Uvijek pouzdan: ručali smo u Malom baru i zaključili da je i dalje jedan od najboljih bistroa u gradu

Kroz našu novu rubriku S1 Gastro report obilazimo popularne restorane u Zagrebu i okolici te donosimo naše iskrene dojmove vezane uz kvalitetu usluge, ponude hrane i, konačno, vrijednosti za novac

Petkom i subotom je stol u Malom baru bez rezervacije vrlo teško dobiti. Preko tjedna je situacija drugačija pa smo mi tako oko 14 sati mogli birati između nekoliko slobodnih. Uz dobru hranu, ondje se već godinama vraćamo zbog ugođaja; uglavnom ćete sresti istu konobaricu, tim u kuhinji na čelu sa chefom Vedranom Bonačićem je, koliko znamo, stabilan (ili se oscilacije ne pokazuju prema van), uvijek svira neka ugodna glazba (ovaj smo put tijekom cijelog ručka slušali jazz), a interijer je relativno nedavno obnovljen, ali na način da se zadržalo sve ono u njemu što stalni gosti vole, od drvenih stolaca do prepoznatljivih grafika na zidovima.

Mali bar nas uređenjem i ugođajem oduvijek asocira na španjolske ili portugalske bistroe, u kojima se navečer uživa uz koju čašu vina više, a koji kroz radni dan funkcioniraju i kao mjesta za ručak u kojima se, barem nakratko, zaboravlja na užurbanu radnu atmosferu.

Ista nas je konobarica, dakle, dočekala i ovaj put. Uz zvuke spomenutog jazza pregledavali smo meni, koji mijenjaju svaki dan, a koji se za našeg posjeta sastojao od pet predjela, pet glavnih jela i dva deserta. Kod prvog smo predjela odlučili igrati na sigurno pa smo naručili njihov klasik, labneh (namaz od jogurta i češnjaka sa zaatarom, dimljenom paprikom, dukkahom i maslinovim uljem, 7,30€) koji se služi uz focacciu i koji posebno dobro ide u kombinaciji s njihovom inače odličnom paštetom od pileće jetrice koju ovaj put nisu imali na meniju.

Uz labneh, odabrali smo još i juhu od pečenog krumpira s ružamarinom (zgodna je crtica da smo prilikom dolaska vidjeli chefa kako ga odlazi brati u improvizirani začinski vrt usred šikare), krvavicama i kockicom heljde (7,30€) koja se profilirala u najveće iznenađenje ručka. Objektivno bismo joj mogli zamjeriti što je bila na rubu toga bude preslana, ali kako volimo slaniju hranu, to nam nije smetalo. Mimo toga, ne pamtimo kad smo jeli bolju juhu; tekstura je bila savršeno kremasta, gotovo svilenkasta, okusi raskošni i originalni, a porcija dosta konkretna. Pohvaljujemo zanimljive dodatke poput kockica heljde i krvavice i zapravo zdušno navijamo da se ovo jelo ponovi i u nekim narednim verzijama zimskog menija (još bi bolje prijalo da su vani prave zimske temperature).

Što se tiče glavnih jela, naručili smo janjeće kofte s kremom od poriluka, pinjolima, mentom, narančom, narom i harisom (16,90€); varijacija ovog jela već se godinama provlači kroz meni Malog bara, a ova konkretna bila nam je možda i najbolja dosad (prethodno smo jeli onu mrvicu manje uzbudljivu s kremom od crvene paprike). Služi se s komadom naana, a nakon juhe je taman dovoljno zasitno. Kao drugo smo glavno jelo odabrali jedno koje dosad još nismo vidjeli na meniju, štrudlice punjene puricom, heljdom i crvenim kupusom s preukusnim dimljenim vrhnjem poslužene uz lisnate salate (16,20€).

Riječ je o još jednom tipičnom hedonističkom jelu na kakve nas je ovaj bistro već navikao, ujedno i jednom od uspješnijih koje smo u posljednjih godinu dana ondje kušali. Za kraj, kušali smo još tortu od čokolade i maslinovog ulja te kremom anglaise s narančom koja se ničime nije posebno izdvojila, ali koja je u svojoj jednostavnosti ipak bila korektna. Sve u svemu, i nakon tko zna kojeg posjeta, zaključujemo da je Mali bar jedno od pouzdanijih mjesta u Zagrebu za ručak ili večeru. Na društvenim su mrežama nedavno (napokon) postali aktivniji, ali apeliramo još i da na njima počnu objavljivati dnevnu ponudu jela.

Info card

Ime: Mali bar
Adresa: Vlaška 63
Radno vrijeme: od ponedjeljka do subote od 12.30 do ponoći
Kontakt telefon/društvene mreže: 015531014/Instagram
Raspon cijena: od 16,50 do 20,70 eura za glavna jela (ovisno o dnevnoj ponudi)
Pića: širok izbor domaćih i stranih vina na čaše i buteljiranih vina, craft pive, rakije, kokteli