmove vidljivo je da nekadašnja HSS-ova zgrada ima stambenu površinu od 225 četvornih metara. Sastoji se od osam prostranih soba, s velikim prozorima i obiljem svjetla, goleme kuhinje s blagovaonicom i dvjema kupaonicama. Iza kuće lijep je omanji, tipični engleski vrt, okrenut prema zapadu. Ulica je u mirnom dijelu Londona, u četvrti Chiswick, u zapadnom dijelu britanske prijestolnice.
Tu zgradu, kako stoji u Kalendaru hrvatskog glasa i hrvatske istine, godišnjaka Hrvatske seljačke stranke u emigraciji, tiskanom u Londonu 1983., oporučno je HSS-u ostavio dr. Stanko Tomić, istaknuti član te stranke, sljedbenik nauka braće Radić i bliski suradnik dr. Jurja Krnjevića, jednog od prvaka Hrvatske seljačke stranke iz vremena Kraljevine Jugoslavije i u vrijeme emigracije nakon Drugog svjetskog rata.
Stanko Tomić bio je poznati, ugledni pravnik, odlično je kotirao u visokim londonskim krugovima, a bio je u bliskom, ljubavnom odnosu s jednom od kćeri legendarnog britanskog premijera Winstona Churchilla. Kao politički emigrant mnogo je radio za međunarodnu emancipaciju Hrvatske i pomicanju hrvatskih interesa u vrijeme Titove Jugoslavije. Umro je 1972. u Londonu, a u oporuci, četiri godine prije smrti, napisao je kako želi da dvokatnica na adresi Grove Park Terrace 86, koju ostavlja HSS-u, služi za boravak hrvatskih studenata ”katoličke, pravoslavne i muslimanske vjere”.
”On je namijenio tu zgradu da bude studentski dom za Hrvate i pripadnike manjina u Hrvatskoj, kako bi se nove generacije mogle opet učiti demokraciji ovdje na slobodnom zapadu, u kuli demokracije, Velikoj Britaniji”, zapisao je u spomenutom kalendaru Ivo Tomić, koji je jedno vrijeme bio upravitelj te zgrade. Tako je zgrada postala Hrvatski studentski dom dr. Juraj Krnjević i pod tim je imenom poslovala u britanskoj prijestolnici.
Londonska je kuća prodana u doba dok je stranku vodio Josip Friščić. Kada je Branko Hrg preuzeo HSS, u blagajni je bilo 3,880.380 kuna. Danas su u dosta velikom minusu
U vrijeme dok je HSS bio snažna politička stranka, kada su u Hrvatskom saboru imali više zastupnika nego danas Most i kada je predsjednik bio Zlatko Tomčić, početkom dvijetisućitih šef parlamenta, pokrenuta je akcija da se obiteljsko srebro u Londonu proda. Tomčić nije bio voljan govoriti o prodaji zgrade, ali je za Telegram izjavio kako nije – kao što se govorilo – bio u Londonu, da bi svjedočio u dugotrajnom sudskom procesu, vođenom na tamošnjem sudu kada se odlučivalo u čijem je zgrada stvarnom vlasništvu. Umjesto Tomčića u London je putovao profesor s osječkog Pravnog fakulteta i u to vrijeme jedan od istaknutijih članova HSS-a, Damir Klasiček.
No, prema tvrdnji Vladimira Rajkovića, člana HSS-a od 1940. godine i u vrijeme Tomčića jednog od važnijih članova seljačke stranke, Klasiček nije mnogo napravio. Sudski proces se razvukao, britanskom sucu nije bilo jasno tko je stvarni vlasnik zgrade, jer se u priči pojavio i Ivan Tomić, prezimenjak dr. Stanka Tomića, koji, međutim, s darovateljem zgrade nije bio ni u kakvom rodbinskom odnosu.
Prihodi od stanarine
Britanskog suca osobito je zbunila punomoć koju su odvjetnici Ive Tomića predočili tijekom suđenja, a koju je počekom devedesetih prošlog stoljeća Tomiću potpisao Drago Stipac. Kao što je poznato Stipac je, na prijedlog Josipa Torbara, predsjednika Središnjeg odbora HSS-a u inozemstvu, tijekom emigrantskih dana, 25. svibnja 1991. postao predsjednik Hrvatske seljačke stranke, koja je tada ponovno počela djelovati u domovini.
No, pred kraj mandata, Stipac je oduzeo Tomiću spomenutu punomoć, što je ovaj na sudu zatajio. Ivo Tomić umro je u Varaždinu, a njegova supruga nije bila voljna govoriti za Telegram. Međutim, redakcija Telegrama u posjedu je dokumenta iz ožujka 1992. godine u kojem dvojica članova odbora ovlaštenih za upravljanje zgradom, Zvonimir Kunek i Krešimir Butković, upozoravaju Ivu Tomića da mu ne daju nikakve ovlasti oko vlasništva nad zgradom koju je ovaj pokušavao ishoditi. Upozoravaju ga da je upravo Josip Turković imenovan osobom koja skrbi o zgradi, te da je on odgovoran upravljačkom odboru.
Imućni Tomić, cijenjen u Londonu, odlično je kotirao u visokim londonskim krugovima, a bio je u bliskom ljubavnom odnosu s kćeri premijera Winstona Churchilla
Ivo Tomić u to je vrijeme živio u Londonu, na Cambridge Roadu 147, nadomak Wimbledona, no pokušavao se nametnuti kao menadžer HSS-ov zgrade na adresi Grove Park Terrace 86. On je čak i osnovao vlastitu stranku, u koju je učlanio obitelj i neke poznanike, nazvavši je Izvornim HSS-om, a sve s ciljem kako bi se prikazao nasljednikom vrijedne nekretnine koju je dr. Stanko Tomić ostavio HSS-u. Ivo Tomić u to je vrijeme, zahvaljujući onoj punomoći, dobivenoj od Drage Stipca, ubirao stanarinu, ali ona nije završavala u blagajni emigrantskog HSS-a u Londonu. Nisu to bili ne znam kakvi prihodi: iz dokumenta u posjedu Telegrama o poslovanju Studentskog doma dr. J. Krnjević, smještenog u zgradi HSS-a, vidljivo je da je prihod od stanarine u godinu dana, od travnja 1991. do travnja 1992., iznosio 10.544 funte, a rashodi 6727 funti. Izvještaj je potpisao Ivan Tomić, stavivši ispod svog imena funkciju ”upravitelj Doma”.
Nije bilo novca za ulaganje
“Taj Ivan Tomić pokušao je prisvojiti zgradu i prikazati se njenim vlasnikom”, kaže za Telegram danas 92-godišnji Josip Turković, posljednji upravitelj londonske zgrade HSS-a. “Bio je to neobičan čovjek i sumnjam da nam je u emigraciji bio ubačen. Često je dobivao poštu iz Beograda, što mi je bilo prilično čudno.”
Josip Turković danas živi u Zagrebu, u Petrovoj ulici, u malom, prilično zapuštenom stanu, koji mu plaća HSS, zajedno s troškovima grijanja, struje, vode i ostalih kućnih režija. Kaže da ne zna za koliko je novca zgrada prodana, ali, veli, poznaje svaki njen kutak. Pokazuje prozor na prvom katu, gdje je bila njegova soba. Kaže kako je posljednjih godina u zgradi bilo sve manje Hrvata, odsjedali su ondje svi koji su bili spremni platiti, od Nijemaca do Indijaca. Održavao je zgradu koliko je mogao, ali, kaže, bila su potrebna značajnija ulaganja za što nije bilo novca. Kada je sud napokon presudio da zgrada pripada HSS-u i kada je dvokatnica prodana, HSS je preuzeo brigu o Turkoviću i smjestio ga u iznajmljeni stan u Petrovoj. Koliko stoji najam, nismo uspjeli saznati, u HSS-u nisu bili voljni dati taj podatak. No, to je manje važno pitanje: mnogo veće je koliko je novca od prodaje zgrade u Londonu ušlo u stranačku blagajnu i kako ga je HSS potrošio.
Dugogodišnji međunarodni tajnik HSS-a, Darko Till koji je na toj funkciji bio u vrijeme kada se prodavala zgrada u Londonu, rekao je za Telegram da se sjeća kako je zgrada prodana za iznos između 700 i 800 tisuća funti.
“Dvokatnica koju je stranci ostavio Stanko Tomić, imućni pravnik kojemu to nije bila jedina nekretnina, s vremenom je oronula i tražila je ulaganja. Koliko se sjećam gradske su vlasti naložile da je zgradu potrebno obnoviti i mislim da je procjena bila da valja investirati oko 150.000 funti. U Britaniji su oko toga vrlo rigorozni: ako ne poduzmete zahvate na zgradi koje je potrebno učiniti, gradske će vlast to učiniti o svom trošku i prodati zgradu. Kako HSS nije imao tog novca, počeli smo razmišljati na koji način da riješimo problem. Dogovoreno je da bi jedini način bila prodaja zgrade. U to vrijeme cijene nekretnina u Londonu bile su prilično visoke tako da smo za zgradu dobili odličnu cijenu.
Pokraj srpnja 2007. na Hvaru smo se Josip Friščić, Ljubica Lalić i ja našli sa članovima odbora koji je vodio tu zgradu, našim ljudima iz emigracije, među kojima je bio i Branko Franetić. Oni su se složili s prijedlogom da se zgrada proda. Njihov uvjet je bio da zbrinemo Josipa Turkovića, člana HSS-a u emigraciji koji je skrbio o zgradi i koji je bio važan svjedok u sudskom procesu tijekom dokazivanja tko je stvarni vlasnik zgrade. Zahvaljujući, među ostalim, i njemu, sud je prihvatio stajalište da je stvarni pravi sljednik HSS-a, stranke osnovane davne 1904. godine, politička stranka u Zagrebu.
Strahovit pad na izborima
Drugi je uvjet bio da se HSS obveže prenijeti posmrtne ostatke donatora Stanka Tomića koji je za života izrazio želju da bude pokopan u domovini. To smo i učinili: Turković je trajno zbrinut osiguranjem smještaja u Zagrebu, a urna s pepelom dr. Stanka Tomića prenesena je iz Velike Britanije u Hrvatsku i položena u Arkadama na Mirogoju, u Radićevu paviljonu”, kaže Till, dugogodišnji međunarodni tajnik HSS-a.
Ekonomist Damir Novotny, čija je knjigovodstvena tvrtka, kao računovodstveni servis, vodila financijsko poslovanje HSS-a u vrijeme prodaje zgrade, kaže za Telegram da se, prema njegovu sjećanju, u stranačku blagajnu slilo između devet i deset milijuna kuna.
“S obzirom na to da je vrijednost britanske funte u vrijeme prodaje zgrade značajno oscilirala, predlagao sam da se novac dobiven od prodaje konverzira u američki dolar ili neku drugu stabilniju valutu kako bi se sačuvala vrijednost. Ali mene tada nisu previše slušali”, kaže Novotny. No, sugovornik Telegrama iz vrha HSS-a koji je tražio da ga ne imenujemo, tvrdi da je zbog pada vrijednosti funte HSS nepotrebno izgubio oko 30 posto novca zarađenog prodajom zgrade, jer se nije vodilo računa o upozorenju Damira Novotnyja.
“Značajan dio novca odnijeli su i odvjetnici”, rekao je Telegramu slavonski HSS-ovac, visoko pozicioniran u stranci u vrijeme Zlatka Tomčića. Bivši predsjednik HSS-a, Zlatko Tomčić, u drugoj polovini prošlog desetljeća kada je zgrada prodana, više nije bio na čelu stranke. Zamijenio ga je danas pokojni Josip Friščić.
“Kada je novac iz Londona stigao bilo je prijedloga da se kupi zgrada u Ulici kralja Zvonimira 17, u Zagrebu, današnjem sjedištu HSS-a”, priča nekoć utjecajni slavonski član te stranke. “Bilo je smiješno da kao treća najjača stranka u zemlji nemamo svoj vlastiti prostor. No, ta ideja nije prihvaćena. Sjećam se da je donesena odluka da se tri milijuna kuna potroši za izbornu kampanju HSS-a 2011. godine. Učinjeno je to tako da je u banci oročeno tri milijuna kuna i da je u istom iznosu podignut kredit. Računali smo na najmanje sedam saborskih zastupnika, te da ćemo, temeljem takvog izbornog rezultata, iz proračuna nakon izbora vratiti taj novac. Ali umjesto sedam, dobili smo samo jednog zastupnika.
Kako se topio novac HSS-a
Tri milijuna kuna bačeno je u vjetar. Posebna je priča zgrada u kojoj je danas sjedište HSS-a. S obzirom na to da je prije rata pripadala Gospodarskoj slozi, čiji je osnivač bio HSS, a iza rata zgrada u Zvonimirovoj bila je nacionalizirana, mogli smo je tražiti temeljem zakonskog prava na povrat nacionalizirane imovine. Taj je proces i započeo, ali u vrijeme Jože Friščića iz meni nepoznatog razloga, mada sam bio u vrhu stranke, odustalo se. Tako danas umjesto da ubiremo najam od dijela zgrade koji nam ne bi bio potreban, mi plaćamo najam”, objašnjava slavonski HSS-ovac.
Desetak milijuna kuna, za koliko je prema mišljenju Damira Novotnyja prodana prelijepa HSS-ova zgrada u Londonu, tako se počelo topiti. Gdje je sve završio novac nitko pouzdano ne zna. Oko sto tisuća kuna potrošeno je za podizanje spomenika Stjepanu Radiću na uglu Jurišićeve i Petrinjske ulice u Zagrebu, rekao nam je jedan visoko pozicionirani HSS-ovac, izrazivši duboku skepsu kad je u pitanju sudbina preostalog novca. “Obiteljsko srebro smo prodali, a stranku sveli na jednog zastupnika u Saboru.”
Jedan od izdašnijih donatora HSS-a, dugogodišnji član te stranke Anđelko Jagečić, tvrdi pak da je njegova tvrtka Kotonteks dala značajniju svotu za spomenik Radiću, te da je ta donacija bila veća od iznosa koji je dala stranka. “Sada vidim da sam bio naivan donirajući HSS-u, jer se novac ondje krčmio na čudne načine. I za posljednje parlamentarne izbore donirao sam pristojan novac HSS-u, a aktualni predsjednik Branko Hrg ni do danas se nije udostojao potpisati ugovor o donaciji.”
Podaci ne izlaze u javnost
HSS-ov župan Zagrebačke županije, Stjepan Kožić rekao je za Telegram da je nakon unutarstranačkih izbora u siječnju 2012. u stranačkoj blagajni bilo 3,880.380 kuna.
“Toliko novca u blagajni zatekao je tada izabrani predsjednik HSS-a, Branko Hrg. No, od tada, iz godine u godinu, gomilali su se samo gubici. Već na kraju 2012. imali smo manjak od 1,676.378 kuna, sljedeće godine zabilježen je gubitak od 333.046 kuna, potom od 938.228 kuna, da bismo prošlu godinu završili u minusu od 894.303 kune. Blagajna HSS-a danas je prazna”, kaže župan Zagrebačke županije.
“Nažalost, financijski i politički kapital kojeg je imao HSS posve se istopio, a način vođenja stranke vrlo je sličan načinu vođenja države: obiteljsko srebro je prodano, novca nema, zadužujemo se”, komentira današnje stanje u nekad moćnoj hrvatskoj političkoj stranci slavonski HSS-ovac.
HSS-ov župan S. Kožić otkriva: ‘U 2015. imali smo minus od 894.303 kuna. Blagajna HSS-a danas je prazna.’
“Priča o novcu od prodaje zgrade u Londonu nikada do kraja nije ispričana ne samo javnosti i članstvu, nego ni nama koji smo u to vrijeme bili u vrhu HSS-a. To otvara spekulacije i sumnje i ne vidim razloga zašto se, ako je sve bilo transparentno kako se tvrdi, s tim podacima ne izađe u javnost. Nema nikakve misterije oko prodaje zgrade – vrijedila je oko 850.000 funti, točnog se iznosa ne mogu sjetiti. Prije nego što je prodana 2008. nekih se petnaestak godina pokušavalo regulirati njen status. Profesor Klasiček koji je na tome radio, nije to uspio riješiti, bilo je određenih zapreka, jer su u zgradi živjeli neki članovi stranke, među njima i Josip Turković, o kojem stranka trajno brine”, rekao je Telegramu današnji glavni tajnik HSS-a, Ilija Ćorić. Ponovio je da o svemu postoji uredna dokumentacija, ali ona nije predočena Telegramu.
Raspolaganje nasljeđem
Jedan od najstarijih živućih HSS-ovaca, 92-godišnji Vladimir Rajković, koji je u HSS-u punih 76 godina, na pitanje zna li za koliko je novca prodana zgrada u Londonu i kako je taj novac potrošen, odgovara znakovito.
“Juraj Krnjević, koji je HSS preuzeo od Radića i koji uz njega počiva pod mirogojskim arkadama, a čije je ime nosio studentski dom smješten u HSS-ovoj londonskoj zgradi, okretao bi se u grobu kada bi znao kako je današnja stranka raspolagala naslijeđenom ostavštinom”, kaže za Telegram uz tugaljiv smiješak.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 12. ožujka 2016.