Omiljena nutricionistica s Instagrama: Iz djetinjstva proizlazi većina problema, ali ovo treba posebno izbjegavati
Razgovarali smo s Petrom Alpezom, certificiranom nutricionisticom koja nam je objasnila kako postići zdrav odnos s hranom i tijelom
Potaknuti time da se na portalu Super1.hr svaka žena treba osjećati #supersvoja, pokrenuli smo platformu Biram sebe, koju podržavaju BIPA, Bajadera i Nutribullet, a kojom Super1 želi upozoriti na izazove s kojima se žene susreću u izgradnji vlastitog samopouzdanja i osnažiti ih da više vjeruju u sebe.
U sedmom nastavku specijala donosimo vam razgovor s Petrom Alpezom, certificiranom savjetnicom za prehranu s kojom smo prokomentirali odnos s hranom i tijelom, ali i utjecaj okoline, društvenih mreža pa i djetinjstva i roditelja.
“Kad sam imala najgori odnos s hranom ‘najbolje’ sam izgledala”, započinje naš razgovor Petra Alpeza, certificirana savjetnica za prehranu koja svoje savjete dijeli na društvenim mrežama s više od 70.000 pratitelja. “Nikad nisam imala ortoreksiju, ali sam stalno vagala hranu, etiketirala je i dijelila na dobru i lošu”, prisjeća se Alpeza. Ortoreksija je novi poremećaj u prehrani koji nije dovoljno istražen, a riječ je o opsjednutosti zdravom prehranom.
Upravo zbog toga, govori nam da je važno znati što je zapravo zdravo. “Pogrešno je misliti da je zdrava prehrana ako ste, primjerice, izbacili komad kruha. Prije svega smo društvena bića – ako smo na nekom rođendanu ili zabavi, nećemo odbiti komad torte samo zato što je nešto prerađeno.” Ističe kako zdrava prehrana mora biti fleksibilna, odnosno, uključivati veću količinu neprerađene hrane, a manji dio one prerađene.
U tom pogledu, spominje definiciju Svjetske zdravstvene organizacije koja je njoj pomogla da izgradi dobar odnos s hranom: “Zdrava prehrana pomaže u zaštiti od pothranjenosti u svim njenim oblicima, kao i od nezaraznih bolesti, uključujući dijabetes, bolesti srca, moždani udar i rak”.
Komentari roditelja imaju velike posljedice
Objašnjava nam da je njezina edukacija zapravo počela preko društvenih mreža, jer je nije primila od okoline niti kroz obrazovni sustav. “Obrazovanje je bitno – prehrana i seksualna edukacija tiču se svih osoba na svijetu. Jednostavno nemamo dovoljno dobar obrazovni sustav koji će nas uvesti u tu cijelu priču. Ne možemo ni osuđivati naše roditelje jer ni oni nisu svjesni tih stvari, a upravo je to iznimno bitno za oblikovanje nas kao osoba.”
Dodaje nam da i ona u svojoj obitelji ima ljude koji komentiraju tuđi izgled i da su u pitanju osobe koje nemaju empatiju ni mogućnost razumijevanja. “Ne razumiju koliko to kasnije može utjecati na psihičke tegobe. Ako netko 18 godina na jedan način oblikuje tvoje mišljenje, ne možemo to izbrisati tek tako, a neki ljudi nikad ne izbrišu.” Govori nam da zbog toga uvijek preporučuje curama koje imaju povijest poremećaja u prehrani da idu na terapije, uputi ih kod licenciranih stručnjaka. “Svi imamo neke traume koje si možda nismo ni osvijestili, a ne znamo kako raditi na njima. No, uvijek možemo raditi na sebi.”
U našoj anketi koju smo proveli u sklopu projekta Biram sebe, a u kojoj je sudjelovalo 2667 ispitanica, njih 472 pamte loše komentare roditelja na račun svog izgleda. “Iz psihologije znam da upravo iz djetinjstva proizlazi većina problema. Ne mislim da bismo trebali kriviti roditelje, ali moramo osvijestiti njihove pogreške kako bismo mogli raditi na tome.”
Nerealne fotografije na društvenim mrežama
Govori nam da su i društvene mreže općenito problematične jer postavljaju nerealne standarde. Dolazi tako do uspoređivanja sa “savršenim” fotografijama. “Obje su strane ‘krive’. Mislim da dosta ljudi nije svjesno da radi pogrešne stvari, ali pogrešno je fotošopirati se i objavljivati to, a površni su i oni koji ih prate i idealiziraju. Na internetu je previše fotošopa, facetunea i pretjeranih operacija. Sve je to znak slabog samopouzdanja. Izgled uopće nije povezan sa samopouzdanjem – znam ljude koji imaju problema bez obzira na to kako izgledaju.”
Prisjeća se da je njoj kao djevojčici bilo lakše jer nije bilo interneta i nije se imala s kime uspoređivati. “Nama ljudima je urođeno uspoređivanje s drugima. Ako usporedba ide u smjeru više rada na sebi, to je dobro, ali ako je negativno i deprimira nas – to apsolutno nije dobro. Ne mogu utjecati na osobu koja se fotošopira, ali mogu utjecati na to hoću li je pratiti. Zato sam otpratila takve profile jer ne želim biti bombardirana nerealnim sadržajem.”
Savršene fotografije nas čine nesretnima
Prisjeća se i konkretne situacije u kojoj joj je osoba došla s nemogućim očekivanjima. “Znalo mi se dogoditi da mi klijentica pošalje sliku manekenke i kaže: ‘želim tako izgledati’. I onda joj moram srušiti snove. Reći da ta manekenka ima tim ljudi, da joj je posao izgledati lijepo i da je to nenormalna usporedba. Usporedba je ubojica sreće.” Alpeza dodaje da je jedina prihvatljiva usporedba ona sa samim sobom. “Ako smo isti kao prošle godine, nismo napredovali.”
I naša anketa pokazala je da društvene mreže imaju loš utjecaj na žene – njih 704 savršene fotografije čine nesretnima. “Mi na društvenim mrežama prikazujemo samo djelić našeg života, ono što je najbolje. Nećemo prikazati dane kad smo loše, kad smo depresivni i anksiozni. Teško je to za objaviti, a možda čak i neprikladno”, smatra Alpeza.
Viralne čudotvorne dijete
Kao posebno problematične izdvaja takozvane “čudotvorne dijete” kojima se vode slavni, a zatim preko društvenih mreža postanu iznimno popularne. “Oni nisu ni licencirani ni sposobni davati bilo kakve komentare za zdravu prehranu. Mogu reći što oni rade, ali nipošto sugerirati drugima što bi trebali raditi. Posebno sam alergična na detoks programe. Ako nam je potrebna detoksikacija, znači da nešto nije u redu s našim organima. Ne možemo unijeti dovoljno nutrijenata kroz takvu dijetu – nema ni dostatnih doza vitamina i minerala, a kamoli proteina, koji su najbitniji. Takve oglase redovito blokiram i prijavljujem.”
Alpeza je i sama prošla kroz vrstu osobnog razvoja, gdje je od people-pleasinga postala osoba koja se objektivno suočava sa svim komentarima, pa i onima na društvenim mrežama. “Najviše je pozitivnih komentara, ali ima i negativnih. Oni su, doduše, jako kontradiktorni. Kad bih slušala svaki od njih, mogla bih ugasiti profil. Ljudima je nemoguće ugoditi.” Kao primjer navodi situaciju u kojoj na objave s makro-friendly receptima ljudi komentiraju zašto ne jede i nezdravu hranu, dok je u slučaju objave junk fooda napadaju jer “kako to smije jesti”.
Dodaje da izbjegava ulazak u bilo kakav konflikt jer je često protuargument samo negativnost. Međutim, dodaje da se na društvenim mrežama može naići na niz toksičnih objava na koje bi trebalo reagirati. “Sad manje nailazim na to jer sam otpratila na stotine profila kad sam shvatila štetnost takvih objava. Reagiram na direktne upite, a primijetila sam da i velik broj ljudi stitcha objave te objašnjava kako su pogrešne. Ja se nisam usmjerila na to, ali definitivno mislim da je to dobro.”
Ciklično ponašanje
Kao neprikladan ističe i stav koji se često može naići na društvenim mrežama, a radi se o mindsetu “vježbam da bih mogla jesti”. Alpeza ističe da ne možemo tijekom treninga ‘istopiti’ ono što smo pojeli, niti da to ima smisla. “Znamo da naš bazalni metabolizam troši najviše kalorija dok samo sjedimo i ništa ne radimo. I većini ljudi to nije ispod 1400-1500 kalorija, ovisno o raznim faktorima. S druge strane, velik broj ljudi ide na dijete koje su ispod 1200 i 1000 kalorija – to nije dostatno da održava naš organizam živim. Takve dijete narušavaju naš metabolizam.”
U tom pogledu objašnjava da je problem u cikličnom ponašanju. “Ljudi se pripremaju za pojedino događanje ili za odlazak na plažu, a nakon toga se opuste i ponovno vrate na isto. Bitno je stvoriti dobar odnos s hranom i onda u tim situacijama možemo uživati u zdravoj prehrani, pa i u ‘nezdravim’ namirnicama.”
Često se događa da ljudi isključuju određene namirnice, prije svega slatkiše. Zdrava prehrana uključuje i slano i slatko. Na kraju krajeva, što bi život bio bez, recimo, Bajadere s kojom si možemo zasladiti svaki dan?
Cheat day je planirano prejedanje
Kao primjer fizičkih aktivnosti koje svakodnevno utječu na trošenje kalorija spominje i činjenicu da kalorije trošimo dok žvačemo i jedemo, dok se tuširamo i šetamo. “Evo, i sad dok pričam i mlatim rukama”, smije se Alpeza. Naglašava da je nemoguće smršavjeti tri kilograma u tjedan dana. Pogotovo zato što to često dovodi do striktnih dijeta koje imaju povremeni cheat day.
“To je planirano prejedanje. Birati sebe znači graditi vlastito samopouzdanje – rad na sebi kroz psihički, fizički i socioekonomski aspekt. Bitno je pronaći aktivnost koja će nam odgovarati i koje se možemo dugoročno pridržavati. Kroz fizičku aktivnost gradi se samopouzdanje”, zaključuje Alpeza.
Roza haljinice, lutkice, zidovi trgovina i igraonica, roza bilježnice, cipelice i pakiranja za najmlađe, ali uvijek za djevojčice. Od ranog djetinjstva društvo nas uči da roza boju povezujemo sa slabošću, razigranošću, slatkošću i uvijek je namijenjena ‘slabijem spolu’. Ali mi znamo da smo snažne i #nepobjedive, a to zna i BIPA. Kroz svoju kampanju #nepobjedive probija okvire nametnute društvom i predstavlja roza boju kao boju snage, inspiracije i odvažnosti. Sve ste vi #nepobjedive, a BIPA i Super1 vas žele motivirati da svaka od vas ostane #supersvoja.
