Zašto rektor Boras tako organski ne podnosi zagrebački Filozofski fakultet?

Priča oko rektora i Filozofskog fakulteta, dakle, nije samo mučna, nego i komplicirana

Iako čovjek vjeruje da doktori znanosti nisu tijela na daljinsko upravljanje, većina Senata Sveučilišta redovito glasa kako kaže rektor. No, život je težak, a Boras odlučuje o financijama, napredovanjima, radnim mjestima, projektima itd. Neloš argument za skladnu suradnju s rektorom može biti 200 ili 300 tisuća kuna iz interventnog fonda Sveučilišta, a postoje tu i druga sredstva "prijateljskog uvjeravanja"

Samo dvaput u ovih 30 godina Zagrebačko sveučilište odbilo je dati fakultetima suglasnost za izbor dekana koga oni žele vidjeti na čelu svoje ustanove, no bilo je to oba puta zbog razloga pravne naravi. Jednom jer se kandidat gurao u treći mandat što zakon zabranjuje, a u drugom slučaju zbog nekih problema s akreditacijom fakulteta.

No, Damir Boras ovih se dana pobrinuo da propadne i dekan koga je odabrao Filozofski fakultet, a to je prvi slučaj da je netko stradao zbog svog programa. A ako se netko pita zašto bi ijedan rektor prema bilo kojoj visokoškolskoj ustanovi postupio kao da je maloumna, odbacujući osobu koju njezini kolege smatraju najboljim izborom, odgovor može biti samo jedan. Boras, izgleda, organski ne podnosi Filozofski fakultet.

Puška za profesora Jovanovića i njegovih 50 radova

Zato je sada namjestio pušku i njihovom dekanskom kandidatu dr. Nevenu Jovanoviću, klasičnom filologu i stručnjaku za latinističku renesansu, predstojniku katedre, plodnom autoru koji je objavio oko 50 znanstvenih radova i omiljenom nastavniku koji ne pati od svoje veličine, vozi se na biciklu i stanuje u Španskom.

Telegram je o toj blamaži već opširno izvještavao, ali podsjetimo ipak na kostur priče. Vijeće Filozofskog izabralo je, dakle, profesora Jovanovića tajnim glasanjem sa 76 glasova ‘za’ i samo 9 ‘protiv’. Procedura je takva da Sveučilište odobrava odluku Vijeća, a potom je Vijeće fakulteta finalizira.

No, srušiti kandidata s ogromnom podrškom kolega od nekih 88 posto – očito je bio poseban merak rektoru Borasu. Zato je prošli tjedan organizirao izjašnjavanje Senata Sveučilišta, bez prave sjednice, samo mailom, a članovima je predočio materijale koji su išli na ruku njegovoj odluci da se program rada profesora Jovanovića paušalno odbije.

Divjak pokrenula postupak

Na taj način Boras je lukavo izbjegao raspravu, a Jovanoviću je ukinuo pravo da odgovara na pitanja i da elaborira svoju koncepciju. Senat je glasao: 49 za Borasovu odluku, 12 protiv i 6 suzdržano. Rektor je pobijedio.

Doduše, Filozofski fakultet je, zbog nestatutarno provedenog postupka, odmah uputio zahtjev ministrici Blaženki Divjak da Borasu pošalje upravni nadzor, no dekanica Filozofije Vesna Vlahović Štetić rekla mi je u telefonskom razgovoru kako je Boras, bez obzira na to, već postigao svoj cilj. Nadzor Ministarstva znanosti i obrazovanja može proglasiti sjednicu Senata neregularnom i tražiti da se ona ponovi. Kako mi je kazala ministrica Divjak, “taj su postupak pokrenuli u ponedjeljak”.

No, ako se sjednica bude morala održati iznova, očito je da će članovi Borasovog Senata ponovno glasati na isti način. Tako da je Jovanović definitivno izvisio. Kad Borasova glasačka mašinerija ponovno odbije Jovanovićev program, tada Filozofski fakultet mora predložiti Borasu vršitelja dužnosti dekana na godinu dana, a ako ni ta osoba ne bude rektoru po volji, on će na Filozofiju poslati gubernatora po svom izboru.

Čime ih je vezao?

Priča je, dakle, ne samo mučna, nego i komplicirana. Ali jedan od njezinih svakako ključnih elemenata jest pitanje čime je Boras do te mjere obavezao članove Senata Sveučilišta – sve same dekane fakulteta – da plešu kako on hoće. Čovjek bi očekivao da kod ljudi koji vode javne ustanove visokog školstva neće prolaziti mizerne spletke i kuhinje. To je bazično načelo akademskog integriteta. Ali prepustiti se takvom idealizmu ovdje je ipak krajnje pogrešno.

Jer Boras većinu dekana može držati u šaci s financijama, napredovanjima, odobravanjem radnih mjesta, podrškom projektima, obnovom i tako dalje. Neloš argument za bilo koju Borasovu stvar može biti 200 ili 300 tisuća kuna iz interventnog fonda Sveučilišta, a rektor ima na raspolaganju i druga sredstva “prijateljskog uvjeravanja”. Može otezati s odlukama o znanstvenim napredovanjima ili zapošljavanju, ostaviti akademske časopise na goloj vodi, ignorirati projekte, ukratko, može minirati dekane koji bi nešto po svome. Tako im život neće biti lak.

Bijedna žabokrečina

Zašto dosta dekana, pogotovo onih s malih i ne osobito financijski stabilnih fakulteta, redovito optira za Borasove zamisli. Naprosto procjenjuju da im je to lakše nego se zamjerati moćnom rektoru. Tako, dakako, postaju Borasovi žetoni. Duh te nagodbenjačke logike prenesen je i na studente koji su članovi Senata, a njih je, mislim, 11 ili 12. Ta bijedna žabokrečina puno govori o stanju u hrvatskom visokom školstvu koje je – umjesto da predstavlja intelektualnu i moralnu elitu društva – postalo pljesnjivo stanište šutnje, kalkulacija, ortačkih dilova i korupcije.

Utoliko je uvodna rečenica iz dekanskog programa profesora Jovanovića siguran znak da njemu u tom društvu doista nije mjesto: “Filozofski fakultet je organizacija čiji je posao potraga za istinom i izgradnja osjećaja dužnosti”. Kako naivno u ovoj vučjoj jazbini. Zanesenjak još k tome naglašava da svoj plan gradi na uvjerenju da su za fakultet najvažniji studenti. I još želi voditi ustanovu na kursu sadašnjeg vodstva Fakulteta na čelu s dekanicom Vesnom Vlahović Štetić. Time je Borasu zabio prst ravno u oko.

Svojeglavi i neposlušni

Jer tijela koja vode Filozofski za Borasa su odavno crvena krpa. Ljudi s tog fakulteta su svojeglavi i neposlušni, a to Boras ne podnosi. Smatraju da imaju pravo slobodno misliti i odlučivati jer ih to i čini autentičnim akademskim građanima i profesorima koji odgajaju mlade generacije. Da je Filozofski za dekana istaknuo Miroslava Krležu glavom i bradom, taj bi automatski bio proklet.

Frapantno “neslaganje karaktera” između rektora Borasa i Filozofskog dovelo je do sukoba od njegovog prvog rektorskog mandata koji je počeo 2014. godine. Protiv autokratske samovolje rektorovog prijatelja i adlatusa, tadašnjeg dekana FF-a Vlatka Previšića, digli su se 2016. studenti i profesori Filozofskog fakulteta i natezanje je trajalo mjesecima.

Prva sijeda glava Sveučilišta mirno je gledala kako dekan Previšić šalje zaštitare na vlastite studente. Kad je Boras vidio da balavci ne slušaju, raspustio je Studentski zbor. A tko god je javno iznio kakvu kritiku na Borasovu rektorsku svetost, dobio bi tužbu njegovog odvjetničkog ureda koji je honoriran javnim novcem.

Počasni doktorati Čoviću i Bandiću

Svog namjesnika već je jednom natovario na vrat Filozofskom fakultetu, bio je to dr. Željko Holjevac koji je kasnije avanzirao u ravnatelja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Svoju neslavnu slavu rektor je zaslužio čak i tužbom protiv jednog studenta samo zato što je momak iznio svoje mišljenje o krizi na Hrvatskim studijima. Povukao ju je nakon zgražanja javnosti.

Za takve uličarske bravure, Boras na Filozofskom nije dobio lovorov vijenac nego samo kritiku i otpor. Zato je podmetao klipove i kod izbora sadašnje dekanice Vesne Vlahović Štetić kao i sada u slučaju Jovanović. Dekanica pripada ekipi profesora i studenata koji su se oštro usprotivili Borasovom planu “suradnje” Filozofskog i Katoličkog bogoslovnog fakulteta na pojedinim studijima, a najgora mu je packa što su oni tu kombinaciju uspjeli i spriječiti.

Na Filozofskom su se smijali kičastoj priredbi koju je Boras organizirao u HNK kao svoju krunidbu. Sa zaprepaštenjem su 2018. gledali kako predaje počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ BiH. Isprva su mislili da je to vic kad se pročulo da pokreće proceduru za dodjelu počasnog doktorata višestrukom optuženiku Milanu Bandiću.

Autonomija kao karikatura

Borasov prozirni manevar s nekim bogu-iza-nogu učiteljskim fakultetom u Petrinji, gdje je uvaženog rektora na brzaka angažirao njegov dobar drug da ne mora u mirovinu pa da se i drugi put može kandidirati, izazvao je opće zgražanje. Ali Borasa ništa od toga – a ni sve to zajedno – nije izbacilo iz sedla, a svatko tko mu se suprotstavi, nadrljao je. Filozofski je na tapetu trajno jer ga organski ne podnosi.

Iz razgovora s ministricom Divjak stekla sam dojam da ona ne opravdava ovo što Boras sada orkestrira protiv Filozofskog fakulteta, ali rektor je na sigurnom i nitko mu ne može ništa jer njegovu despociju štiti autonomija sveučilišta. Autonomija znanosti i visokog školstva vrijedan je, važan i potreban princip. On štiti akademsku zajednicu i čuva njenu slobodu. No lijepa ideja u ovom se slučaju izvrgnula u vlastitu karikaturu.

Senat Borasovih mumija

Jer Senat Zagrebačkog sveučilišta većinski drži štangu rektorovoj volji, bespogovorno kao da tamo sjede mumije. A to je upravo zastrašujuća devijacija. Zato su studenti Filozofskog fakulteta poslali javno pismo u kome se zapravo najviše obraćaju članovima Senata kao ljudima koji s upravo nevjerojatnom lakoćom pečatiraju Borasove šeme, a onda i akademskoj zajednici koju oni predstavljaju.

Članovi i članice Senata, vi imate moć biti korektiv rektoru, napisali su studenti, a ipak dozvoljavate sve te makinacije i osobne vendete. Zašto pristajete na takve stvari? Doprinosite li tako boljem društvu u kojem mladi neće imati potrebu graditi život negdje u tuđini? Opravdavate li takvim ponašanjem status akademskih građana? Kakav primjer dajete svojoj djeci?

No nema nikakve sumnje da će Damir Boras provesti okupaciju Filozofskog fakulteta kako je naumio. Takva privatna osveta i ide uz osobu koja je najstarije sveučilište u Hrvatskoj osramotila već toliko puta da se tome više ne zna ni broja. Dok se pošten svijet zgraža, Boras se svima smije u brk.

Sanja Modrić
Telegram autor
214 članka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program