Na terapijama je primijetila da mnogima nedostaje samopouzdanja pa o tome progovorila na Instagramu
Razgovarali smo s Matejom Marinić koja nam je otkrila kako su mentalno zdravlje i samopouzdanje povezani
Potaknuti time da se na portalu Super1.hr svaka žena treba osjećati #supersvoja, pokrenuli smo platformu Biram sebe, koju podržavaju BIPA, Bajadera i Nutribullet, a kojom Super1 želi upozoriti na izazove s kojima se žene susreću u izgradnji vlastita samopouzdanja i osnažiti ih da više vjeruju u sebe.
U desetom nastavku specijala donosimo vam razgovor s Matejom Marinić koja nam otkriva kako su mentalno zdravlje i samopouzdanje povezani.
“Sjedimo na kavi i komentiramo koliko tko ima kilograma, vrtimo časopise i komentiramo nepoznate osobe. Šećemo ulicom i komentiramo kako drugi ljudi izgledaju. To nam je toliko postalo dio svakodnevice da nam je to normalno”, govori nam Mateja Marinić, magistra edukacijske rehabilitacije i edukantica psihoterapije.
Tema tijela i nemogućnost prihvaćanja njegova određenog dijela često je samo manifestacija toga kakvu sliku osoba ima o sebi, samopouzdanja koje se projicira samo na određeni dio tijela. Naša velika anketa u kojoj je sudjelovalo više od 2600 žena, pokazala je da se 1372 žene u potpunosti slažu da na njih utječu komentari njihovih partnera. Istovremeno, njih 472 pamte loše komentare roditelja na račun svog izgleda.
Objašnjava nam da dok se ni sama nije upoznala s nekim pojmovima nije primijetila koliko su pojedine stvari normalizirane, a ne bi trebale biti. “Tek nakon što neko vrijeme radimo na sebi, onda uspijemo vidjeti što nas zapravo muči, a nismo bili ni svjesni problema.” A upravo briga o mentalnom zdravlju vodi ka tome da radimo i na izgradnji vlastita samopouzdanja.
Moramo naučiti što zapravo želimo
“Treba poznavati sebe, znati tko sam, koje su moje potrebe i što točno želim kako bih mogla imati samopouzdanje. To podrazumijeva i to da imam slobodu istraživati vlastite želje.” Objašnjava nam da kad dolazi do razmjera između toga tko netko jest, odnosno, što netko želi, i očekivanja društva te osobe, da dolazi do osjećaja krivnje.
“Provlači se tema toga da se u nekim trenucima pitamo želimo li nešto zaista i je li to doista odraz onoga tko mi jesmo u danom trenutku, ili imamo određene želje samo zato što smo negdje naučeni da bi to tako trebalo biti. Tanka je granica između te dvije stvari i na psihoterapiji upravo pokušavamo dobiti odgovor na to pitanje.” Kao primjere navodi situacije upisa na fakultet, ulaska u brak i pitanje djece.
Upravo se tim temama bavi na svom Instagram profilu po kojemu je i poznata. Profil je pokrenula prije pandemije, ali sve je zapravo dobilo na važnosti upravo u to vrijeme. “Nakon lockdowna pritisak je narastao. Stres i burnout teme su koje su se tada pojavile, a one su zapravo posljedica. U pozadini je visoka anksioznost koja dolazi uz depresivne simptome. Ljudima je lakše govoriti o tome, a u dubini se nalaze teme kojima još ne dajemo dovoljno pažnje.”
Mentalno zdravlje odraz je samopouzdanja
Najveću razliku primjećuje u tome koliko ljudi traži podršku. Naglašava da je pandemija dala prostora da se pozabavimo osobnim temama, a ostale stavila izvan fokusa. “Ljudi se osjećaju sigurniji tražiti podršku – ako ima sigurnosti, onda mogu i učiniti neki korak naprijed. Bilo da je to spomenula kolegica na poslu, rođakinja ili se o tome govori na televiziji – nisam jedina, ljudi imaju svoje probleme, idem probati i ja.”
Objašnjava nam da je način nošenja sa stresom zapravo odraz stanja nečijeg mentalnog zdravlja. “To znači da funkcioniramo, da su naše psihološke potrebe zadovoljene na određen način i da znamo kako si pomoći. Iznimno je to bitno za mentalno zdravlje, a upravo je mentalno zdravlje odraz toga koliko smo samopouzdani.”
Na svojim je društvenim mrežama prije svega okrenuta ženama i često govori upravo o njihovu samopouzdanju. Ističe nam da je do tema došla zato što kroz razgovore s klijenticama vidi da se upravo tema samopouzdanja u suštini ponavlja, a daje nam i plastičan primjer. “Jedna žena htjela je kupiti automobil. Ona to financijski može i točno zna što joj treba – jednostavan mali automobil. S druge strane, osjetila sam da preispituje svoju odluku. Ona je na kraju kupila taj auto, ali je zbog kritika krenula razmišljati o tome je li donijela dobru odluku. To je ta borba između osobnih želja i tuđih savjeta. To oduzima jako puno mentalne energije.”
Psihoterapija je razgovor s osobom koja zaista sluša
Upravo u tom pogledu psihoterapija može biti dobra pomoć. “Rijetko nam se dogodi da imamo 60 minuta za razgovor sa samim sobom ili s osobom koja jednostavno zna biti s nama – ne davati savjete već stvarno slušati. To je dragocjeno, to je psihoterapija.” Ističe da se prolazi kroz teške teme i životne situacije koje nisu nimalo ugodne pa zbog toga i psihoterapeuti imaju superviziju. “To je oblik podrške kroz koji učimo kako se brinuti o sebi – iznimno je bitno u ovoj profesiji kako se terapeut brine o sebi i koliko.”
Sama Marinić nam je rekla da je kroz studij psihoterapije naučila iznimno važne stvari koje joj pomažu da se bolje snalazi u međuljudskim odnosima. “Baš mi je to bio neki ‘ajme trenutak’, kad sam se zapitala: ‘Zašto ja tek sad učim ovo?’ Teme su to o kojima bi se trebalo više govoriti kroz obrazovanje, na neki light način. Imamo psihologiju u srednjoj školi, ali ne ide se toliko u dubinu. Mislim da kako se vremena mijenjaju, ove teme postaju važnije i popularnije.”
Biramo sebe
Govori nam da se poseban naglasak vidi na temi izgleda te naglašava da su to problemi s kojima se suočavaju i muškarci. “To je iznimno kulturološki uvjetovano – što je trenutačno trend i što je prihvatljivo determinira kako će se žena osjećati, kakvu će frizuru nositi ili se odijevati. Ako stavljamo fokus samo na estetski dio, uvijek ćemo imati nešto što nam smeta. Trebamo ići u suštinu, u sliku koju imamo o samima sebi i vidjeti što je to što ne prihvaćamo kod sebe.”
U svakom trenutku trebali bismo birati sebe, a Marinić nam je rekla kako to možemo napraviti. “Graditi odnose s ljudima u stvarnosti, ne preko društvenih mreža. Štoviše, ograničiti njihovo korištenje i potruditi se da ih koristimo na zdrav način. Prošetati se i otići na trening. Upisati tečaj i raditi na hobiju. Uključiti se u grupu koja se bavi nama dragom temom. Jednostavno, biti više prisutni – sa samima sobom, ali i u društvu”, zaključuje Marinić.
Roza haljinice, lutkice, zidovi trgovina i igraonica, roza bilježnice, cipelice i pakiranja za najmlađe, ali uvijek za djevojčice. Od ranog djetinjstva društvo nas uči da roza boju povezujemo sa slabošću, razigranošću, slatkošću i uvijek je namijenjena ‘slabijem spolu’. Ali mi znamo da smo snažne i #nepobjedive, a to zna i BIPA. Kroz svoju kampanju #nepobjedive probija okvire nametnute društvom i predstavlja roza boju kao boju snage, inspiracije i odvažnosti. Sve ste vi #nepobjedive, a BIPA i Super1 vas žele motivirati da svaka od vas ostane #supersvoja.
