U zemlji koja ne zna što bi s mladima, ovi su ljudi svakodnevno s njima: 'Državu ne zanima aktivno sudjelovanje mladih'
Naši sugovornici su youth workeri koji cijeli niz godina provode programe osnaživanja mladih
Uoči parlamentarnih izbora Telegram otvara prostor mladim ljudima, neopravdano zanemarenim i prikladno utrpanim tek u predizborne floskule o njihovoj važnosti za ovu zemlju. Putujući Hrvatskom, razgovarali smo s njima o njihovim željama, bojaznima, načinu života, zanimalo nas je što misle o stanju u Hrvatskoj te kako razumiju politiku i demokraciju. U petom nastavku serijala razgovaramo s youth workerima, ljudima koji rade s mladima.
Kako u Hrvatskoj, zemlji u kojoj Vlada punih šest godina nije donosila krovnu nacionalnu politiku za mlade, uopće izgleda rad s mladima? Na što u youth worku staviti naglasak i čemu posvetiti pažnju kada ni sama država ne zna što bi s mladima?
Što činiti s (preostalim) mladim ljudima u Hrvatskoj koji u reprezentativnim istraživanjima jasno artikuliraju da im apsolutno sve razine vlasti ne pomažu dovoljno? U zemlji u kojoj je cinizam prema mladima toliki da maločas spomenuto istraživanje naručuje i javno objavljuje središnje državno tijelo zaduženo za mlade, s mladima se ipak kontinuirano radi.
Cijeli je niz organizacija civilnog društva predano posvećenih radu s mladima, a prema nekima od njih posegnuo je i Telegram kreirajući ovaj serijal. Naši su sugovornici youth workeri koji niz godina provode programe osnaživanja mladih, njihovog uključivanja i participacije u društvu i zajednici.
Rad s mladima gdje mladih nema
Silvestar Petrov, primjerice, vodi udrugu Prizma iz Gračaca koja razvija rad s mladima u ruralnim područjima. Takvi dijelovi Hrvatske broje sve manje mladih. “Na području općine Gračac stanovništva je sve manje, a to se posebno odražava u školi. Srednja škola broji četiri ili pet učenika u razredu, a nekad ni ne upišu generaciju”, opisuje nam situaciju na svom terenu.
Još 2016. osnovali su udrugu, a dvije godine kasnije i klub za mlade. Osnovna im je misao da mladima ponude prostor za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. “Želimo da budu nositelji aktivnosti u klubu i da budu odgovorni za prostor. Imaju slobodu ovdje učiti, raditi na zadaćama, igrati društvene igre, raditi na računalima”, nabraja naš sugovornik.
Jedini nude sadržaje za mlade
Organiziraju im i razne kreativne radionice na koje dolaze umjetnici iz Zadra i okolice. Kroz kiparstvo i slikarstvo s mladima se, objašnjava Silvestar, radi na cijelom nizu tema. Veliki je program, primjerice, bio o radikalizaciji mladih. Prostor kluba u Gračacu mladima je otvoren svakoga dana od 8 do 22 sata. Desetak mladih dolazi svakodnevno, još ih 10 do 15 prolazi kroz prostor.
Ovaj klub jedini nudi sadržaje za mlade na području općine Gračac. “Nemaju ništa drugo. Postoji nogometni klub gdje mogu ići trenirati i to je to”, opisuje. Lokalna vlast financira cijeli niz stvari za učenike i studente, međutim sustavni pristup izostaje. Program za mlade koji su izrađivali prije nekoliko godina završio je u nekoj ladici. Silvestar nam potom prepričava crticu o tome kako su svojevremeno smjestili svoju udrugu.
Klub za mlade u prostoru pošte
Smješteni su, naime, u nekadašnjem poštanskom uredu koji iznajmljuju od Hrvatske pošte. Općina im nikada nije dodijelila prostor, iako je u Gračacu otvorena obnovljena zgrada kulturno-informativnog centra. “U tu se zgradu nitko nikada nije uselio. Pitali smo za to, ali su nam objašnjavali da mladi ne mogu voditi prostor, da što će oni tamo raditi i slično”, prepričava pa dodaje da je taj prostor većinu vremena zatvoren za zajednicu.
Senzibilitet za mlade – u području koje mladih nema – jednostavno izostaje, sumira. Generalno mu se čini kako mladi imaju više prilika nego prije, no da ih se povrh svega ne uključuje u demokratske procese: “Kada ih se i uključi, to bude na nekoj osnovnoj razini, tipa ajde da čujemo vaše mišljenje. Tako je na nacionalnoj i na lokalnim razinama”.
Mladi koji žele promjenu
Petstotinjak kilometara dalje, u Osijeku, Silvestrovo mišljenje dijeli Nikica Torbica iz udruge DKolektiv. Ovdje svakodnevno rade s mladima koji su vrlo aktivni, zainteresirani, koji žele nešto mijenjati i participirati u društvu. Aktivno građanstvo mladih, međutim, za državu ne postoji, govori nam Nikica. Projekti koje u tom smjeru rade, objašnjava, država počesto ne financira.
DKolektiv se, pak, trudi u sredini u kojoj djeluje mladima davati podršku, potaknuti ih oko njihovih ideja, mentorirati ih u njihovim projektima i aktivnostima. Kroz neformalno obrazovanje, opisuje naš sugovornik, potiču mlade da adresiraju probleme s kojima se u svojoj sredini susreću. Organiziraju i pomoć u učenju, a poseban naglasak stavljaju na promicanje međugeneracijskog dijaloga.
Odmah pokraj njihovog prostora u centru Osijeka, smješten je i klub za umirovljenike. “Svake srijede ovdje bude dvoje-troje mladih koji dežuraju i pomažu umirovljenicima oko tehnologije. Imali smo i festival međugeneracijske razmjene vještina pa su mladi učili šivati s umirovljenicima, sadili su i vrt, a onda su ih zauzvrat učili fotografiji, kritičkom čitanju medija i slično”, opisuje nam Nikica.
Plošan pogled na demokraciju
Godišnje imaju 250 aktivnosti i kroz programe im prođe oko 2000 posjetitelja, od toga 60-ak posto mladih. Posebno ga veseli, ističe, kada vide da su njihovi polaznici napravili neki svoj projekt s kojim su, potom, u zajednici počeli raditi s drugim mladima na novim aktivnostima.
S Osječko-baranjskom županijom rade na programu za mlade. U sklopu istraživanja koje za tu svrhu provode, vide kako mladi apostrofiraju temu mentalnog zdravlja. “Vidim da ima dosta usamljenosti među njima, ali pozitivno je što mentalno zdravlje više nije tabu”, kaže Nikica. Brine ga, pak, što mladi generalno znaju malo o građanskoj participaciji i što jako plošno gledaju na demokraciju.
“To znači da misle da je demokracija isključivo glasanje svakih četiri-pet godina na izborima i to je to. Vide da su političari mahom korumpirani pa im ne vjeruju i ne vide da ih itko od njih zapravo predstavlja”, sumira naš sugovornik.
Mladi u NEET statusu
Dok Nikici i DKolektivu dolaze mladi koji su aktivni, zainteresirani i koji se trude nešto mijenjati, Martina Horvat petnaestak godina pruža podršku mladima u riziku od socijalne isključenosti. Prvo je to činila kroz udruge za mlade, a odnedavno je na Nastavno-kliničkom centru Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.
S Martinom razgovaramo o mladima u NEET statusu, odnosno mladima koji nisu uključeni u obrazovanje niti osposobljavanje, a nisu aktivni niti u potrazi za poslom (NEET = Not in Employment, Education or Training). Prema službenim podacima, u Hrvatskoj je 2021. godine na 100 mladih bilo njih 15 u ovom statusu.
Višestruko nepovoljan položaj
Martinin rad koncentriran je oko mladih s problemima u ponašanju i teškoćama u učenju te mladih u riziku od prekida obrazovanja. Radi i s mladim Romkinjama i Romima u Gradu Zagrebu koji su u riziku od siromaštva, beskućništva, a suočavaju se i s teškoćama u školovanju i zapošljavanju. “Mnogi mladi iz ovih skupina nađu se kroz duže ili kraće vrijeme u NEET statusu”, kaže nam.
Ističe kako je u prošlom desetljeću, zbog visoke nezaposlenosti, u NEET statusu bilo mnogo mladih. “Tada su naglašavali da se posao teško mogao naći ako nemate vezu, što je političarima trebala biti važna poruka koju su propustili čuti”, govori. Danas su u NEET statusu, objašnjava dalje, mladi koji su u višestruko nepovoljnom položaju jer su, primjerice, imali teškoća u školovanju ili su ga prerano prekinuli.
“Često za ove mlade na tržištu bude mjesta jedino u težim fizičkim poslovima, koje oni s druge strane ne mogu obavljati zbog slabijeg ili narušenog zdravstvenog stanja”, ocrtava. Europski i hrvatski sustav podrške za ove mlade provodi se kroz mjere Garancije za mlade, pristupa na razini EU za rješavanje pitanja nezaposlenosti mladih osoba.
Važne su dostupne opcije
“Dostupnost tih mjera i dalje nije zadovoljavajuća, a pogotovo iskorak institucija prema mladima”, objašnjava. Za mlade u NEET statusu bilo bi važno kada bi država osigurala što više mjera i aktivnosti za njihovo ponovno uključivanje u obrazovanje, osposobljavanje ili u rad.
“Važno je što je moguće više olakšati mladima povratak iz rada u obrazovanje jer se događa da oni koji se prerano uključe u rad – jer žive u siromaštvu ili im škola ide teže – uvide da im to ne donosi željenu kvalitetu života. Važno je da su im dostupne opcije”, zaključuje iskusna youth workerica orijentirana na mlade u riziku.