Čim je to izgovorio, na njega se obrušila lavina kritika, a najžešći napadi došli su baš od profesora. No, student Jalšovec mirno je objasnio: “Po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) definicija zdravlja nije samo odsustvo bolesti, već i stanje općeg društvenog, socijalnog i materijalnog blagostanja. Pa zamislimo koliko bi obitelji koje se bave sađenjem, uzgojem, branjem, sušenjem i preradom duhana ostalo bez prihoda, a bez koliko bi novaca ostala država koja ubire novac od poreza na duhanske proizvode i tako financira zdravstvenu skrb.”

Liječnik matematičar

Profesor Jalšovec u razgovoru mi je više puta rekao kako je sklon matematičkom načinu razmišljanju. Opetovano se služio formulama i izračunima da dokaže svoje teze, koje nerijetko izazivaju kontroverze i nedoumice.

Tako je uzeo papir i olovku te počeo glasno računati. “U nas godišnje na sto tisuća stanovnika 75 oboli od raka pluća. Istodobno, u prometnim nesrećama godišnje zadobije ozljede oko deset tisuća ljudi, s tim da trećina ima teže povrede s mogućnošću trajnog invaliditeta.”

Profesor Jalšovec nastavlja kalkulirati: “Uzmimo ugrubo, ako godišnje u nas u prometu sudjeluje oko 3 milijuna ljudi, onda je puno veća vjerojatnost da neki sudionik u prometu strada u prometnoj nesreći, nego da pušač oboli od raka.”

Liječenje kao u EU

Vidjevši da sam zatečen tim izračunom i logikom zaključivanja, profesor Jalšovec odmah je dodao: “Ne radim promidžbu za pušenje jer je ono bez ikakve sumnje jako loše, i oko toga nema nikakve dvojbe i rasprave. Ali matematički gledano to su činjenice koje se ne mogu pobiti.”

Jednako tako profesor Jalšovec razmatra statističke podatke koji govore da godišnje na sto tisuća stanovnika EU, njih 45 oboli od raka pluća, dok je u Hrvatskoj ta brojka znatno veća i iznosi 75 incidencija.

“Nedostaju matematički podaci o tomu koliko se u nas napravi preventivnih pregleda na sto tisuća stanovnika, a koliko u EU. Hrvatska je među vodećim po programu preventivnog otkrivanja raka pluća i možda zato proistječe razlika u broju novooboljelih ili barem dobar dio njih.” Posebno je, kaže, ohrabrujuće da je učinkovitost liječenja novootkrivenih bolesnika od raka pluća gotovo istovjetna u EU i Hrvatskoj.

Dijagnoza nije smrtna presuda

Na pitanje je li točno da je rak pluća, kao i rak gušterače, praktički neizlječiv te da dijagnoza rak pluća ujedno znači i smrtnu presudu, profesor Jalšovec rezolutno odgovara: “To nije istina. Nikako se ne bih složio s tom konstatacijom. Posljednjih godina znatno su porasli izgledi za uspješno liječenje, pa i izlječenje raka pluća.

Razlog tomu je program ranog otkrivanja raka, koji je u nas jako dobro razvijen, personalni visokodiferencirani oblici liječenja, zatim povezivanje kirurškog liječenja s imunom terapijom i ciljanim ili pametnim lijekovima.” Priča kako ima na desetke pacijenata koji su operirani prije deset ili dvadeset godina i koji još uvijek dolaze na kontrole, što liječnicima predstavlja veliko zadovoljstvo. Inače, oko 3,000 ljudi svake godine u Hrvatskoj umre od raka pluća.

Profesor Jalšovec ističe da se iznimno napredovalo u primjeni pametnih lijekova. “Ti rezultati sve su bolji. Kad liječnik prouči sve nalaze, može prosuditi temeljem algoritama koji je najpovoljniji modalitet za najveću vjerojatnost izlječenja pacijenta.”

Procvat minimalno invazivnih zahvata

Zbog toga se radi cijeli niz obrada tumorskih stanica kako bi se utvrdilo može li se ili ne očekivati dobra reakcija tumorskog tkiva na određeni lijek. Na temelju toga liječnici odlučuju koja je najbolja kombinacija liječenja za neku osobu. “Neki se oblici raka pluća liječe medikamentima, a kod određenog stadija raka najučinkovitija je operacija. Kod nekih tipova tumora kombinira se onkološko liječenje i operacija”, objašnjava profesor Jalšovec.

Torakalna kirurgija bavi se kirurgijom prsnog koša, pluća, jednjaka i sredoprsja, s iznimkom kirurgije srca i velikih krvnih žila prsišta. Najčešće se na Klinici za torakalnu kirurgiju – više od 80 posto pacijenata – operiraju bolesnici s karcinomom pluća.

Profesor Jalšovec ističe da su iznimno napredovali medikamentozno liječenje raka pluća i anestezija. Što se kirurgije tiče, nisu se promijenili tipovi zahvata, već se promijenila tehnologija. Sve veći broj operacija početnih stadija tumora pluća izvodi se endoskopski, odnosno minimalno invazivnim zahvatima.

Manje boli, manje ožiljaka, brži oporavak

“Za razliku od otvorene operacije prsnog koša, minimalno invazivne tehnike zahtijevaju manji operativni pristup prsištu. Prednost minimalno invazivnih torakalnih operacija je manje oštećenje tkiva, kraći boravak u bolnici, smanjena bol u prsima nakon operacije, manji ožiljci i brži oporavak”, ističe profesor Jalšovec te objašnjava kako se sve operacije u prsištu ne mogu izvesti endoskopski.

Nedavno su liječnici iz Klinike profesora Jalšovca izveli videotorakoskopsku sleeve resekciju pluća. Takozvana sleeve resekcija pluća složeni je zahvat koji se izvodi kod pacijenata sa specifičnim smještajem tumora, koji se susreće u malog broja pacijenata. Operacijom se odstranjuje dio koji je zahvaćen tumorom, a premošćenjem-spajanjem bronha sačuva se preostali dio pluća.

Mlađi kirurzi, ali iskusni operateri

Cilj je ove vrste operacija da se u što većoj mogućoj mjeri očuva preostali plućni parenhim te plućna funkcija. U Klinici za torakalnu kirurgiju KBC-a Zagreb svake godine povećava se broj videotorakoskopskih resekcija pluća. Ove godine za očekivati je više od stotinu videotorakoskopskih operacija.

Profesor Jalšovec pun je hvale za kirurge koji su uspjeli izvesti takvu vrlo zahtjevnu operaciju. “Riječ je o mlađim kirurzima, ali već iskusnim operaterima, bez čega se ne može upustiti u takav operativni zahvat. To je u skladu s politikom naše Klinike da pružamo šansu mlađim kolegama.”

Klinika za torakalnu kirurgiju nastavna je baza Medicinskog fakulteta u Zagrebu, gdje se provodi dodiplomska i poslijediplomska nastava, a ujedno je i nastavna baza Studija sestrinstva.

Kronični stres uzrokuje tumore

Profesor Jalšovec uvjeren je da je kronični stres jedan od iznimno bitnih uzroka tumora. “U ljudskom organizmu svakoga dana umnažaju se desetine milijuna stanica, a po zakonu matematičke vjerojatnosti njih nekoliko mora ‘krenuti ukrivo’ i od njih nastaju tumorske stanice.

Istodobno, u našem imunološkom sustavu imamo specifične stanice, takozvane prirodne ubojice, koje prepoznaju novonastale tumorske stanice i odmah ih u začetku uništavaju.”

Ako smo pod kroničnim stresom, nastavlja profesor Jalšovec, naša nadbubrežna žlijezda izlučuje povećane količine kortizola koji se naziva i stresni hormon. A on smanjuje sposobnost imunološkog odgovora na novonastale tumorske stanice, pa je onda veća vjerojatnost da će neka takva stanica “pobjeći nadzoru” te dovesti do nastanka tumora.

Tri nova trenda

Posljednjih deset do dvadeset godina uočljiva su tri trenda kod karcinoma pluća. “Najneočekivaniji je zamjetan rast bolesnika mlađe dobne skupine, drugi je sve veća zastupljenost nepušača među bolesnicima koji su oboljeli od raka pluća. Nekoć su, ugrubo uzevši, pušači bili zastupljeni s 90 do 95 posto među oboljelima, a sad je njihov broj pao na oko 70 do 80 posto.

I na kraju, došlo je do značajnog povećanja broja žena koje obolijevaju od karcinoma pluća. Kad sam 1998. došao na subspecijalizaciju torakalne kirurgije, izuzetno rijetko pojavila bi se žena oboljela od raka pluća, a sad je već odnos gotovo 50 naprema 50 posto”, napominje profesor Jalšovec. Još nema odgovora na pitanje zašto se to događa i čemu to pripisati. “Vjerojatno je riječ o cijelom nizu elemenata.”

Triput gledao Černobil

Jedan od hobija profesora Jalšovca je čitanje knjiga o atomskoj energiji. Pročitao je, kaže, cijelu malu biblioteku na temu atomskih centrala. “Od početka takozvane atomske ere u atmosferi i oceanima za tristo posto ili čak tri puta povećala se koncentracija teških izotopa, vodika, deuterija, tricija. Po nekim istraživanjima kad se ovi izotopi vodika ugrađuju u genetski materijal, to stvara povećanu predispoziciju za tumorsku transformaciju stanica u našem tijelu.”

Premda ističe da ne čita novine, ne gleda televiziju ni filmove, ipak je triput pogledao seriju Černobil. To je zadnja serija ili film koji je gledao na televiziji. Prije toga pročitao je knjigu o toj katastrofi po kojoj je snimljena serija.

No profesor Jalšovec odmah dodaje da nije protiv atomskih centrala. “One su važan izvor energije, a mi ne bismo trebali biti protiv njih jer se one ionako nalaze u našem bliskom susjedstvu u Mađarskoj i Sloveniji.”

Liste čekanja vrlo kratke

Na Kliniku za torakalnu kirurgiju dolazi većina oboljelih u početnoj fazi tumorske bolesti pluća. Kod onkologa i pulomologa liječe se pacijenti kod kojih je tumor uznapredovao te oni pacijenti koji uz kirurško zahtijevaju i udruženo onkološko liječenje tumora pluća.

“Bolesnici koji dolaze kod nas”, objašnjava profesor Jalšovec, “imaju bolje predispozicije za izlječenje. Oboljeli od uznapredovalog stadija nisu a priori kandidati za operativno liječenje, osim kad treba izvesti operaciju spašavanja života, kad je u pitanju, primjerice, teško krvarenje. Svjesni smo da takvog bolesnika nećemo izliječiti, ali ćemo spriječiti da iskrvari te mu dati mogućnost za druge vidove liječenja.”

“Nakon operacije pacijenti se vraćaju kući u puno boljem stanju i većim izgledima za izlječenje nego kad su došli u bolnicu”, napominje profesor Jalšovec. Ističe da su liste čekanja u Klinici za torakalnu kirurgiju relativno kratke. “Nakon što je pacijentu dijagnosticiran tumor, on prolazi obradu, a potom se donosi odluka je li kandidat za kirurško liječenje. Ako je, dolazi na listu i za 4 do 5 tjedana bit će operiran.”

Čita na sedam jezika

Profesor Jalšovec ima veliku biblioteku i u njoj su, napominje, samo knjige koje je pročitao. Premda ne prati TV, novine, portale, društvene mreže, hobi mu je učenje stranih jezika i čitanje, od klasike do beletristike. Iako ne voli o tomu govoriti, u razgovoru nakon intervjua, onako usput, spomenuo je da čita knjige na španjolskom, češkom, talijanskom, ruskom i francuskom istom lakoćom kao i na hrvatskom. Zahtjevnu stručnu literaturu također besprijekorno čita na engleskom i njemačkom jeziku.

Profesor Jalšovec na kraju studija boravio je u Hamburgu, a dosta je surađivao s Državnim institutom za onkologiju u Avianu u Italiji. Budući da je operirao njihove pacijente, koji su nastavili onkološko liječenje u Avianu, pozvali su ga da bude njihov gost. S obzirom da su sufinancirani od američke vojske, koja tamo ima veliku vojnu bazu, upoznao je najnovije tehnološke aparate i medicinska postignuća.

Za sebe kaže da je noćni tip; ujutro ne može čitati ili pisati, ali bez problema može operirati. Priznaje da je uvijek više volio operirati noću, pogotovo za vrijeme specijalizacije.

Najteži ispit na studiju medicine

Profesor Jalšovec napisao je tri sveučilišna udžbenika, Anatomija humana, Sustavna i topografska anatomija čovjeka, Anatomija – osnove građe tijela čovjeka i nekoliko srednjoškolskih udžbenika. Knjige je pisao navečer, a kad ne bi bio dežuran, ostajao bi na fakultetu nerijetko i do ponoći. Na pisanje knjiga, priča, potrošio je desetak godina.

Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu predaje Anatomiju i Kliničku anatomiju, a na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu također anatomiju. Inače, anatomija je jedan od najtežih ispita na Medicinskom fakultetu.

Profesor Jalšovec bio je izniman student, diplomirao je na Medicinskom fakultetu s prosječnom ocjenom 4,74. Kaže da su velike razlike između njegove generacije studenata i ove kojoj predaje. “Zamijetio sam veliko raslojavanje kod studenata medicine s obzirom na razinu znanja. U moje doba velika većina studenata bili su prosječni, dok je samo manji broj bio iznad- ili ispodprosječan. Sad je više iznadprosječnih studenata, ali se nažalost povećala zastupljenost ispodprosječnih, uz znatno reduciranje dijela studenata s prosječnim znanjem.”

‘Štreber od prvog razreda osnovne’

Na pitanje kako stigne operirati i baviti se bolesnicima, voditi Kliniku, predavati na dva fakulteta i pisati knjige, profesor Jalšovec ima jednostavno objašnjenje: “Ujutro u 7 sati doručkujem šnitu kruha i veliku šalicu kave, a ručam oko 19 sati. Vikendom pak volim večerati oko dva sata iza ponoći. Bitno je raditi ono što čovjek voli, imati odgovarajuću organizaciju vremena te kontinuitet u radu. Nikad nisam bio kampanjac ni u čemu, jednostavno rečeno – štreber sam od prvog razreda osnovne škole do danas. Jednako je tako bitna potpora i razumijevanje obitelji na čemu im zahvaljujem”.

Dok smo se pozdravljali, profesor Jalšovec mi je dobacio: “Obavezno cijepite unuke protiv vodenih kozica! To kod nas nije, ali je na Zapadu standardna procedura.”