Možda se ne čini da živimo modernu distopiju. Vlakovi i tramvaji voze, BDP raste, pripremate se za Black Friday, a klimatske promjene se, barem sudeći po glasovima većine HDZ-ovih zastupnika u Europskom parlamentu događaju nekom drugom. Sunce, dakle, nadalje ujutro izlazi, ljudi idu na posao, djeca u šk…
Okej, djeca ne idu u školu. Od 10. listopada ne idu redovno, a posljednjih devet dana nikako. Na granici policija puca po ljudima koji žele početi novi život u bogatijim i sretnijim zemljama od onih iz kojih su pobjegli, takozvanim migrantima. Pardon, policija ne puca, nego pištolji “vrše opaljenje”. Jednom je kriv težak i sklizak teren, drugi put “aktivan otpor” koji je čovjek (tzv. migrant) pružao policajcu “u obavljanju službene radnje” (citati su iz policijskog priopćenja).
Potpuno drugačiji svijet
Upravo je, eto, objavljen i slikoviti korupcijsko-adventski vjenčić – Split od iznajmljivanja 19 kućica za advent zaradi više nego Zagreb od njih 228. Zagreb, čiji je gradonačelnik Milan Bandić. Kojemu je na rođendanu neki dan pjevala predsjednica Republike. Zagreb koji u Gradskoj skupštini ima većinu formiranu kupovinom oporbenih vijećnika. I Zagreb čiji je gradonačelnik jamac na isti način (o)kupljenje većine u Hrvatskom saboru.
Naravno, uvijek može gore. I distopija može imati svoju distopijsku verziju budućnosti. Recimo, kad Viktor Orban, mađarski premijer i prvi europski ratnik protiv liberalne demokracije, u Osijeku nakon sastanka s hrvatskim kolegom i u pauzi između prisjećanja kako su nekad Slavonija i Baranja bili najbogatiji dijelovi zajedničke države, kaže sljedeće: “Vjerujte mi, ovo će za 10 godina biti potpuno drugačiji svijet“.
Od bodljikave žice do blagostanja
Orban je govorio o ulasku Hrvatske u Schengen i nestanku granice između mađarskog dijela Baranje i hrvatske Slavonije, te sveopćem obilju koje će nakon toga nastati. Da, onaj Orban koji je na toj istoj granici podigao ogradu od bodljikave žice.
“Potpuno drugačiji svijet” kojeg navješćuje Viktor Orban u društvu Andreja Plenkovića ne dolazi ipak bez nekih uvjeta. Kako je rekao mađarski premijer, prvo bi nam Bog trebao “biti od pomoći”. A zatim je prešao na svjetovnije stvari: “Ako Hrvatska i u narednih 10 godina bude imala ovako opredijeljenu Vladu i Mađarska zadrži nacionalnu Vladu. Tada ćemo se opet ovdje naći Andrej i ja da provjerimo je li istina ovo što sada govorim”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Začeto u Mađarskoj
Ako se ti uvjetići ne poslože, onda valjda nema koristi ni od Božje pomoći, bez Viktora i Andreja sve će biti uzalud, a Slavonija u Hrvatskoj i Baranja u Mađarskoj puka sirotinja kao i danas – dok su, usput, na vlasti već godinama i Viktor i Andrej. Ali, ne treba hitati sa zaključcima – čovjek je jasno rekao da im treba još po desetljeće.
Nije dosta distopije? Evo još jedne rečenice Viktora Orbana od koje bi se osjetljivijima mogle podići dlačice na vratu. “Taj je proces u Mađarskoj već začet, a što je začeto u Mađarskoj dogodit će se i u Hrvatskoj”, kazao je Orban, misleći istina na pretvaranje dviju zemalja u one u koje se mladi žele – vratiti. No, jasno je da priča o “onome što je začeto u Mađarskoj” ima itekako jasnu dvostruku konotaciju.
Razlozi suspenzije
Što bi rekao donedavni predsjednik Europske pučke stranke Joseph Daul kad je objašnjavao zašto je Fidesz suspendiran u toj političkoj obitelji: “Ne možemo raditi kompromise oko demokracije, vladavine prava, slobode medija, manjinskih prava ili akademskih sloboda”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neki, očito mogu. Ne samo kompromise, nego i velike planove o vrlom novom svijetu – začetom u Mađarskoj. Distopija se, ukratko, ne događa nekom drugom. I tek je – počelo.
Orban, nakon sastanka s Plenkovićem, najavljuje novi 'drugačiji svijet'. Što to znači?
Novi, divni svijet dolazi pod uvjetom da Hrvatska i Mađarska još 10 godina imaju ovakve Vlade
Naravno, uvijek može gore. I distopija može imati svoju distopijsku verziju budućnosti. Recimo, kad Viktor Orban, mađarski premijer i prvi europski ratnik protiv liberalne demokracije, u Osijeku nakon sastanka s hrvatskim kolegom i u pauzi između prisjećanja kako su nekad Slavonija i Baranja bili najbogatiji dijelovi zajedničke države, kaže sljedeće: “Vjerujte mi, ovo će za 10 godina biti potpuno drugačiji svijet“.
Možda se ne čini da živimo modernu distopiju. Vlakovi i tramvaji voze, BDP raste, pripremate se za Black Friday, a klimatske promjene se, barem sudeći po glasovima većine HDZ-ovih zastupnika u Europskom parlamentu događaju nekom drugom. Sunce, dakle, nadalje ujutro izlazi, ljudi idu na posao, djeca u šk…
Okej, djeca ne idu u školu. Od 10. listopada ne idu redovno, a posljednjih devet dana nikako. Na granici policija puca po ljudima koji žele početi novi život u bogatijim i sretnijim zemljama od onih iz kojih su pobjegli, takozvanim migrantima. Pardon, policija ne puca, nego pištolji “vrše opaljenje”. Jednom je kriv težak i sklizak teren, drugi put “aktivan otpor” koji je čovjek (tzv. migrant) pružao policajcu “u obavljanju službene radnje” (citati su iz policijskog priopćenja).
Potpuno drugačiji svijet
Upravo je, eto, objavljen i slikoviti korupcijsko-adventski vjenčić – Split od iznajmljivanja 19 kućica za advent zaradi više nego Zagreb od njih 228. Zagreb, čiji je gradonačelnik Milan Bandić. Kojemu je na rođendanu neki dan pjevala predsjednica Republike. Zagreb koji u Gradskoj skupštini ima većinu formiranu kupovinom oporbenih vijećnika. I Zagreb čiji je gradonačelnik jamac na isti način (o)kupljenje većine u Hrvatskom saboru.
Naravno, uvijek može gore. I distopija može imati svoju distopijsku verziju budućnosti. Recimo, kad Viktor Orban, mađarski premijer i prvi europski ratnik protiv liberalne demokracije, u Osijeku nakon sastanka s hrvatskim kolegom i u pauzi između prisjećanja kako su nekad Slavonija i Baranja bili najbogatiji dijelovi zajedničke države, kaže sljedeće: “Vjerujte mi, ovo će za 10 godina biti potpuno drugačiji svijet“.
Od bodljikave žice do blagostanja
Orban je govorio o ulasku Hrvatske u Schengen i nestanku granice između mađarskog dijela Baranje i hrvatske Slavonije, te sveopćem obilju koje će nakon toga nastati. Da, onaj Orban koji je na toj istoj granici podigao ogradu od bodljikave žice.
“Potpuno drugačiji svijet” kojeg navješćuje Viktor Orban u društvu Andreja Plenkovića ne dolazi ipak bez nekih uvjeta. Kako je rekao mađarski premijer, prvo bi nam Bog trebao “biti od pomoći”. A zatim je prešao na svjetovnije stvari: “Ako Hrvatska i u narednih 10 godina bude imala ovako opredijeljenu Vladu i Mađarska zadrži nacionalnu Vladu. Tada ćemo se opet ovdje naći Andrej i ja da provjerimo je li istina ovo što sada govorim”.
Začeto u Mađarskoj
Ako se ti uvjetići ne poslože, onda valjda nema koristi ni od Božje pomoći, bez Viktora i Andreja sve će biti uzalud, a Slavonija u Hrvatskoj i Baranja u Mađarskoj puka sirotinja kao i danas – dok su, usput, na vlasti već godinama i Viktor i Andrej. Ali, ne treba hitati sa zaključcima – čovjek je jasno rekao da im treba još po desetljeće.
Nije dosta distopije? Evo još jedne rečenice Viktora Orbana od koje bi se osjetljivijima mogle podići dlačice na vratu. “Taj je proces u Mađarskoj već začet, a što je začeto u Mađarskoj dogodit će se i u Hrvatskoj”, kazao je Orban, misleći istina na pretvaranje dviju zemalja u one u koje se mladi žele – vratiti. No, jasno je da priča o “onome što je začeto u Mađarskoj” ima itekako jasnu dvostruku konotaciju.
Razlozi suspenzije
Što bi rekao donedavni predsjednik Europske pučke stranke Joseph Daul kad je objašnjavao zašto je Fidesz suspendiran u toj političkoj obitelji: “Ne možemo raditi kompromise oko demokracije, vladavine prava, slobode medija, manjinskih prava ili akademskih sloboda”.
Neki, očito mogu. Ne samo kompromise, nego i velike planove o vrlom novom svijetu – začetom u Mađarskoj. Distopija se, ukratko, ne događa nekom drugom. I tek je – počelo.