Žene zbog srama skrivaju ozbiljan problem. Psihologinja donosi savjete kako pobijediti nelagodu

Najčešći tipovi članaka na koje ćete naići kod pretraživanja inkontinencije su oni koji nabrajaju fizičke uzroke ili pak daju savjete kako ‘curenje’ možete što bolje sakriti, daleko od očiju javnosti. No, osobe s oslabljenim mjehurom svakodnevno vode borbe koje su mnogo teže od ovoga. To su one psihološke kojima je inkontinencija uzrok. Od 400 milijuna ljudi koji diljem svijeta žive s inkontinencijom, njih 28 posto će se suočiti sa simptomima nekog od anksiozno – depresivnih poremećaja, a u polovice njih doista će se razviti umjerena ili pak teška depresija.

Pogođeni ovim stanjem morat će se sučeliti i s promjenom slike o sebi samima te s negativnim posljedicama po samopouzdanje. Tome je tako jer, kako i sami oboljeli kažu, inkontinencija je puno više od povremeno mokrih hlača. To je skrivanje ‘dokaza’ od obitelji i izbjegavanje raznih druženja na koja zapravo želite ići, ali znate da su ispred toaleta gužve. Bitno je zato naglašavati psihološki aspekt inkontinencije i raditi na destigmatizaciji, kako samog poremećaja, tako i psihološkog zdravlja.

Na isto upozorava te smatra da se o psihičkim posljedicama inkontinencije premalo priča u javnom diskursu i Martina Trboglav Podvorac, psihologinja i terapeutkinja iz zagrebačkog Centra za perinatalnu psihologiju i rano roditeljstvo. “Važno je otvoreno govoriti o tom problemu onda kada se dogodi. Destigmatizirati ga i dati znanje zašto se događa. Objasniti da je puno toga moguće napraviti kako bi se on riješio ili barem umanjio, te ponuditi konkretnu stručnu pomoć”, objašnjava Trboglav Podvorac.

Potražite liječničku pomoć, ali nemojte zanemariti ni onu psihološku

Mnogo ljudi koji se bore s inkontinencijom ne traži pomoć, a prema nekim istraživanjima to je njih čak od 50 do 70 posto. Važno je napomenuti da se ovo odnosi na traganje za liječničkom pomoći odnosno na liječenje same inkontinencije, a kada govorimo o traženju psihološke pomoći brojke su nepoznate. “Moguće je ponovno se vratiti ili iznova izgraditi dobar osjećaj sebe i vlastite vrijednosti. Kroz to razvijamo i veće suosjećanje te odgovornost prema sebi, što automatski dovodi i do kvalitetnije brige o vlastitom zdravlju”, nastavlja o utjecaju emocionalnog stanja na fizičko zdravlje.

Puno žena, a pogotovo nakon trudnoće i poroda, zbog srama i nelagode ignorira ovaj problem, a on se potom pojačava sa starenjem. Čak i kada potraže psihološku pomoć, nakon one liječničke, ženama je i dalje teško pričati o tome sa psihologom pa se u vezi ove teme otvaraju tek puno kasnije. “Žene koje se suočavaju s inkontinencijom trebaju čuti informaciju da je, uz pravu skrb, moguće biti bolje pa čak i potpuno riješiti taj problem. Upravo preuzimanje natrag kontrole i odgovornosti za sebe i svoje zdravlje, može vratiti osjećaj samopouzdanja i vlastite vrijednosti”, apelira na sve žene da pravovremeno i bez ustručavanja potraže stručnu pomoć.

Oduprite se davno naučenim uvjerenjima

Inkontinencija sama po sebi ne bi trebala biti ništa sramotno. Kao i sva druga zdravstvena stanja, ona ima svoje uporište te razloge zbog kojih je do iste došlo. Također, nema ugodne posljedice, ali vjerojatno ih nema niti bilo koji drugi problem sa zdravljem.

“Ovo stanje direktno se i automatski povezuje s djecom i nezrelošću. Kada je nešto duboko unutar nas povezano na način da nerazdvojno ide jedno s drugim, teže nam je oteti se tom dojmu i u posve drugim situacijama. Mi racionalno znamo da nemogućnost kontrole mokraćnog mjehura u odrasloj dobi ima svoje jasne fizičke uzroke, ali se svejedno osjećamo infantilno i nezrelo”, napominje Trboglav Podvorac. Još u dječjoj dobi kada je nekome ‘malo pobjeglo’, na to bi se gledalo kao na nešto problematično.

U društvu bi se stvarala poruka da postoji neki problem ili nezrelost, a zbog toga je kod djeteta dolazilo do osjećaja srama. Nadalje, kroz perspektivu potty traininga ovo bi se doživjelo i kao neuspjeh jer dijete nije uspjelo prepoznati nagon za mokrenjem, a neki roditelji u tom bi slučaju posegli za posramljivanjem kao svojevrsnom kaznom. “Sve već kreće unutar obitelji, od načina kako reagiramo kada se našoj djeci dogodi da ne mogu kontrolirati mokraćni mjehur. Već tada postavljamo temelje onog kako ćemo se osjećati i reagirati ukoliko nam se isto dogodi u odrasloj dobi”, objašnjava psihologinja.

Vodite dnevnik inkontinencije, ali i emocija

Osim obaveznog traženja pomoći te pokušaja da naučena uvjerenja stavite po strani, stručnjaci preporučaju i druge tehnike koje bi mogle biti korisne. Iako zvuči banalno, jedna od njih je vođenje dnevnika u koji ćete upisivati misli i osjećaje od toga dana, ali i osnovne informacije o tome koliko ste bili pod stresom, što ste jeli i pili, jeste li taj dan vježbali i slično. Prvi dio pomoći će u regulaciji emocija koje se pojavljuju oko inkontinencije, a drugi dio mogao bi pomoći u otkrivanju toga što u vašem slučaju utječe na inkontinenciju. Primjerice, kava i alkohol te pretjerano slatka i kisela hrana se ne preporučaju oboljelima, ali to ne znači da isto baš svima pogoršava probleme s mjehurom.

Svakodnevno prevladavanje posljedica inkontinencije, od fizičkih do psiholoških, pridonosi stvaranju dodatnog stresa, a on pak opet pogoršava simptome inkontinencije. Kako pojašnjava Trboglav Podvorac, kada je tijelo pod stresom povećava se razina adrenalina zbog kojeg se pojačava i poriv za mokrenjem. Naposljetku, to može dovesti i do curenja iste. U nekom trenutku potrebno je prekinuti ovaj začarani krug, a dobar način za to mogu biti i kratke stanke za opuštanje tijekom dana.

Opustite se laganom fizičkom aktivnošću

Jedna od takvih je, primjerice, fokusiranje na dah koje se izvodi pri dubokom disanju. Sve misli koje pritom dolaze do izražaja se zaustavljaju i fokus se nazad prebacuje na disanje. Postoji i skeniranje tijela koje započinje dubokim disanjem, a onda slijedi prebacivanje pažnje na pojedine dijelove tijela. Svaki dio tijela tako posebno osvijestite i potom u cijelosti opustite. Minfulness, ili svjesno prisustvo, isto se može nakratko izvoditi, ali opuštanje vizualizacijom ugodnih prizora ili yoga isto tako nisu loše opcije.

Fizička aktivnost dokazano ima benefite na mentalno zdravlje. Tek petnaestak minuta plesa na omiljenu glazbu, bicikliranja orbitreka pa čak i vrtlarenja ili nečeg sasvim drugog, smanjit će depresiju ili anksioznost koja se može javiti s inkontinencijom. Za početak, aktivnosti mogu biti one koje možete izvoditi u vlastitom domu. Nosite uvijek udobnu odjeću, a pogotovo donje rublje. Primjerice, TENA Lady u asortimanu ima inkontinencijsko rublje s kojim možete izbjeći nošenje uložaka pri vježbanju. Dolazi u raznim bojama te štiti od istjecanja, ali i od neugodnih mirisa. U ponudi su krojevi visokog struka koji bi mogli biti odlični za vježbanje, ali ima i onih s nižim strukom.

Sadržaj nastao u suradnji s Essity Tena.