Ručali smo u Theatriumu te probali i nova i starija jela. Ima fora tanjura, ali i sitnih problema

Theatrium, restoran smješten u Teslinoj 7, odnosno, kako mu ime i sugerira, u atriju kazališta ZKM, nedavno jepredstavio novi meni. Chef Filip Horvat od vrlo ranih faza svoje karijere kuha u restoranima u čijoj se vlasničkoj strukturi i sam nalazi ili u kojima je glavni chef (prije Theatriuma, kuhao je popularnom bistrou Ab Ovo na Bukovačkoj), što je gotovo jedinstvena pojava na hrvatskoj gastronomskoj sceni.

Ako nikad niste imali prilike posjetiti Theatrium, vrijedi spomenuti da se radi o jednom od pomnije uređenih interijera restorana u gradu. Podijeljen je na dva dijela, prvi, svjetliji koji se nalazi uz golemu staklenu stijenu (uz koju, što je također raritetna pojava u našim ugostiteljskim lokalima, ni tijekom zime nije hladno), i u kojem je smještena i ostakljena kuhinja te drugi, u kojem dominiraju zagasite nijanse i preferiramo ga birati za večere. Zbilja se pazilo na svaki detalj, pa namještaj tako dolazi s potpisom ultra popularnog brenda Artisan, beštek je Cutipolov, po prostoru se nalaze umjetnine renomiranih umjetnika, i moramo reći da smo se ondje uvijek, pa tako i tijekom ovog posjeta, osjećali ugodno.

Neposredni povod za posjet bilo je kušanje jela s nedavno predstavljenog menija, ali moramo napomenuti da su na meniju, kao i uvijek, dostupni Horvatovi klasici poput rižota s biftekom (kojeg pamtimo još iz Ab Ova), beef tartara ili beef wellingtona. Obzirom na sezonu prehlada, ručak smo odlučili započeti krepkom juhom od goveđeg repa (juha od goveđeg repa, mrkva, peršin, passatelli tjestenina, 7 eura) koja se pokazala vrlo dobrim odabirom; za razliku od brojnih bistrih juha, ova u okusu nije bila suptilna. Bila je dovoljno začinjena, moćna i generalno lijepo zaokružena.

Za drugo jelo odabrali smo juhu koja to zapravo i nije. Chef Horvat osmislio je svoju verziju francuske juhe od luka, koja dolazi s poširanim jajem, hrskavacem sa sirom i kruhom, pjenom od parmezana i ribanim crnim tartufom (20 eura). Ovo jelo još jednom demonstrira ono u čemu je Horvat dobar, a to je davanje posve novog, razigranog ruha poznatim jelima; sjetimo se ćevapa od tune ili carbonare s pennama od slanine. Njegova je juha od luka s twistom bila pogođena u okusima, zabavna u teksturama i sezonski odlično pogođena.

Ovdje dolazimo do malog disclaimera; za idući smo slijed, glavno jelo, namjerno odabrali još jedno predjelo, cannelone punjene burratom (13 eura). Inače iznimno susretljiv i ljubazni konobar rekao nam je da je uobičajeno da gosti biraju jela neovisno o tome na kojem se dijelu menija nalaze, ali propustio nam je sugerirati pravilni redoslijed. Naime, prvo smo kušali juhu, toplo comfort jelo, a onda dobili cannelone koji su – hladni. Naime, s menija ni na koji način ne možete zaključiti da se radi o varijaciji jela u kojoj je tijesto posve hrskavo, hladno, baš kao i burrata i umak s kojim se servira, pa bismo, u našoj specifičnoj kombinaciji, voljeli da nam se to napomenulo. I to nije sve što nas je kod ovog jela mučilo; servira se bez pribora za jelo jer je zamišljeno da se canneloni naprosto umaču u umak od rajčice, što je u teoriji simpatično, ali u praksi ne funkcionira.

Nakon prvog ili drugog griza, naime, punjenje nam se razlilo po tanjuru i ipak smo morali posegnuti za žlicom. A kod smo kod razlivenih elemenata, nismo mogli ne primijetiti ulje iz umaka od rajčice koje je, servirano na inače vrlo lijepom tanjuru plave boje, snažno upadalo u oči. I konačno, primijetit ćete da pišemo umak od rajčice, iako službeno stoji da se radi o džemu. Uz najbolju namjeru, teksturu kao ni elemente džema na ovom tanjuru nismo uspjeli pronaći. Nakon svega, reći ćemo još i da su okusi kao takvi bili korektni, ali u osnovi bismo ih mogli opisati kao what you see is what you get, bez nekog fora twista. Kao zadnje smo jelo kušali crne njoke s jakobovim kapicama i dagnjama (17 eura), koje je bilo sasvim dobro odrađeno, s jako naglašenim aromama plodova mora. Njoki su bili skuhani školski al dente, umak lijepo začinjen, a jedina mala zamjerka mogla bi biti što je jakobovih kapica u odnosu na dagnje bilo osjetno manje.

Na karti deserata smo vidjeli neke zanimljive, poput soufflea od pistacija i tarta s tri vrste čokolade, ali njih smo ostavili za neki idući put. Na kraju svake recenzije osvrćemo se i na stavku aktivnosti na društvenim mrežama ili funkcionalne web stranice; na Instagramu je posljednja objava stavljena prije 16 tjedana i definitivno bi mogli biti ažurniji (pogotovo jer su izbacili novi meni), ali zato velika pohvala ide web stranici. Od prvih dana poslovanja restorana, ona je posložena uredno i pregledno te baš uvijek pravovremeno ažurirana – čime je Theatrium već napredniji od većina restorana u zemlji.

Info card

Ime: Theatrium by Filho
Adresa: Teslina 7
Kontakt telefon/društvene mreže: 0995844652/Instagram
Raspon cijena: od 16 do 29 eura za glavna jela
Pića: posebno dobar izbor vina na čaše i buteljiranih vina