U ovoj se redakciji cookieji toliko vole da smo ih bili spremni isprobati baš sve; od svojedobno svih dostupnih kupovnih opcija iz supermarketa do onih s prilično neobičnim dodacima poput feta sira. I dok ih povremeno volimo pripremiti sami, priznat ćemo da češće posežemo za onim kupovnim – i često ostanemo blago razočarani. Budu suhi, s premalo čokolade (ili drugih dodataka) ili pak nedovoljno chewy teksture, s pokojim časnim izuzetkom iz craft pekarnica. U svakom slučaju, za isprobavanje novih cookieja smo uvijek raspoloženi, pa smo se posebno zainteresirali za one koji dolaze iz minijaturnog lokala Cooksić, smještenog na adresi Gajeva 8. Baš poput, primjerice, kultne amsterdamske radnje Van Stapele Koekmakerij za čije se kekse baš uvijek stoji u redu (i koji se uvijek rasprodaju debelo prije kraja radnog vremena), i Cooksić prodaje samo jednu vrstu.

Iza brenda stoje Gordana i Sara Brašnović, majka i kći koje su razvile recept u koje su bile toliko sigurne da su htjele da ga kušaju svi. Neodoljivi slatki miris osjetili smo već s ulice, a nakon što smo ušli vidjeli smo da su svi cooksići rasprodani. No, nova se tura već pekla i na nju je trebalo pričekati svega nekoliko minuta – i to je ono što njihovu ponudu čini posebnom. Cooksići su, doznali smo dok smo čekali, spoj američkih cookieja i kolača kakvi se jedu u našim krajevima, a pripremaju se kroz cijelo radno vrijeme, tako da ih gosti uvijek kušaju svježe. I baš se uvijek rade ručno, bez korištenja bilo kakvih strojeva. Zato su, rekla nam je Sara, i toliko dobri. I zato što, sluti, bude nostalgiju i okuse doma.

Sastav im je jednostavan (pšenično brašno, maslac, šećer, maslac, jaja, čokolada), ali nikad ne koriste povoljnije zamjene za sastojke, a dnevno, doznajemo, prodaju između 250 i 350 komada, dok je kroz prosinac ta brojka bila i dvostruko veća. Jako su popularni kod djece iz obližnjih škola, a već imaju i brojne redovite kupce. Svaki cooksić teži 55 grama, a košta 1 euro, s tim da za svakih 10 dobijete jedan gratis.

Zgodno je spomenuti i da možete kupiti hladnu masu za pečenje kod kuće (ne brinite, dobijete i detaljne, ali vrlo jednostavne upute), a ispečeni se mogu čuvati u zatvorenoj posudi na suhom i hladnom mjestu desetak dana. Jedan tjedan u mjesecu nude po još jedan okus (poput brusnica ili korice naranče), ali mi smo se ovaj put htjeli fokusirati na klasiku.

Kako smo rekli, cooksić smo čekali i dočekali vruć; može se jesti tako, a možete i čekati da se ohladi. Kušali smo ga u obje varijante i u obje je zbilja ukusan. Definitivno nije klasični američki cookie (puno je mekaniji i deblji), a nije ni klasični biskvitni kolač s komadićima čokolade. Umjesto toga, cooksić je comfort kategorija za sebe, a u svojoj jednostavnosti, uz obilje čokolade, uspijeva biti nevjerojatno dobar. Nakon silnih recentno popularnih slastica s desecima nadjeva, preljeva i okusa, moramo priznati da nam je nešto ovako bazično došlo kao vrlo ugodno iznenađenje. Palac gore za cooksić i preporuka za posjet (od ponedjeljka do petka radi od 8 do 20 sati, subotom od 8 do 15, dok je nedjeljom zatvoren).