Jedan od najvećih problema zagrebačkih restorana jest manjak konzistentnosti u kvaliteti. Gotovo se svakom tko ih redovito posjećuje dogodilo da u istom restoranu jednom jedu odlično, a za mjesec ili dva toliko loše da se ondje više ne požele vratiti. Taj je problem usko vezan s drugim velikim problemom, onim manjkom kvalitetne radne snage.

Situacija je bolja nego neposredno nakon korona-krize prije godinu dana, ali još uvijek redovito nailazimo na oglase u kojem se traži sve moguće osoblje, od perača posuđa, preko konobara, do chefova. Uzevši sve navedeno u obzir, smatramo da treba pohvaliti one restorane koji u kvaliteti uopće nisu značajnije oscilirali. Jedan od takvih restorana je i Tekka, japanski restoran smješten u poslovnoj zoni, u Radničkoj 37b. Da rade nešto ozbiljno dobro, postalo nam je jasno kad smo ondje stigli usred radnog tjedna na kasni ručak, oko 15 sati.

Izvrsna usluga kakvu danas viđamo sve rjeđe

Restoran je bio dupkom pun, a kako su gosti s jednog stola dizali, tako su novi ekspresno sjetili. Mi smo se ondje uputili kako bismo probali neka od brojnih novih jela koja su uvrstili na kartu; kroz sve nas je novitete ljubazno proveo konobar, a usluga je stavka koju vrijedi posebno istaknuti. Naš je konobar od početka do kraja ručka bio nevjerojatno profesionalna i efikasan; našao se uz naš stol taman onda kad smo ga trebali, a u isto je vrijeme uspio biti nenametljiv i pažljiv. Do točenja čaše svaki put kad bi u njoj ostalo manje od pola pića, preko oblačenja kaputa i otvaranja vrata na odlasku, podsjetio nas da stara škola finog ugostiteljskog obnašanja u Zagrebu još uvijek postoji i van Esplanade.

Na meniju imaju nekoliko novih juha, poput juhe od kukuruza s čipsom od bambusa i riblje juhe sa soba rezancima, a mi smo se odlučili kušati mini ramen s piletinom (piletina, jaje, ramen rezanci, mladi luk, enoki gljive, grašak) te, iz druge sekcije, gusju jetru s cvijetom hibiskusa. Ramen je bio korektan, ali pokazao se najslabijim jelom koje smo ovom prigodom ručali. Nedostajalo mu je tijela, punine okusa i karaktera. Tako napravljen kao glavno jelo ne bi nas zadovoljio, ali u ovoj blagoj varijanti kao predjelo može funkcionirati. Gusja jetra je, s druge strane, bila školski odrađena, savršene teksture, bogatog okusa i dobro balansiranih osvježavajućih drugih komponenti na tanjuru.

Sushi je i dalje snažni adut restorana

U Tekku je nemoguće doći na ručak ili večeru od više sljedova i ne probati sushi koji je, po mnogima, i dalje najbolji u gradu. Sushi meni im je uistinu impresivan i podroban, a od noviteta izdvajamo New Uramaki sekciju s rolicama od flambiranog lososa, jakobovih kapica, jadranskog gofa i spicy tune, dok smo u sekciji nigirija zamijetili vege verzije, sa šparogama, odnosno shiitake gljivama. Kušali smo Spicy Tekka Roll (tuna, sambal, cikla, avokado, Philadelphia sir), kod kojeg riža dolazi u efektnoj ružičastoj boji cikle. Nije klasičan sushi koji bi oduševio puriste, ali nama se pokazao kao vrlo dobar comfort zalogaj uoči glavnih jela.

Između novih wokova, poput onog koji nudi piletinu s teriyaki umakom ili svinjetinu s kikirikijem, ipak smo se odlučili za primarno mesna glavna jela. Odabrali smo beef steak s duxellom od shiitake gljiva s pastrnjakom te pačja prsa s ciklom i kozjim sirom; obje porcije bile su prilično konkretne. Beef steak je stigao mrvicu više pečen od mediuma koji smo tražili, ali i dalje fin i mekan, dok posebno moramo pohvaliti priloge; slatkasti pastrnjak jako se lijepo suprotstavio zemljanosti pasti od sotiranih gljiva sa začinskim biljem. Patka je bila dobro pečena, ali jednaki wow efekt ponovno je izazvao odlično osmišljen slatko-slani prilog. Oba glavna jela bismo bez razmišljanja naručili ponovno.

Ručak koji od početka do kraja ispunio većinu naših očekivanja

Kako smo doznali, vinska karta i karta deserata još se uvijek izrađuju. Vina ovaj put nismo pili, ali desert smo, na nagovor osoblja ipak probali. I dobro da jesmo; stari aduti s karte itekako su vrijedni pažnje. U trenutku naše narudžbe nisu imali svoj inače vrlo ukusni crème brûlée s đumbirom, pa smo odabrali pjenicu od sezama sa sladoledom od matcha čaja i tiramisu s kokosom i bananama. Prvi je bio fenomenalan i podsjetio nas je koliko je šteta što se u Zagrebu deserti sa sezamom (ili pastom od sezama, tahinijem) rijetko gdje mogu pronaći, a pohvaljujemo i vrlo intenzivni, autentični okus matche.

Drugi je bio klasičnijih okusa, ali i dalje lijepo balansiran i ukusan. Iz Tekke još jednom odlazimo prilično zadovoljni, a na kraju, želimo posebno istaknuti činjenicu da imaju funkcionalnu web stranicu koju redovito ažuriraju, pa tako ondje možete pogledati i cijeli novi meni. Budući da većina zagrebačkih restorana ili nema svoj site ili ga je posljednji put ažurirala prije nekoliko godina, i to je nešto što treba pohvaliti.